By Zahuktala se rasprava oko Spomenika braniteljima iz Domovinskog rata 1991-1995 u Korčuli. Pisanja po portalima, kao i reakcije na društvenim mrežama, neslaganja branitelja i građana, koji ukazuju na propuste u proceduri izbora i odabira nagrađenog skupnog rada potakli su i nanovo osnovani UHDDR- ogranak Korčula da se aktivnije uključi u nastali problem. Iako priznaju legitimitet i legalitet procesa odabira projekta spomenika kroz provedeni urbanističko arhitektonski natječaj, očito im članstvo nije zadovoljno pa su pristupili definiranju “svojih” sugestija i prijedloga ubacujući se u poodmakloj fazi projekta u sve do sad odrađene i buduće.
U tu svrhu su formirali radnu grupu vezanu za postavu i prezentaciju: 1. simbola, 2. teksta spomenika, 3. stijega.
Ovo je veliki korak s obzirom da UHDDR-a na prezentaciji nije izrazila svoje neslaganje izabranim “spomenikom”, koji ni tad nije imao ono što se očekivalo da Spomenik braniteljima iz Domovinskog rata treba imati.
Zaključak spomenute radne grupe od 26. travnja 2024. godine izrazili su u tri točke:
- Simbol Republike Hrvatske, državni grb pod kojim su se borili svi branitelji u Domovinskom ratu mora biti neizostavni dio spomenika. Ne kao metafora, ne kao karikatura, već prezentiran iznad glave prosječnog prolaznika minimalne širine 30 cm i proporcionalne visine.
Osvrnut ćemo se na ovaj dio, koji je u potpunoj suprotnosti s onim što navodi ova radna grupa. Ako ističu da priznaju legalitet i legitimitet provedenog natječaja to bi značilo da im i izabrani spomenik odgovara, međutim nije tako, ulaze u kontradikciju. Obrazlažući kako ne žele da spomenik bude metafora, još manje karikatura. Što je očito da nagrađeni rad upravo jest. Daljnja sugestija da svojim?!? prijedlozima naprave kompromis je na izuzetno klimavim nogama. Ideja da bude „vuk sit i ovce na broju“ nije rješenje. Pokušavajući spasiti ono što se spasiti ne može a da sve ispadne časno i pošteno u ovom slučaju nije moguće. Karikaturu od spomenika, kako su je i sami nazvali, sada žele ukrasiti, uljepšati je, dodati „modne detalje“ i misle to bi bilo u redu. Ali upitno je, pa i po pitanju pozitivne zakonske regulative, budući da bi nagrađeni spomenik sada bio posve drugačiji od prvobitnog.
Vraćamo se na početak, objavu rezultati natječaja za Spomenik braniteljima iz Domovinskog rata, kad jedan od građana s pravom komentira: “ A gdje je ovdje spomenik“. Bio je u pravu!
I brojni drugi, koji se manje ili više u to razumiju, uočili su da spomenika zapravo i nema. Nema nikakvih obilježja i zapravo radi se o nekoliko betonskih prizemljenih formi koje se mogu sresti u parkovima i nasadima gdje služe za sjedenje, odmaranje i ležanje (primjeri na priloženim fotografijama).
U drugoj točki UHDDR kroz radnu grupu ističe:
- Tekst koji će biti prezentiran na spomeniku ne smije biti na podu, na rubovima oblikovnih elemenata odabranog natječajnog rada i ne smije biti na mjestima gdje je potrebno saginjanje prolaznika. Značaj spomenika ne smije biti rebus i zagonetka već jasno prezentiran. Tekst kojeg predlažu mora biti napisan velikim slovima SPOMENIK BRANITELJIMA DOMOVINSKOG RATA 1991. – 1995. Da neupućenom ali i zainteresiranom prolazniku i budućoj djeci bude jasno i za 500 godina tko je branio Republiku Hrvatsku i od koga u godinama 1991. – 1995. Predlažu da tekst bude na visini od 160 cm. Visina postave grba i teksta mora biti takva da ga ljudska figura doživljava u uspravnom položaju. Tekst mora biti vidljiv sa suprotne strane ulice i uočljiv od strane prolaznika. Mišljenja su kako ne treba intervenirati u odabrani natječajni rad već u njegovom obuhvatu prepustiti nagrađenim autorima da ostvare svoje vizije posvete.
