Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Ovih dana svjedočimo lakrdijama „naših“ vlastodržaca koji na zatvorenom dijelu sjednice vlade „odabiru“ članove uprava vodećih državnih tvrtki, HEP-a, Janafa, Hrvatskih šuma, voda cesta……… Naravno, vlada tvrdi da oni samo daju „prijedlog“, a da se sve odvija kroz javni natječaj prema transparentnim pravilima sukladnim europskim pravilima.

Je li ima itko u ovoj zemlji koji je toliko naivan da vjeruje da se ovaj postupak odvija prema načelima javnog izbora najkvalitetnijih i najstručnijih ljudi u državi? Ako se Europa još ne oglašava dovoljno glasno u vezi ove lakrdije u aranžmanu svih vladajućih garnitura do sada, zbog čega opća javnost, a prije svega mediji, ovu pojavu tek ovlaš tretiraju, pa je tako na površinu isplivala samo priča s „izborom“ zeta Mate Granića u upravu Janafa, gdje će se voljom vladajućih pridružiti Plenkovićevim pajdašima Vladislavu Veselici i Stjepanu Adaniću.

Stoga im preporučujem da pođu, naprimjer u HEP koji je u svojoj novijoj povijesti zabilježio „bisere“ delegirane iz političkih kabineta koji su između ostalog radi dijagnosticiranih mentalnih problema imali čak i liječničku specijalističku  preporuku da ne smiju obavljati poslove koji traže koncentraciju više od 3 minuta. Dotičnom „biseru“ mentalni hendikep nije bila smetnja da reketira, naravno preko prevoditelja jer slabo vlada i književnim hrvatskim, a kamoli da zna engleski, vlasnika „Glencore-a“, svjetske multinacionalke čiji godišnji prihodi za više nego dvostruko nadmašuju BDP države Hrvatske. Tako su naši „dragi“ političari HEP-u podarili i „bisera“ uspaljenca koji je na teret firme za vrijeme jedne turističko poslovne turneje u SAD-eu potrošio više stotina dolara na ime troška gledanja porno filmova u hotelskoj sobi i koji je posredstvom posramljene mlađahne prevoditeljice (slabo se služio i književnim hrvatskim jezikom) na službenom sastanku najveće razine tražio da mu kod sljedećeg poslovnog susreta od poslovnih partnera obrazovanih na najprestižnijim svjetskim sveučilištima, osiguraju djevojku ne stariju od 19 godina. Također se još prepričava i slučaj  „bisera“ kada je čelni čovjek svih proizvodnih postrojenja u RH prilikom službenog predstavljanja na sastanku s menadžmentom srpske elektroprivrede ( EPS ) glasno tražio da mu pojasne što je to GW  misleći da je riječ o nekom srbizmu, a ne o energetskoj mjernoj jedinici. Inače kolege koji su s dotičnim studirale pamte ga po krivotvorenju prolazne ocjene u indeksu i trajnog izbacivanja s fakulteta, te zataškavanju afere zahvaljujući utjecajnom bratu. Osobito drzak je slučaj  osobe koja je povela svoju malodobnu kćer na nepotrebni i beskorisni službeni put u daleku egzotičnu zemlju i koja je na službeni mobitel HEP-a „natukla“ čak 213 tisuća kuna što je brzo i vješto zahvaljujući susretljivosti tele operatera zakamuflirano.

Ako bi pak pogledali malo dublje u diplome ovih „bisera“ tek tada bi ostali bez teksta, jer naprimjer, možda najveći i s najodgovornijom pozicijom od svih navedenih nije bio u stanju niti osnovnu školu završiti, pa je zahvaljujući moćnim vezama svog oca, inače oficira JNA, uspio dobiti osmoškolsku diplomu u gradiću udaljenom stotinjak kilometara od njegovog mjesta stanovanja. Čak je dotični uspio završiti na čudan način i trogodišnje obrazovanje u školi učenika u privredi, nakon čega se zaposlio kao mazač na brodu, gdje je uspio zaraditi dovoljno novaca da „pošteno“ kupi diplomu, najprije više pomorske, a zatim i fakulteta. Još je zanimljiviji uspon „uspaljenca“ koji je čak 3 godine išao u isti razred gimnazije u jednom malom provincijskom gradiću, a blagodareći zemljačkom poznanstvu s moćnim čovjekom, obnašao je veoma unosne poslove koji su mu omogućili da iako dijete višebrojne jako siromašne seljačke obitelji, dođe u vrlo kratkom razdoblju do desetak ekskluzivnih i skupih nekretnina (stanova, kuća, apartmana na moru i poslovnih prostora) i podigne mnogobrojnu obitelj.

Inače, u HEP-u su na najodgovornije funkcije uz „blagoslov“ politike postavljani ljudi kojima je za završetak fakulteta trebalo i po petnaestak godina, a da se u vrhu menadžmenta osobito ističu „kadrovi“ s priskrbljenom diplomom prometnih fakulteta u Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini u poznim četrdesetim ili čak pedesetim godinama, opće je poznata stvar i gotovo standard kod odabranih kadrova.

Obrađujući ovu temu neizbježno mi pada na pamet priča koja dolazi iz postsovjetske ere dolaskom Gorbačova i glasnosti, kada je u sklopu otvaranja zapadu i valu turista odlučeno da se u Moskvi otvori noćni klub. Senzacija je trajala samo jednu večer i klub je ubrzo bankrotirao, a glavni organizator ovog projekta je pozvan na podnošenje računa. „Stvarno ne znam u čemu je problem. Pa čak smo i posao glavne striptizete povjerili provjerenoj komsomolci iz 1918. godine“, pravdao se ovaj drug. Ne vidim nikakvu razliku između ovoga što se danas radi u Hrvatskoj i priče iz doba Gorbačova.

