By Ovih dana u Hrvatskom saboru od pojedinih oporbenih zastupnika čule su se teške riječi protiv ljudi koji su stvarali hrvatsku državu. Neki, poput Dalije Orešković, ne mogu se pomiriti što žive u hrvatskoj državi.
Međutim, potpredsjednik Vlade RH i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved je u saboru iznio i jedna gotovo zastrašujući podatak, da je danas čak oko 60 tisuća hrvatskih branitelja u evidenciji nezaposlenih, da nemaju stalna primanja i da da se nalaze u riziku siromaštva!
Riječ je o ljudima koji su kad je trebalo bili spremni i život dati za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu, a od kojih gotovo nitko nije postavio pitanje: hoće li se ili neće živ vratiti s prvih crta obrane, dok su se razne oreškovićke (i mnogi drugi) sakrivali po podrumima ili pak studirali u inozemstvu.
E, sad, što je 1991. za Hrvatsku vojsku značilo 60 tisuća branitelja? U to vrijeme „topovsko meso“, a danas umjesto da zajedno sa svojim obiteljima uživaju u Hrvatskoj koju su u krvi stvorili, oni su nezaposleni, na rubu siromaštva….
Kad se i tih 60 tisuća vraćalo iz rata bili su slavljeni kao junaci. Cijela se nacija, od političara, medija i javnosti natjecala da sudionicima rata na što uvjerljiviji način izrazi svoje divljenje i zahvalnost. Ali… to je trajalo iznimno kratko, iako su tada i pojedine branitelje i dragovoljce znali proglašavati i „živim svecima“. .
U vrijeme kad je predsjednik Vlade bio Zoran Milanović, a ministar Predrag Fred Matić branitelji su gaženi kao trava. Čak su i 555 dana protestirali protiv jadnog Matića, koji je sada, za „zasluge“, i u Europskom parlamentu i koji ima najveća državna odličja, čak i za teško ranjavanje!
A svaki drugi ili treći od tih 60 tisuća nezaposlenih sigurno je više doprinio u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu od svih „matića“.
Relativno mnogi hrvatski branitelji imaju PTSP-i kojeg su „zaslužili“ u vrijeme velikosrpske agresije. Međutim, nitko ne pita, koliko je hrvatskih branitelja i stradalnika, koji nemaju ni zaposlenje i žive doslovce od milostinja u miru dobilo ovu bolest, koju najviše mogu zahvaliti pojedinim političarima i medijima. Oni su toliko okaljali hrvatsku borbu za slobodu, toliko su prljavštine iznijeli o onima koji su bili prvi kad je trebalo, da se danas od dijela ljudi gotovo svakodnevno može čuti kako se trebamo stidjeti naše borbe za hrvatsku državu!
A dok je tih 60 tisuća hrvatskih branitelja branilo i obranilo Hrvatsku, za pojedine pripadnike društva, rat i poraće nisu značili žrtvu i odricanje, nego, naprotiv, priliku da na raznovrsne načine izvuku kad kada i znatnu osobnu korist.
Stravičan je podatak da je danas u evidencijama 60 tisuća nezaposlenih hrvatskih branitelja i da su na rubu siromaštva. To nije ništa drugo nego bezdušno poigravanje sa sudbinama ljudi, od kojih su mnogi vjerovali da će po povratku s bojišta, ako ništa drugo, a ono živjeti životom dostojan čovjeka.
Međutim, od kad je ministar hrvatskih branitelja iznio ovaj podatak još se nije javila ni jedna udruga za promicanje ljudskih prava, ni jedna tvrtka s ponudom za zapošljavanje ovih ljudi, a nema ni „donatora“ koji bi pomogli.
Pojedinim nezaposlenima koji žive na rubu siromaštva treba pridodati i veliki broj branitelja i članova njihovih obitelji koji sa svojim mjesečnim primanjima jedva vežu kraj s krajem. Neki od njih, nažalost, situaciju u kojoj su se našli,, najmanje svojom krivnjom, osjećaju kao nastavak agresije, ali sada drugim sredstvima i od drugih ljudi, a to boli mnogo jače nego rane koje su zadobili s puškom u ruci.
A što je još najgore – takve rane ni vrijeme ne liječi!
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