Komentar u ovom dijelu također im je u suprotnosti s nagrađenim radom, koji je za UHDDR prihvatljiv, uz sve navedene ispravke i dodatke. Rekli bi ništa novog nisu ni rekli ni otkrili, jer sve uočene nedostatke detektirala je znatno prije skupina branitelja i precizno se putem objava na portalima izjasnila. Svakako treba pohvaliti i budnost nezadovoljnog građanstva koje se ažurno i predano uključilo u rasprave na istom tragu kao i navedene objave. Značajne su upravo primjedbe na uočene prijedloge, kao i onaj da bi tekst bio napisan na rubovima “spomenika”, tim zakrivljenim prizemljenim betonskim plohama, a da bi ga se pročitalo treba sagnuti „glavu dolje, ruke na leđa“ što logoraši srpskih logora dobro znaju. Brojni branitelji zgražaju se nad tom idejom i doživljavaju je kao podmetnutu provokaciju. I ovaj dio primjedbe UHDDR -a ogranak Korčula nije uočila sama, naime već je o tomu pisano po portalima. Njihovo navođenje rebusa i zagonetke, spominjano je na veliko još na samom početku i kako je izabrani spomenik upravo rebus, a da bi se objasnilo što je grupa autora željela svojom upitnom simbolikom treba za njegov “obilazak” angažirati vodiča.
I opet kontradiktornost, navode točno određeni tekst koji treba biti na spomeniku, visinu i veličinu slova. Ne slažu se s mjestom gdje su nagrađeni autori tekst predložili, po rubovima betonskih ploha, ali prepuštaju im da ostvare svoje vizije posvete.
Predlažu, čim se nagrađeni projekt iz natječaja ostvari, da se neposredno uz njega postavi monolit, koji može biti klasičan od kamena (ili moderan kao blok od stakla) veličine 100 x 210 x 35 cm, i da se na njega ugrade, već predložene sugestije naknadnom pameću preuzete, kao izrečene primjedbe, sada i od strane radne grupe UHDDR-a, ogranak Korčula (grb i tekst).
Taj kameni blok bi u zbilji zapravo bio spomenik, i nikako ga grupa autora ne može potpisati kao svoj. Sve drugo što je odabrano kao spomenik je park s modificiranim betonskim krivim plohama, sjedalice, ležaljke, koje je i sama UHDDR-a prepoznala kao metaforu, ili karikaturu. Mi bismo se udubljeni u tu “velebnu simboliku” mogli promisliti radi li se zapravo nekakav suženi petokraki tobožnji simbol grba Republike Hrvatske, kako bi mogao proći kroz iglene uši naših iskustva s nastojanjima podmetanjima globalističkih simbola. Na žalost onih koji su to pokušali napraviti kontra tradicijama Naroda. To im neće ići!
Navodimo i 3. “originalni” prijedlog UHDDR-a ogranka Korčula:
- Stijeg mora biti dio spomenika. I to hrvatski barjak na primjerenom mjestu.
Opet ništa nova, kao što pjeva Radojka Šverko….“ništa nova, ništa nova“. I ovo se
podrazumijeva, o tome je pisano u autoriziranim tekstovi na portalima, upućen i službeni dopis Ministarstvu hrvatskih branitelja o odmah uočenim problemima. Naknadna pamet je zapravo copy – paste ideja koje su već izišle u javnost. Razlika je u tome što ih UHDDR-a ogranak Korčula plasira za svoju zamisao, a stvarno su nastali kao odraz nezadovoljstva i neprihvaćanja izabranog spomenika, budući da ni ovaj dio vezano za stijeg prvonagrađeni rad (kao ni ostala dva nagrađena) nije izvorno u idejnom rješenju spomenika.
Na žalost predlagatelja koji su prvotno pravovremeno uočili nakaradnost rješenja, kako bi to izgledao “spomenik” braniteljima, pobjedi i doprinosu u obrani i oslobađanju Hrvatske iz UHDDR- a bi prihvatili sve temeljne nedostatke (beton umjesto kamena, necjelovitost spomenika i simbolike) a kameni monolit dodali kao prilog Udruge umjesto da prihvate potrebu podizanja Spomenika po dobronamjernom prijedlogu članova Udruge branitelja Dubrovnika s Korčule i Orebića. U velike su nedoumice forsiranjem kompromisa doveli i članove UHDDR-a ogranka Čara, koji su to istoskupa s nama predlagali.
Sve se tempira i po sitno predlaže, nudi i veze u šuplji kompromis umjesto da se odbije ovako sklepano “rješenje” i zatraži novi natječaj s jasnim uvjetima i zahtjevima jednakima za sve autore i na čast svim braniteljima.
Marko Mujan, predsjednik UBD
