Hrvatsko pravosuđe već godinama vrijeđa zdrav razum. Jednakost pred zakonom više ne postoji. Sustav se pretvorio u teatar apsurda. Debljina novčanika i bijeg preko granice znače doživotnu slobodu. S druge strane, nad običnim građanima i braniteljima provodi se hladna strogoća.
Slučaj braće Mamić dokazuje namjerno ostavljene pravne rupe. Zdravko i Zoran Mamić izvukli su milijune iz sporta. Osuđeni su, ali su pobjegli na vrijeme. Institucije im nisu ukinule putovnice niti odredile pritvor. To je neshvatljiva pasivnost sustava. Dvojno državljanstvo postalo je legalni štit od izručenja. Mamići danas žive u Bosni i Hercegovini. Tamo drže konferencije i rugaju se institucijama. Žive luksuzno poput arapskih šeika. Na sudu u Osijeku stalno isplivavaju novi dokazi. Dokazuje se da se kralo na veliko. Ipak, sve ostaje mrtvo slovo na papiru. Svi znaju gdje su, a sustav šuti. Isti scenarij vidimo i kod drugih afera. Čim ih razotkriju, akteri bježe. Slučaj Pavlek to zorno dokazuje. On je bez problema otišao u daleki Kazahstan. Optuženičke klupe ostaju prazne. To je trajni spomenik našoj nemoći.
Hrvatski branitelji ne bježe. Oni nemaju rezervne domovine ni milijunske račune. Dok bjegunci mašu s bazena, naši junaci gube zdravlje po sudnicama. Država prema njima nema mrvicu milosti. Nema ni trunke ljudskog dostojanstva. Najveći grijeh sustava je Škabrnja. Za stravičan pokolj civila nije suđeno gotovo nikome. Četnički zapovjednici i egzekutori slobodno šeću. Jedina osuđena osoba bila je medicinska sestra Zorana Banić. Pravi krvnici ostali su nedodirljivi. Osuđeni su samo na papiru u odsutnosti. To nikoga ne obvezuje. No, sustav je ažuran kad sudi braniteljima. Zapovjedna odgovornost primjenjuje se bez milosti. Godine i protok vremena odjednom nisu važni. Primjer generala Branimira Glavaša to jasno pokazuje. Čovjek u poodmakloj dobi prolazi kroz agoniju sudskih hodnika. Progonu se ne nazire kraj. Za branitelje nema zastare ni olakotnih okolnosti. Na njima država trenira strogoću.
Ozbiljne države rade potpuno drukčije. SAD i Izrael ne čekaju pasivno birokratske odbijenice. Amerikanci koriste ekonomske ucjene i zamrzavanje imovine. Oni bjegunce uhićuju i na tuđem tlu. Izrael kroz povijest šalje jasnu poruku. Mossad je oteo Eichmanna u Argentini. Svaki zločin nad njihovim narodom biva kažnjen. Granice za njih ne postoje. Hrvatska nema tu geopolitičku moć. Nemamo ni resurse ni obavještajnu snagu. Ipak, najveći problem je izostanak političke volje. Informacije prečesto cure iz sustava. Moćnici su uvijek korak ispred zakona.
Poruka ovog pravosuđa je opasna i nemoralna. Milijunski kriminal prolazi nekažnjeno. Običan čovjek ide u zatvor zbog banalnih dugova. Ako si branio zemlju, proći ćeš najgore. Narod opravdano osjeća duboki gnjev. Svi smo pomalo izigrani. Pravosuđe je dobrim dijelom izgubilo moralni kompas. Turudić se trudi, ali stječe se dojam da i dalje sustav dijeli narod na zaštićenu elitu i dežurne krivce.
Je li to istina ili samo varka?
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
Leave a Comment