Često smo gledali filmove o Indijancima i kaubojima. Osobito mi djeca smo ih jako voljeli! Prije, u vrijeme našega djetinjstva su se često prikazivali na televiziji. Inače, uglavnom snimani na Pirinejskom poluotoku. Ali smo živjeli u uvjerenju da je to negdje na “Srednjem Zapadu”.
Lijepo se prisjetiti tih trenutaka. Daška djetinjstva. Ali jesmo li pomišljali da ti kako smo ih zvali ‘kaubojski’ točnije vestern filmovi će se i dalje vrtjeti pred našim očima? Samo s jednom razlikom a to je da ćemo mi biti u njima a ne samo nijemi ‘uživalački’ promatrači tj. gledatelji. U političkom smislu, definitivno da. I igrati ćemo određene uloge. Ali možda ne onakve kakve bismo htjeli. Osim ako sami ne odlučimo drukčije! Pa hajdemo dakle, raščlaniti tu stvar tj. ‘što je pjesnik nama time htio reći’……..
Tko igra koju ulogu u svijetu južnih Slavena, kako barem kaže službena povijest
Tko je ‘kauboj’ a tko ‘Indijanci’
Na prostoru JI Europe i ‘Balkana’ već dvjestotinjak godina pa i više a osobito od 1918. na spomenutom području ulogu kauboja igraju Srbija i njezina ‘srbadija’. Iliti oni koji kažu da su Srbi. A u ulozi Indijanaca ili različitih indijanskih plemena su istoj toj Srbiji susjedne zemlje odn. republike i pokrajine bivše SFRJ. Uz bitno odstupanje one njezine najzapadnije jedinice. Srbija (službeni Beograd) dugo vremena glumi “balkanskoga” policajca (ili točnije milicajca). Hoće određivati što je čije, tko što je ili bi trebao biti. Po vlastitoj volji ‘povlači’ “granice” na tuđem terenu i onda plasira priču da to je tako. Ako mu se usprotivi onda slijede optužbe. I tako kreće film o kaubojima i Indijancima. Kauboji hoće više zemlje, bogatstva i stoke ali na račun Indijanaca. A Indijanci onda kao u rezervatu. E baš tako Srbija govori o “srpskom svetu” i kao njegovoj baštini. Jasno na štetu susjeda. Ali ne dopušta da susjedi to rade njoj. I tako se množi zlo. Sjetimo se balkanskih ratova, obaju svjetskih i Domovinsko-oslobodilačkog rata i onoga na Kosovu iz devedesetih godina prošlog stoljeća.
Sjetimo se spisa Vuka Stefanovića Karadžića ‘Srbi svi i svuda’. Pa kako je uz pomoć Jerneja Kopitara Hrvatima podvalio vlastiti im jezik kao ‘zajednički’ sa “srpskim” ili hrvatski pod “srpski”. Kako bi se reklo ‘rog za svijeću’. Pa članak u ‘Srbobranu’ “Do istrage naše ili vaše”. Zatim spis ‘Homogena Srbija’ s ljeta ’41, pa onda hegemonija Srbije u Drugoj Jugoslaviji. Pa protuustavno umanjenje stupnja autonomije Vojvodini i Kosovu iz 1989. Pa samoodcjepljenje Srbije od SFRJ iz 1990. Smjena vladajuće garniture u Vojvodini, Kosovu i Crnoj Gori 1989. Pa kada nije išlo mirno onda izvoz ‘Kosova’ van SR Srbije s AP Vojvodinom i Kosovom. Što je rezultiralo agresijom srbijanskom potpomognute pro(beogradskom) petom kolonom van granica Srbije-Vojvodine-Kosova. Pa nakon izgubljenih ratova, stotinama tisuća prijevremena otišlih Bogu na istinu, više od milijun prognanih i izbjeglih, mnoštva silovanja, ogromne materijalne štete i razorenih ljudskih života i žalosnih sudbina ovozemaljskih, ponovno ‘igrali se kauboji nasred zemlje Balkanije’, samo što se ‘kauboj-delije’ malo zaigraše. Te bi im Srbija od ove sada (bez Kosova, naravno) mogla još ‘u uže’. Pa ti onda kad se smiri, prijatelju dođi u ‘Srbiju uže’. Premda uža kao da će biti bolja. Bolja ali ne i veća pa čak i ista ovoj. Jer kvaliteta i kvantiteta često ne idu zajedno. A možda i susjedima malo ojača tijelo od iste te zemlje kauboj-delija. Jer kažu ljudi da valja promjena. Pa da malo dosadašnji Indijanci ganjaju kauboje. Jer ‘kolo sreće se okreće’. Čas na jednu čas na drugu stranu. U Memorandumu 2 SANU stoji ‘treba spriječiti odvajanje Vojvodine od Srbije te jačanje Islamske Zajednice u Sandžaku’. Nije li to protusredstvo agendi ‘srpski svet’? Malj ili kolac koji razvija velikosrpsku ideju? Naravno da jest! Kao da je dan mač za obrat. Naravno, dan je. I tako bi mogli postati od Indijanaca kauboji a od kauboja Indijanci.
