By Razgovor s mr.sc. Daliborom Mikulićem potvrđenim međunarodnim stručnjakom za energetiku i potpredsjednikom stranke Pravedne Hrvatske
Mr.sc. Dalibor Mikulić, potpredsjednik stranke Pravedna Hrvatska, stručnjak za energetiku, rođen u Imotskom, tridesetogodišnju uspješnu profesionalnu karijeru gradio je u domaćem i međunarodnom energetskom i infrastrukturnom sektoru. U poslovnom okruženju, prošao karijerni put od pripravnika, inženjera na gradilištu, glavnog inženjera, direktora sektora pa sve do člana i predsjednika uprave.
Za svoju političku opciju kaže da Stranku Pravedna Hrvatska, koja će u tekućoj izbornoj godini neprijeporno igrati značajnu ulogu na hrvatskoj političkoj sceni, čine suvremenici – ljudi koji su svojim vizijom, hrabrošću i životima ostvarili višestoljetnu težnju hrvatskog naroda o stvaranju države. Stranku Pravedna Hrvatska čine i oni koji su rođeni nakon što je država Hrvatska stvorena, ali koji zbog nekih pogrešnih postupanja osjećaju nesigurnost na izazove ovog i ovakvog vremena.
Programska načela stranke Pravedna Hrvatska navode ustavnu reformu kao jedan od prioriteta. Temelj mora biti isključivo Prva Republika, stvorena u Domovinskom oslobodilačkom ratu i mirnoj reintegraciji od 1990.-1998. Za vas su osobno, očito, kraj osamdesetih i devedesete, u formativnom smislu bile su ključne. Kako je tekao vaš životni put tijekom te tranzicije?
– Rođen 1966. i odrastao uz dvije mlađe sestre, u Donjem Prološcu, od roditelja nižeg obrazovanja, oca “gastarbajtera” rano preminulog, i majke klasične domaćice. Odlikaš, te solidan lokalni nogometaš s kratkim boravkom u Hajduku. Nakon osnovne, završavam i trogodišnju srednju školu i dobivam zanimanje vozača teretnog motornog vozila. Ipak, moja je srednjoškolska generacija iznjedrila i desetak studenata, pa i medicine, premda smo pohađali, ipak, “niži rang” trogodišnje srednje škole.
U političkom i formativnom smislu smislu, obitelj je bila presudna. Otac je, primjerice, tajno donosio iz Njemačke časopis Nova Hrvatska te je dijelio susjedima i prijateljima koji su time postali i moji istomišljenici. S druge strane iz iste, naše loze bilo je i dužnosnika jednopartijskog sistema, no bilo nas je, iz perspektive tadašnjeg sustava i onih s druge, ideološki nacionalne strane barikade – djedov brat, svećenik, 1945 završio je u Argentini.
Kao sedamnaestogodišnjak dolazim na Rudarsko – geološko -naftni fakultet te ga 1989. uspješno završavam.
U osvit demokracije zanosno pozdravljam i sudjelujem u manjoj grupi domoljubnog predznaka ali se odmah i pridružujem rezervnom sastavu tadašnjeg SUP-a, koji će, slijedom danas već povijesnih događanja, postati nukleusom stvaranja hrvatskih obrambenih snaga, Zbora Narodne Garde i kasnije Hrvatske vojske.
Bile su to sudbonosne godine stvaranja hrvatske države. U IGH-u sam radio još kao student, ali prvi stalni posao mi je bio Viaduktu, na projektima tunela na Autocesti Zagreb – Rijeka. Tada inženjersko-tehničarsko osoblje dobiva i status radne obveze zbog strateške važnosti izgradnje te autoceste, čime se povećanju kapaciteti i ubrzava prometa iz Mađarske do luke Rijeka, što je za tek stvorenu državu, u novim geopolitičkim uvjetima bilo od iznimnog značaja.
Svoje iskustvo na izradi tunela Tuhobić, Vrata i Sleme, rabim za svoju magistarsku radnju koju sam obranio u srpnju 1994. Slijedi poziv Norveškog Geotehničkog Instituta u Oslu, gdje specijaliziram mehaniku stijena učeći od vrhunskih, ponajboljih svjetskih stručnjaka.
