Ovo svjedoćanstvo na svečanosti “Obilježavanja Varaždinskih Dana rata“ za kulturu sjećanja, pročitao je Rajko Horvat ratni instruktor u SJP PU VŽ RODA koji ga i sastavio sa Ivom Loborcem, ratnim instruktorom u SJP PU VŽ RODA!
Tih rujanskih dana 1991. godine došlo je odlučujuće bitke između mladih Oružanih snaga RH u formiranju i moćnog 32. korpusa jugo-srpske JNA u Varaždinskim danima rata. Glavni oružani sukob vodio se nekih 500 metara od centra grada gdje su pripadnici SJP Roda Varaždin, vođeni prvim zapovjednikom Dankom Bunićem, držali u okruženju kasarnu „Jalkovećke žrtve“pod komandom generala Vladimira Trifunovića.
Kako niti nakon više poziva Trifunović sa svojim oficirima nije htio položiti oružje Varaždinski su specijalci krenuli u odlučujući napad, te su osmorica Varaždinskih Spartanaca odlučno i hrabro krenula odraditi ono za što su bili vrhunski obučeni i spremni. Smiono su, doslovce pod kišom metaka, pretrčali brisani prostor ratnog poprišta Križanićeve ulice i kao u scenama koje gledamo u raznim Holivudskim filmovima, samo što je to taj put bilo stvarno i smrtno opasno. Preskočili su ogradu ispred vojarne upavši pritom u postavljeno minsko polje, prošli kroz njega srećom bez posljedica – jer sreća prati hrabre, te potom izveli klasični upad u objekt vojarne. U zapodjenutom boju oči u oči, prsa o prsa, oslobađali su prostoriju po prostoriju dok na kraju jugo oficiri stjerani u kut vojarne nisu istakli bijelu zastavu i predali se.
Nakon ove briljantno izvedene akcije jedna za drugom počele su u ruke Varaždinske ratne policije padati i ostale kasarne jugo – vojske u Varaždinu koje su u okruženju držale Policijske snage PU Varaždin, 104.brigada ZNG HV, Tigrovi i svi ostali branitelji grada. Vijesti o pobjedi Varaždinskih specijalaca i Varaždinskih branitelja prenio je tada čak i Glas Amerike, pitajući se: kako je moguće da bude pobijeđen jedan od najjačih armijskih korpusa tzv. JNA, tada 4. vojne sile Europe od strane mlade države čija je slavna, pobjednička Hrvatska vojska tada bila tek u nastajanju.
Ovu briljantnu pobjedu na početku jeseni 1991. donijeli su visokomotivirani Markačevi specijalci iz, kako su ih tada zvali Jakih snaga MUP-a i ZENGE“: RODE, TIGROVI, 104. BRIGADA ZNG HV, POLICAJCI IZ TADAŠNJE PU VARAŽDIN, SNAGE IZ MEĐIMURSKE ŽUPANIJE koje su koji dan prije očistile jugo – vojsku sa svoga područja i potom dale veliki doprinos u Varaždinskim danima rata. Svoj doprinos dala je i TO, NARODNA ZAŠTITA, CIVILNA ZAŠTITA, SANITET, RADIO VARAŽDIN, PODRAVCI I ZAGORCI, VARAŽDINKE I VARAŽDINCI I DRAGOVOLJAČKI ODREDI OKOLNIH NASELJA ZAGORJA I PODRAVINE. Svi su oni zajedno u sinergiji pokazali da nikakve mitske armije i nikakvo oružje nije jače od naroda i njegovih ratnika kad se bori za svoj dom i slobodu.
Sada na kraju ove javno izgovorene istine red je spomenuti heroje koji su prvi upali u kasarnu „Jalkovečke žrtve“ i pokrenuli lavinu ka slobodi: SLAVKO ČEĆURA, IVO LOBOREC, FRANCI KEŠINA, SLAVKO VUDRAG, MILIVOJ RISEK, ANĐELKO SMOLEK, SREČKO HORENEC I SLAVKO MARTINKOVIĆ, njihova će imena zasigurno zlatnim slovima ostati trajno upisana u povijest hrvatskog naroda i njegovu kulturu sjećanja. Kako smo spomenuli Varaždinske heroje red je ovdje iznijeti benefit koji su za Hrvatsku obranu u cjelini donijeli ovi „Dani Varaždinskog rata“ – zarobljenim oružjem i opremom Hrvatsku obrambenu moć pojačana je sedam puta (7 X), a financijska vrijednost je osvojenog oružja i opreme kažu stručnjaci, milijardu tadašnjih dolara.
Antun Berljak
Leave a Comment