By Samo je trebalo 10 godina u poslovnoj povijesti da mala firma registrirana u Vukovaru, a stvarno vođena od moćne ekipe iz Osijeka, svoje poslovne prihode uveća s 10 milijuna kuna na 10 milijardi kuna i zasjedne na sami vrh hrvatskih kompanija po prihodima. Ako mislite da je pozadina ovog meteorskog rasta prihoda PPD-a, koji su se uvećali za 10 godina čak za 1000 puta, neko napredno tehnološko ili inovacijsko rješenje ravno pokretačima i vlasnicima „Microsofta“ „Aplea“ ili „Tesle“, grdno se varate jer ovakav eksplozivni rast kod Hrvata je moguć samo uz pomoć političara uz asistenciju nesposobnih djelatnika organa progona, a samo slučajno je ostvaren u visoko lukrativnom biznisu distribucije plina.
Koja je mistika fascinantnog uvećanja poslovnih prihoda odgovor bi najbolje mogao dati aktualni predsjednik za vrijeme čijeg premijerskog mandata je zahvaljujući posebnoj poziciji ovog distributera plina, ostvarenog i blagodareći vladinim uredbama sa zakonskom snagom u mandatu „ministrovanja“ notornog osiječanina Ivana Vrdoljaka, kojima se perfidno zaobišao hrvatski sabor kao najviše zakonodavno tijelo. Nije isključena ni moguća trgovine Ivana Vrdoljaka s tadašnjim premijerom za sve pogodnosti koje mu je napravio za projekt vjetroelektrane Krš – Pađene gdje postoje ozbiljne indicije za interesnu umiješanost pok. Kreše Milanovića. Isto tako ne može se isključiti ni scenarij po kojem mu je „ The man with the balls“ (čovjek s mudima), lukavi imoćanin, dobro ukorijenjen u osječkoj sredini, podvalio zakonske uredbe koje su donesene „iz nekih razloga“ po izvanrednom postupku zaobilazeći Sabor, dok je „Zoki“ gustirao vrhunska vina i oboritu ribu u „Taču“. Možda je to bio isti obrazac pomoću kojeg mu je Slavko Linić podvalio Predstečajni zakon i blagodareći kojem je u Hrvatskoj napravljena ekonomska pustoš i izgubljeno blizu 200 000 radnih mjesta, a Slavkovi pajdaši uglavnom iz riječkog bazena su se debelo okoristili.
Još jednom se u Hrvatskoj pokazalo velikom istinom čuvena američka mudrost „Brzo se možeš obogatiti samo na dva načina. Prvi je da izigravaš zakone, a drugi je da stvaraš zakone“. Naravno, ovaj drugi dominira kod „nouveau rich“ klase koja manifestira svoje bogatstvo na vrlo „transparentan“ način tako da sada s ogromnim nagomilanim kapitalom kupuje sve što je na meniju od ministarskih pozicija do pozicija predsjednika ili članova uprava interesantnih poduzeća u državnom vlasništvu.
Hrvatska elektroprivreda kao veliko energetsko poduzeće svakako je vrlo atraktivna moguća akvizicija PPD-a, a može se reći da je i dosta kompatibilna s plinskim biznisom pa bi vlasnici, javno obznanjeni kao i oni prikriveni tim činom mogli s pravom reći da imaju Hrvatsku. Nakon toga, postavljanje i samog premjera u njihovom aranžmanu bio bi sasvim logičan sljedeći čin. Za sada se ova moćna ekipa zadovoljava raspoređivanjem ponekog člana uprave „interesantnih“ državnih poduzeća, a moguće je i ponekog bitnog ministra u vladi, ako politička trgovina uglavnom kroz poziciju HNS-a to dozvoli.