Povratkom sa specijalizacije uključujem se u pričuvni sastav Hrvatske vojske nakon čega je kao inženjer angažiran na realizaciji i završetku strateškog projekta obnove jednog u ratu porušenog mosta u Mostaru, nakon čega prelazim u Produkt, manju građevinsku tvrtku koja je, usput rečeno, prva počela sanaciju odlagališta Jakuševec.
Iz Produkta, s pozicije tehničkog direktora, prelazim na poziciju člana Uprave Geofizike gdje počinje moja dionica karijere u energetskom sektoru. Geofizika je od tržišno, kadrovski, organizacijski i tehnološki zapuštene tvrtke iz 1997. postala je značajni geofizičko-geotehnički partner na području Mediterana i Bliskog Istoka. Bilo je izuzetno zahtjevno postići standarde zapadnih velikih naftnih kao što je PetroCanada, Veba Oil, OMV, RWE, Apache, Sirte Oil Co. itd, kompanija za koje smo radili. Ugovori su realizirani u ugovorenoj kvaliteti, rokovima i unutar zadanih financijskih okvira. Posebno se mora istaći uloga, stručnost i znanje Geofizike pri istraživanju bloka Hayan u Siriji koja su rezultirala komercijalnim otkrićem plina i nafte za domaću INA-u d.d.
O kapacitetima tadašnjem i trenutnom statusu tih naftno-plinskih polja koja nisu ni ušli u privatizacijski portfelj ćemo drugom prilikom.
Dodatno menadžersko školovanje obavljam u Institutu za razvoj menadžmenta – IMD, u Lassuani, vodećoj europskoj poslovnoj školi. To je mjesto gdje se poduzetnički duh i svjetski poznati predavači susreću i dodatno poučavaju vodeće menadžere svjetskih poznatih tvrtki.
U američkoj tvrtki INOVA Geophisycal, koja je tehnološki i organizacijski vodeća globalna tvrtka iz svog područja, provodim na mjestu direktora za Europu i Sjevernu Afriku osam godina a mojim nastojanjima dogodili su se poslovni uspjesi koji su rezultirali, nekim za INOVU od najboljih ugovora u Alžiru, Njemačkoj, Poljskoj, Libiji i Rumunjskoj o isporuci tehnologije za istraživanje ugljikovodika na kopnu.
Savjetnički posao nakon INOVA-e, obavljam za poljsku tvrtku Geopartner, koja je željela više sudjelovati na tržištu jugoistoka Europe a nakon toga obavljam funkciju direktora u hrvatskoj geotehničkoj tvrtki specijaliziranoj za injektiranje tla.
Vaša je poslovna karijera, uglavnom, bila internacionalna, potvrdili ste se u jakoj konkurenciji međunarodnog tržišta. Ipak, vratili ste se u Hrvatsku i politički angažirali u okružju koje je bitno drukčije, vjerojatno, daleko od vaših političkih ideala s kraja osamdesetih i početka devedesetih. Uz to odabrali se Pravednu Hrvatsku kao novu političku opciju. Postavlja se pitanje – zašto, odnosno gdje je, u političkom smislu, Hrvatska danas?
– Glede raščlambe gdje je Hrvatska danas postavlja se pitanje zašto se nova politička opcija ali, i zašto se tek sad osniva? Iskreno, stekli su se međunarodni uvjeti a i domaća politička scena je pred redefiniranjem. Agresija na Ukrajinu, i rat koji je nametnut u Europi od Rusije, početak je stvaranja novog svjetskog poretka. Herojskom obranom ukrajinskog naroda stvaraju se uvjeti za politički obračun sa ostacima komunističkog totalitarnog sustava u istočnoj Europi pa i u Hrvatskoj. U svim postkomunističkom zemljama sa političke scene su nestale stranke koje su vladale prije demokratskih promjena i one koje su pobijedile na prvim slobodnim izborima. Jedino je Hrvatska različita! To treba mijenjati!
Loši primjeri političke svakodnevice u Hrvatskoj
Dakle, Hrvatska je pobijedila 1991. politički komunistički sustav, a 1995 i vojnički.