Primjer
Srbija je u balkanskim ratovima skoro udvostručila svoj teritorij. Stekla je okupacijom sjeverni dio bivšeg Novopazarskog sandžaka, Kosovo i Vardarsku Makedoniju. Osobito je tlačila Albance (današnje Kosovare uglavnom muslimane) ali i dobrano većinske Bugare u Vardarskoj Makedoniji. Vardarsku Makedoniju službeno zvala “Južna Srbija”. A “Starom Srbijom” stečevine iz balkanskih ratova 1912.-1913. Odnarodila Bugare Vardarske Makedonije i oni postaše Makedonci uz pomoć komunista. Ali Albanci se održaše. Albance u bivšem Novopazarskom sandžaku uglavnom odnarodi u Muslimane koji se onda uglavnom prozvaše “Bošnjacima”. A druge muslimane toga prostora podvrgnu genocidu u Drugom svjetskom ratu (četnici, ljotićevci i nedićevci kao izvršioci istoga). No, ipak dođe obrat.
Nakon rata 1998.-1999. Kosovo dođe pod kontrolu KFOR-a. U veljači posta samostalnom državom. Danas Albanci čine apsolutnu većinu u općinama Bujanovac i Preševo (uža Srbija). Ali se Albanci demografski šire i u drugim dijelovima juga Srbije istočno od općina Bujanovac i Preševo odn. Preševske doline. Istočno od općina Bujanovac i Preševo u južnoj “središnjoj” Srbiji se sagradilo 12 novih džamija s minaretima. Donedavno ih tamo nije bilo. A sada su tamo. Znači ‘kosovizacija’ uže Srbije napreduje. Novo SAP Kosovo nastaje na jugu Srbije (upravni okrug Pčinja sa sjedištem u Vranju). Epicentar ‘novoga Kosova’ u ‘centralnoj’ Srbiji je Preševska dolina (općine Bujanovac i Preševo). I općina Medveđa (susjedni upravni okrug Jablanica sa sjedištem u Leskovcu). Preševska dolina kao ‘jezgra novog Kosova’ u “užoj” Srbiji iznosi 750 km/2. Upravni okrug Pčinja ima cca 3 300km/2 površine. Jasno, upravo jug ‘centralne Srbije’ se najviše prazni ponajviše od Srba ali ne i Albanaca kod kojih je suprotan trend. Tako sada Srbija od tlačiteljice Albanaca posta njihova ‘tlaćenica’. Od kauboja posta ona Indijanac. Kako sada dođe do zamjene uloga? Pa zašto onda i glede odnosa Srbije i drugih republika i pokrajina bivše Jugoslavije ne bi došlo do takvoga obrata? I to je moguće, dakako. Pa to već i dolazi.
Obrat uloga u BiH
Zanimljivo kako već godinama gotovo isključivo iz BiH iseljavaju Srbi i Bošnjaci. Hrvati pak se vraćaju u nju, poglavito Herceg-Bosnu. Školske klupe se prazne osim u Herceg-Bosni. U vrtićima sve manje djece ali u Herceg-Bosni obratno. Federacija BiH demografski slabi ali jedino Županija Zapadnohercegovačka (većinski hrvatski kanton) u njoj demografski jača. S dodatkom jačanja gospodarstva i povratkom Hrvata iz dijaspore. Industrija u BiH propada a u njezinom hrvatskom dijelu (Herceg-Bosna) jača malo i srednje poduzetništvo pa i industrija. Drugim riječima, Hrvati kao da sve više poprimaju obrise ‘Kosovara-Albanaca’ a Srbi i Bošnjaci obrise Srbo-Srbijanaca u Srbiji a osobito onih na njezinu jugu. Da, život nas često iznenadi. Obratima. Realno govoreći i pravo je da ugnjetavani zamijene uloge s ugnjetavačima. Milo za drago. Sve se vraća sve se plaća. Nadajmo se povoljnom rezultatu za Hrvate svugdje i u svakom pogledu. I da dolaze sve ljepša vremena za Hrvate u Vojvodini, Boki, deželi, Kosovu, Sjevernoj Makedoniji i drugdje. Budimo optimisti. Pravedna kazna ugnjetavačima i adekvatna satisfakcija s obeštećenjem ugnjetavanima nije plod mržnje nego stvar pravičnosti. Jer kako je bilo s poraženom nacističkom Njemačkom i Italijom nakon Drugog svjetskog rata tako može i sa Srbijom i (Sarajevo-Tuzla-Zenica). Zapadnu Bosnu da stavimo van ‘trojke u zagradama’. U smislu oprjeke. A onda i obrata uloga u malo širem kontekstu.
To je stvar odgoja a ne prije svega kažnjavanja iz zlovolje. Da više ne bude niti tlačitelja i tlaćenika. I da kauboji budu zadovoljni a Indijanci sigurni i mirni. Također vrijedi i obratno.
Uvijek Za Pravo i hrvatski Dom spremni budimo!
Pa što Bog da i sreća junačka!
Josip Žgela
Leave a Comment