Što se HEP-a tiče PPD-ov plinski lobi je uspio ugurati u ovu kompaniju jednog člana uprave, osječanina Tomislava Šambića, a kako je upravo u tijeku „javni“ natječaj za izbor članova uprave Hrvatske elektroprivrede za naredni četverogodišnji ciklus, u tijeku je veoma zanimljiva utakmica plinarskih moćnika na ovladavanju Upravom kroz svoje nove kadrove. Od nekoliko njih koji su usko povezani s plinskim biznisom pored za sada sigurnog Tomislava Šambića, posebno su apostrofirani Damir Škugor, sadašnji član uprave INE zadužen za plinsko poslovanje i bliski kolega s Nikom Dalićem, suprugom Martine Dalić te Darko Dvornik, osebujni lik koji je već kao kadar HSLS-a i Kalmetin zadarski kadar bio u najurenoj upravi nakon jednoipol godišnjeg mandata na čelu s notornim Ivanom Mravkom. Nakon toga je uz pomoć Dade Milinovića postavljen za direktora Imunološkog zavoda kojem je zabio posljednji čavao u lijes nakon katastrofalnih poslovnih poteza. Poslovna karijera ga je zatim odvela u plinske vode gdje je kratkotrajno, dok gazde nisu „pročitale“ njegove kompetencije, vodio privatnu kompaniju Montcogim iz Svete Nedelje gdje se usko povezao s plinaškim lobijem. Zanimljivo je da za Darka Dvornika postoje i formalne prepreke, jer je 2009. god. nakon što je razriješen zajedno s cijelom tadašnjom upravom na čelu s Ivanom Mravkom, primio izdašnu otpremninu u visini od cca 0,5 milijuna kuna, a postojećim aktom još uvijek važećim u HEP-u ne može biti ponovo zaposlen u ovoj kompaniji djelatnik koji je primio otpremninu. Kako smo navikli da je u Hrvatskoj sve moguće od onih koji donose zakone, ne bi bilo ništa čudno da se ovaj interni korporativni akt suspendira kako bi se ovaj „plinaš“ pozicionirao na željeno mjesto i kao „insider“ radio na „dobrobiti“ PPD-a
Koliko je PPD moćan i utjecajan u HEP-u svjedoči i poslovno suludi čin davanja avansa ovoj plinarskoj kompaniji u visini od 736 milijuna kuna temeljem aneksa Ugovora od 07. 07. ove godine, blagodareći kojem je Hrvatska elektroprivreda zbog nastale preduboke „rupe“ u svojoj likvidnosti, bila prisiljena zatražiti od banaka vjerojatno skupi i nepovoljni kredit za obrtni kapital, kako bi uspjela podijeliti svojim radnicima predbožićnu plaću, a što je vlada na svojoj 89. sjednici i odobrila. Samo budala može misliti da je HEP ovaj avansni plasman od gotovo 100 milijuna EUR-a realizirao bez naloga nekoga iz vlade, a budući da je PPD u to vrijeme imao financijske obveze za neke od svojih brojnih akvizicija, poslovno politička shema se vrlo lako može iščitati.
Inače imovinski portfelj nezasitnog PPD-a je impresivan zahvaljujući političkoj kapi pomoću koje je ostvarivao enormni ekstraprofit kojeg je usmjeravao u jake poslovne akvizicije kao što su terminal Luke Ploče na kojem je sagradio skupi CNG plinski terminal, značajni dijelovi Luke Rijeka, Petrokemija Kutina, skladište plina Okoli ………. Je li ispisan scenarij za preuzimanje i Hrvatske elektroprivrede od strane PPD-a koja je dosadašnjim političkim kadroviranjem već debelo izmasakrirana, vidjet će se između ostalog i nakon završetka „javnog“ natječaja za izbor članova uprave HEP-a. Postojeća uprava je pokazala totalnu nesposobnost da pripremi i pokrene bilo koji relevantni kapitalni proizvodni projekt iz sektora energetske tranzicije pa je vrlo izvjesno da neće biti konzumiran ni jedan EUR-o europskog novca za pohvaljeni Plenkovićev „Plan oporavka i otpornosti 2021. – 2026.“ jer su svi sposobni i stručni ljudi u ovoj kompaniji razjureni i neutralizirani. Inače, jedan pokušaj vlasničke infiltracije sumnjivih investitora ruske provinijencije kroz redikuloznu dokapitalizaciju 2014. pod dirigentskom palicom Ivana Vrdoljaka zahvaljujući općoj mobilizaciji sindikata nije uspio. Je li možda i vrh ove radničke organizacije „promijenio“ svoj stav brzo će izaći na vidjelo anemične hrvatske javnosti.
Anđelko Jeličić