Unatoč tome Hrvati nisu našli svoje potpuno ispunjenje pravednom i ekonomski u današnjim geopolitičkim uvjetima neovisnom državom. Znači li to da hrvatski narod je stvorio državu, ali nije u cijelosti zavladao, svojim institucijama?
– Ono što iz Vašeg pitanja proizlazi jest činjenica da imamo svoju demokratsku državu i njene institucije. Mi smo generacija koja je svojim vizijom, hrabrošću i životima ostvarili višestoljetnu težnju hrvatskog naroda o stvaranju države. Nakon što je država Hrvatska stvorena, zbog nekih pogrešnih postupanja osjećamo nesigurnost na izazove ovog i ovakvog vremena. Pojasniti ću to s tri primjera naše svakodnevice ali, nažalost i političke prakse.
Prvo, postavio bih stvar gledajući u duljem vremenskom okviru. Pretpostavite da se netko bavi planiranjem razvoja Hrvatske na dulji period od jednog četverogodišnjeg mandata, na što nas, na sreću, prisiljava Europska Unija. Želim podsjetiti na takozvanu Strategiju energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu iz 2020. godine koja već sada, ali i u trenutku izglasavanja, praktično, trebala novu inačicu. Jer, u toj Strategiji projekcije ekonomskih parametara temeljem srednjih demografskih projekcija, što su osnovne pretpostavljene pretpostavke, dakle, demografski i gospodarski razvoj. Tako Strategija predviđa da će broj stanovnika, u Hrvatskoj biti 3,295 milijuna. Nedvojbeno, danas je to, ali i prije četiri godine također zabrinjavajući podatak koji je tadašnji Sabora iz prihvatio! Mi u Pravednoj Hrvatskoj odlučno smo protiv ovakvog, u najmanju ruku, defetističkog pristupa.
Drugi primjer, zar je slučajno da saborski Odbor za gospodarstvo 16. 9. 2022. smatra u konkretnom medijski itekako eksponiranom slučaju INA d.d. plinskog poslovanja da HERA (Hrvatska Energetska Regulatorna Agencija, op.a) nije postupala s dužnom pažnjom i da je ugrožen interes Republike Hrvatske? Nadalje Godišnja Izvješća HERA-e nisu prihvaćena u Saboru, a Državni ured za reviziju poslovanje HERA-e, za 2021 i 2022., ocjenjuje nepovoljnim. Nadalje, HERA nema zakonom utvrđeno Upravno Vijeće, da zapošljava 52,6 posto manje uposlenika u odnosu na broj zaposlenika predviđen sistematizacijom… Ne, nije sve to slučajno!
Ili pak, treći primjer je nesretni bivši ministar obrane Hrvatske, dakle, zemlje članice NATO u vrijeme agresije na Ukrajinu, u čijem slučaju neprovođenje mjera prema Uredbi o određivanju štićenih osoba, objekata i prostora te provođenju njihove zaštite i osiguranja. Niti je ministar smio voziti, niti je smio voziti to vozilo koje nije prošlo provjeru.
Sam od sebe se nameće zaključak da su komunistički moćnici izgubili državu, ali su okupirali i sačuvali institucije. Posljedica toga je da 30 godina iza prvih slobodnih izbora predsjednik države, premijer Vlade RH, predsjednik Sabora RH i predsjednik Ustavnog suda, svi su djeca komunističkih moćnika! Posljedica takve okupacije institucija u Hrvatskoj je opća nebriga za narod i državu te urušavanje svih institucija.
Nažalost, takvih primjera iz našeg dnevnopolitičkog života ima unedogled, previše nedopustivo… Srećom, imamo svoje institucije, a mi u Pravednoj Hrvatskoj imamo znanje i iskustvo i znamo što i kako treba mijenjati. Na dobrobit Hrvatske i njenih građana.
Deklarativno, Hrvatska je zemlja parlamentarne demokracije zapadnog tipa, utemeljene na poduzetništvu. No, stvarnost je, ipak, drukčija. Izuzimajući poziciju krupnog kapitala, koja je specifična, država, preciznije državna uprava, spram poduzetništva još uvijek ima podozren, a ne partnerski stav. Zbog čega je tomu tako?