Zbog gigavata i „poslovnog“ zahtjeva za razbludnom maloljetnicom napaljenog  člana uprave kao  i otvorenog reketiranja vlasnika „Glencore“-a, sramotili su se pošteni i stručni ljudi HEP-a koji su svjedočili tim događajima, a ne političari koji su ih izabrali jer oni srama nemaju. I nije tolika tragedija djelovanje ovih političkih kadrova na pojavnoj razini, jer tome možemo prići i kroz šaljivu stranu, već je nacionalna tragedija da oni ništa spomena vrijedno nisu napravili, dapače napravili su gotovo nemjerljive gospodarske štete jer im je povjereno upravljanje nad gospodarskim segmentom koji čini 60% BDP-a zemlje, a zbog kojih je Hrvatska debelo zabetonirana na samom dnu EU zemalja. Zbog toga mladi perspektivni inženjeri, ako žele u životu nešto napraviti skroz zanemaruju struku jer stručno napredovanje je odavno eliminirano iz državnih kompanija. Tamo stanuje samo politička linija napretka. Ako im se gadi takova perspektiva, jedini put je odlazak preko granice i to je najčešće karta u jednom pravcu, jer nakon što iskuse normalni način rada, vrednovanja rada i stručnog napredovanja, zasigurno nikad neće pomisliti da se vrate u ovaj brlog.

Međutim, nisu se isključivo nestručni i nepismeni kadrovi delegirali u ovu kompaniju. Naime, ostao je zabilježen slučaj angažiranja od strane HNS-a kompetentnog čovjeka koji je suvlasnik firme koja je 80% svojih prihoda ostvarivala u HEP-u i to baš u segmentu za koji je isti bio zadužen. Iz istog političkog „legla“ delegirana su i dva eksperta koja su pred nosom slijepih „eksperata“ SOA-e i DORH-a, bespotrebno zadužili ovu kompaniju s preko milijardu dolara s efektivnom kamatom od preko 6% i tako prikupljena sredstva oročili kod hrvatskih banaka po stopi od 0,02%. Na ime ovog nepotrebnog i štetnog financijskog aranžmana HEP već godinama plaća preko 30 milijuna dolara godišnje samo na ime kamata.

Puno bi stranica ovog teksta trebalo kada bi opisivali sve „bisere“ bez ikakvih stručnih kompetencija koji su u HEP dovedeni odasvud bez ikakve šanse da u svom četverogodišnjem političko-administrativnom mandatu bar upoznaju ovu veliku kompaniju, a kamoli da upravljaju ključnim visokozahtjevnim i složenim procesima u istoj. Čak se i organizacija, nažalost s razarajućim posljedicama po kompaniju, prilagođavala ovako defektnim pa čak i poludebilnim kadrovima koje je politika postavljala u HEP.

Nestručnjaci, da bi se osjećali komotno i moćno na radnim mjestima na koje su voljom politike zasjeli, u pravilu postavljaju za svoje prve suradnike, isključivo podanike koji su još nekompetentnije od njih samih.  Upravo je razlika između nestručnjaka političara i stručnjaka u tome da političari da bi bili uspješni moraju biti okruženi podanicima, a stručnjaci suradnicima. Stoga politički administratori redovno odbacuju od sebe i uništavaju sve one koji funkcioniraju prema algoritmu struke, a regrutiraju iz opskurnih sredina isključivo nestručne podobne klimoglave podanike. Zbog toga su se i dogodile havarije u Dubrovniku s 3 poginula mlada života, havarija u Zakučcu sa stotinama milijuna EUR-a gubitaka, nestandardno česti ispadi iz napajanja energentima velikih područja i havarije i kolapsi elektroenergetskog sustava koji će se tek događati u danima koji su pred nama jer ovakvo kadrovsko devastiranje i masakriranje kompanije ne može ostati bez posljedica. Štoviše već sadašnja situacija gdje se uz velike talambase preko državnih medija slavi puštanje u pogon pišljivih 4 MW solarne elektrane, dok Hrvatskoj već sada nedostaje tisuću puta 4 megawata, te dok naprimjer mala Crna gora radi dvije solarne elektrane kapaciteta 250 i 160 MW.

Kada analiziramo sve političke garniture koje su delegirale kadrove u HEP (HDZ, SDP i HNS) ipak je prema brutalnosti premoćni primat odnio HNS, a sasvim je izgledno da će ih HDZ ovom zadnjom rundom kadroviranja debelo nadmašiti.

U međuvremenu, naši sabornici oštre jezike stalnim „turpijanjem“ o Covid potvrdama a ne vide da nam milijarde kuna teku rijekama i potocima u prljave privatne džepove blagodareći kadrovima koji su po političkom ključu dovedeni u HEP. Je li razlog tomu činjenica da su i oni stručno nekompetentni da obznane političkoj i općoj javnosti pogubni karakter ove politike koji vodi zemlju u katastrofu, a mlade, sposobne i obrazovane Hrvate preko granice, ili pak i oni imaju neke interese od politike uništavanja svega vrijednoga u državi, pokušajte sami zaključiti.

Anđelko Jeličić


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Energetika