– U svom dosadašnjem tridesetogodišnjem radnom poslovnom putu nemam ni dana staža u državnom sektoru ili tvrtkama u vlasništvu države, tako da su mi sva ograničenja prema privatnom poduzetništvu, strana.
Kada pohađate IMD Lassuane, Institut za razvoj menadžmenta koja je vodeća europska poslovna škola, mjesto gdje se poduzetnički duh i svjetski poznati istraživači susreću s vodećim tvrtkama tada shvatite koliko je važno imati snažne državne institucije, ali i naučite kako se poduzetništvo mora biti oslobođeno svih stega i ograničenja ali i poticano na razvoj i izvoz.
Moj stav oko toga je vrlo jasan u svakom segmentu se trebamo potruditi i postati izvoznici roba i usluga nasuprot uvoza.
Međutim, nismo uspjeli razdvojiti državne institucije, regulatore i poduzetništvo. Primjerice, u domaćem naftno-plinskom sektoru u razdoblju od 2012. do danas događaju procesi kao što su proglašavanje INA-inog plinskog poslovanja neperspektivnim, istraživanja Jadrana izravnom pogodbom s norveškom tvrtkom te liberalizacija trgovine naftom i plinom. Rezultate ovih procesa se sada najbolje vide u punom svjetlu.
Naposljetku, uspjeli smo locirati i instalirati LNG terminal, ali što sada? Naravno, LNG je zakupljen do 2040, no naknada za korištenje terminala u iznosu 1,05 eura za megavatsat plaća se tek u godini u kojoj se doista uplinjava LNG. Financijski aspekti poslovanja terminala pokazuju da je prihod 2021. iznosio 270 milijuna kuna, a 2022. gotovo 300 milijuna kuna. Međutim, neto dobit samo je 2,5 posto od ukupnoga prihoda. Je li tih skromnih 2,5 posto, doista, opet slučajno? Ne, nije slučajno!
Želim ovim primjerim naglasiti da je očigledno strukturno propadanje i urušavanje tvrtki i institucija koje bi trebale biti okosnica strateških državnih interesa. Istodobno, u većini ako ne u u svim tvrtkama iz energetskog sektora, Uprave su obično postavljene na šest mjeseci do takozvanog raspisa javnog natječaja ili poziva, koji su, obično, farsa.
Mijenja se politička klima u Hrvatskoj
Optimisti tvrde da se, ipak, naziru neke političke promjene. Što očekujete od izbora?
– Vjerujem da živimo u društvu u kojem gotovo svaka osoba, bez obzira na političke stavove i uvjerenja, statusne razlike, dob, spol, ima osjećaj želju i potrebu za pravdu i pravednost u društvu.
Podneblje u kojem je odrastao i privilegija da sam u djetinjstvu i mladosti bio okružen ljudima koji su imali viziju i hrabrost i koji su izložili svoje živote kako bi težnju hrvatskog naroda o neovisnoj državi. Ti mali i uglavnom anonimni pojedinci najviše su utjecali su na moju odluku da svoje znanje i iskustvo sada ponudim hrvatskom političkom tržištu (narodu).
Uvažavajući sve trenutne geopolitičke i strateške izazove a sagledavajući poziciju Hrvatske, Pravedna Hrvatska je vrlo jasno na pozicijama zapadnih vrijednosti ali istodobno i jačanja svojih vlastitih institucija. Agresija na Ukrajinu je ponovo rasvijetlila ali i potakla na prisjećanje na Domovinski rat. Sjećamo se i s zebnjom smo iščekivali kad će i hoće li nas netko priznati samo običnom notom.
Svoje mjesto stožerne stranke centrističke orijentacije, koja zagovara vrijednosti temeljene na znanju, načelima vladavine prava i pravednosti, te hrvatskog i europskog identiteta i naslijeđa, postavljamo kao političku platformu za izbore.
Stoga svi politički akteri kao i oni neopredijeljeni ili, jednostavno, ljudi dobre volje koji su dosad apstiniraju od političkog angažmana a prepoznaju i dijele našu viziju i vrijednosti naši su politički partneri.
Raslojavanje na ljevici i desnici dovodi dosadašnje glave aktere i do polaganog, ali sigurnog, nestajanja sa političke scene. To pokazuje i posljednji Sabor vodeće nam stranke u Lisinskom. Od prisutnih 1740 izaslanika na Saboru glasovanju je pristupilo samo 920! To je jasna politička poruka da su počele ozbiljnije političke promjene u Hrvatskoj.
Tu mi u Pravednoj Hrvatskoj vidimo svoju prigodu.
A naša politička odgovornost kada budemo došli u priliku sastavljati novu hrvatsku Vladu će sigurno svojim programom i ljudima vratiti poljuljano povjerenje u hrvatske državne institucije a time i otvoriti nove potencijale svim hrvatskim državljanima.
Okupljanje na ljevici očito ne funkcionira, nego što je po Vama s drugim političkim opcijama prisutnim na hrvatskom političkom prostoru? Idete li na nadolazeće izbore samostalno ili planirate suradnju sa drugim političkim strankama centra?
– Pravedna Hrvatska se pojavila na političkom obzoru s vrlo jasnom vizijom kojom Hrvatsku zamišljamo kao demokratsku zemlju sloboda, s pravednošću i dostojanstvom za sve njene državljane.
Ako samo pogledate životopis našeg predsjednika Milana Vrkljana, koji se jednostavno nametnuo svojim postignućima u stručnom i profesionalnom području ali i aktivno sudjelujući u obrani domovine. Milan Vrkljan svojim govorima te konkretnim prijedlozima, se već u ovom mandatu pokazao kao odgovoran, temeljit, konstruktivan i naravno stavljajući hrvatske nacionalne interese uvijek na prvo mjesto.
Svojim djelovanjem, čvrsto nogama na tlu, želimo širom otvoriti potencijale razvoja domovine, pritom imajući na umu da, kao politička stranka, počinjemo ispočetka, otvoreni smo za suradnju sa svima koji prihvaćaju naš domoljubni sustav vrijednosti. Naravno da ćemo dovoljno dugo sjediti na obali rijeke, što je poruka za naše političke protivnike, kako bismo našu viziju pravedne Hrvatske i ostvarili.
Osobno zagovaram samostalni izlazak na sve buduće izbore. Lista Pravedne Hrvatske za EU parlament se već počela slagati i s njom ćemo vrlo brzo izaći u javnost.
Povjerenici, odnosno nositelji izbornih jedinica za hrvatski Sabor liste Pravedna Hrvatska su skoro u potpunosti poznati, ali naravno kao odgovorna stranka, još vodimo neke intenzivne razgovore, po Županijama, jer imamo stalni priljev novih članova, tako da ćemo uskoro imati sve predviđene liste. To su osobe sa svojim životnim, stručnim i profesionalnim referencama koje zaslužuju ulazak u Sabor i priliku da oblikuju hrvatsku bližu i dalju budućnost.
Ulazak u EU parlament te formiranje saborskog kluba Pravedne Hrvatske su naši trenutni politički ciljevi, koje i ja osobno uvelike zastupam.
Rješenja za energetske izazove
U vrlo dinamičnom političkom okružju stvorena je politička stranka Pravedna Hrvatska koja se u nepune dvije godine pozicionirala kao čvrsto uporište političkog centra čemu svjedoči i djelovanje vašeg parlamentarnog kluba u čijem okružju djeluju i saborski zastupnici koji nisu članovi stranke, ali dijele iste političke stavove. Istodobno, osnivaju se Vaši ogranci širom Hrvatske, čime stranka postaje politički relevantan subjekt na nacionalnoj razini. Jedan ste od utemeljitelja stranke u usponu kojoj danomice pristupaju novi članovi, mahom politički nova lica, potvrđenih stručnih karijera. Koje su osnovne političke vrednote vaše političke opcije?
– Ako mi dopustite, iz mog dosadašnjeg poslovnog ali i privatnog života, i nakon što se dokažete na međunarodnom planu, a materijalno relativno niste opterećeni, potakne vas želja da napravite iskorak u političku sferu života.
Pravedna Hrvatska vjeruje da ne postoji jedinstveni demokratski model, ali određene temeljne vrijednosti, ključne su za sve demokracije.
Prije svega, to je vladavina prava i pravednost. Riječju, Zakoni se provode jednako za sve i provode ih propisno izabrani predstavnici u skladu s univerzalnim načelima ljudskih i građanskih prava. Tu je, dakako i odgovornost. Jer, javni interes i javno dobro je interes svakoga pojedinca, na politikama je da ga osvijeste i implementiraju. Naposljetku, navodim i građansku uključivost i transparentnost. Ljudi mogu slobodno ostvarivati svoja politička i građanska prava i odgovornosti, poštujući različite stavove i poglede, a političko djelovanje je otvoreno i javno nadzirano, te u skladu s izbornom voljom građana.
Pravedna Hrvatska će sustavno i uporno raditi u partnerstvu s građanima-državljanima, kako bismo zaštitili i ojačali hrvatske demokratske institucije, norme i vrijednosti, stalno osiguravajući bolju kvalitetu života. Imajte povjerenja u pravednost. Mi imamo rješenja za izazove vremena!
Profesionalno ste vezani uz energetsku infrastrukturu. Kakva je Hrvatska energetska budućnost? Koja je hrvatska energetska bilanca? Hrvatska 60 posto energetskih potreba podmiruje iz vlastitih izvora. Najavljujete da bi do 2030 Hrvatska postala energetski samodostatna. Kako to ostvariti? Što je potrebno institucionalno promijeniti?
– Kad vidite da se odvijaju procesi suprotno zdravom razumu ili “siromašnom” zadovoljavanju želje za bogatstvom, a istodobno posjedujete znanja, iskustvo, vještine ali i ničim niste uvjetovani, želite svojim angažmanom suprostaviti ideje za dobrobit domovine.
Tako smo u Pravednoj Hrvatskoj postavili cilj energetski samodostatne Hrvatske u prvom koraku, a izvoznicu energije u drugom koraku.
Uzmimo kao postojeće stanje, podatke iz publikacije iz siječnja 2024. Energija u Hrvatskoj za 2022. Instituta Hrvoje Požar. U njoj je i Energetska bilanca za 2022. godinu, po metodologiji i nalazima EUROSTAT-a, prema kojoj je razvidno kako domaća primarna proizvodnja iznosi 155.025 TJ, dok je istodobno, ukupna potrošnja energije u Hrvatskoj 356.223 TJ. Uz to, domaća proizvodnja sirove nafte i prirodnog plina u stalnom je padu i kraj se očekuje do 2032.
Na kraju 2022. godine ukupna raspoloživa snaga elektrana na teritoriju Republike Hrvatske iznosila je 4.947 MW, od čega 1.535 MW u termoelektranama, 2.203 MW u hidroelektranama, 987 MW u vjetroelektranama i 222 MW u sunčanim elektranama. Za potrebe elektroenergetskog sustava Republike Hrvatske koristi se i 348 MW iz NE Krško. Trenutno je udio obnovljivih izvora energije u bruto potrošnji energije procijenjen je na 29,5 posto.
Osnovna ideja je da se MW-ati iz termoelektrana zamjene s MW-atima iz obnovljivih izvora.
Predlažemo najmanje 8.560 MW ukupne raspoložive snaga elektrana do 2030. s novih najmanje 2.580 MW iz obnovljivih izvora – voda, vjetar, sunce i geotermalni. Najnoviju tehnologiju malih nuklearnih elektrana svakako bi uveli u javnu raspravu te možebitno zamijenili s već deklariranim zajedničkim blokom II NE Krško, te smanjili udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj u potrošnji smanjili na 50 posto.
Pravedna Hrvatska je svjesna da su postojeća mreža na koju se svi obnovljivi izvori moraju priključiti, prostorni planovi i aktualna investicijska klima, uska grla ovakvim planovima razvoja. Zato ćemo njima posvetiti posebnu pozornost kao bi se naši ciljevi ostvarili.
Za kraj htio bih navesti riječi Franje Asiškog “Prvo učini nužno, potom ono što je moguće… i odjednom ćeš moći učiniti i nemoguće”. Možda upravo te riječi najbolje oslikavaju moja trenutna nastojanja u području energetike, koja je, dakako i značajno političkom pitanje.
Razgovor vodio: Petar Kolovrat
foto: osobni album, slobodno za objavu
