Proces informiranja u digitalnom dobu doživio je značajnu transformaciju. Samim tim su se i
sredstva informiranja promijenila, što za posljedicu ima znatan deficit pri konzervativnijem
pristupu informiranja putem televizije, radija ili tiska. Na temelju istraživanja Centra lokalne
demokracije iz Subotice čak 78,8% mladih informira se putem međumrežja (interneta), dok
tradicionalni mediji postupno gube na značaju. Kada uzmemo u obzir demografsku sliku naše
zajednice, koja spada među najstarije u Srbiji s prosjekom iznad 50 godina, i metode
informiranja suvremenog društva, uočavamo kako se i stariji naraštaj neminovno približava
novijim digitalnim izvorima informiranja.
sredstva informiranja promijenila, što za posljedicu ima znatan deficit pri konzervativnijem
pristupu informiranja putem televizije, radija ili tiska. Na temelju istraživanja Centra lokalne
demokracije iz Subotice čak 78,8% mladih informira se putem međumrežja (interneta), dok
tradicionalni mediji postupno gube na značaju. Kada uzmemo u obzir demografsku sliku naše
zajednice, koja spada među najstarije u Srbiji s prosjekom iznad 50 godina, i metode
informiranja suvremenog društva, uočavamo kako se i stariji naraštaj neminovno približava
novijim digitalnim izvorima informiranja.
Vjeruje se kako moderniji pristup donosi više medijske slobode. No, moramo se osvrnuti i na
negativne aspekte te zlouporabe i rizike koje internetski pristup također donosi. Sadržaj postaje
hiperdostupan, pri čemu kvantitativni parametri (broj klikova i reakcija) potiskuju kvalitativne
odredbe, a profesionalnost se utapa u buci proizvedene vidljivosti. Odsutnost kritičkog
propitivanja u digitalnoj sferi izravno korelira s nametanjem sadržaja bez dubljeg značenja, a koji uglavnom služi za privučenje pozornosti gledatelja. To izaziva manjak stvarne koncentracije,
ishitrene emocionalne reakcije ili pak potpunu apatičnost, nemogućnost argumentiranog dijaloga te čestu zlouporabu društvenim inženjeringom i generiranjem neprovjerenog ili neistinitog sadržaja.
negativne aspekte te zlouporabe i rizike koje internetski pristup također donosi. Sadržaj postaje
hiperdostupan, pri čemu kvantitativni parametri (broj klikova i reakcija) potiskuju kvalitativne
odredbe, a profesionalnost se utapa u buci proizvedene vidljivosti. Odsutnost kritičkog
propitivanja u digitalnoj sferi izravno korelira s nametanjem sadržaja bez dubljeg značenja, a koji uglavnom služi za privučenje pozornosti gledatelja. To izaziva manjak stvarne koncentracije,
ishitrene emocionalne reakcije ili pak potpunu apatičnost, nemogućnost argumentiranog dijaloga te čestu zlouporabu društvenim inženjeringom i generiranjem neprovjerenog ili neistinitog sadržaja.
Svatko ima pristup producirati informacije, komentirati i manipulirati u javnom digitalnom
prostoru. Posebno zabrinjava pojavljivanje lažnih korisničkih računa (profila) na mrežama i
organizirano „botovanje”, koji za cilj imaju dirigirati javno mnijenje i prozvesti privid potpore
određenim stavovima.
prostoru. Posebno zabrinjava pojavljivanje lažnih korisničkih računa (profila) na mrežama i
organizirano „botovanje”, koji za cilj imaju dirigirati javno mnijenje i prozvesti privid potpore
određenim stavovima.
Politička instrumentalizacija tradicionalnih i internetskih kanala informiranja, čemu svjedočimo i
u našoj zajednici, donosi napade nerijetko usmjerene na političke predstavnike i dužnosnike,
aktiviste i članove DSHV-a ili pak kulturne djelatnike. Ponajprije, uočavamo manjak pluralizma i
konstruktivnog dijaloga. Vodeći mediji naše zajednice često djeluju na latentnoj razini; kroz
selekciju tema, sužavanje prostora za različita mišljenja i suptilno dirigiranje narativa,
implicirajući određene političke zaključke prije nego što čitatelj uopće stigne kritički analizirati
informaciju. Tako brojne relevantne teme i mnogi akteri, naši sunarodnjaci diljem Vojvodine pa i
šire, bivaju sustavno potiskivani i eliminirani iz javnosti.
u našoj zajednici, donosi napade nerijetko usmjerene na političke predstavnike i dužnosnike,
aktiviste i članove DSHV-a ili pak kulturne djelatnike. Ponajprije, uočavamo manjak pluralizma i
konstruktivnog dijaloga. Vodeći mediji naše zajednice često djeluju na latentnoj razini; kroz
selekciju tema, sužavanje prostora za različita mišljenja i suptilno dirigiranje narativa,
implicirajući određene političke zaključke prije nego što čitatelj uopće stigne kritički analizirati
informaciju. Tako brojne relevantne teme i mnogi akteri, naši sunarodnjaci diljem Vojvodine pa i
šire, bivaju sustavno potiskivani i eliminirani iz javnosti.
Fokus se prebacuje na alternativne medije, u koje spadaju i društvene mreže, gdje se proširuje
gledanost i, paradoksalno, servira jednodimenzionalnost, primjenom već navedenih sofisticiranih metoda. Donedavno relevantni mediji hrvatske zajednice u Republici Srbiji (u digitalnom i tiskanom izdanju), poput NIU ,,Hrvatska riječ”, sve više poprimaju konture glasila, a ne ozbiljnog informativnog tjednika. Što ostaje kao rezultat toga danas – manjak entuzijazma (i
među mlađom populacijom), manjak saznanja o stvarnoj slici unutar zajednice (pogotovo u
regijama izvan centra zbivanja) i sve izraženije podjele unutar demografski desetkovane zajednice.
gledanost i, paradoksalno, servira jednodimenzionalnost, primjenom već navedenih sofisticiranih metoda. Donedavno relevantni mediji hrvatske zajednice u Republici Srbiji (u digitalnom i tiskanom izdanju), poput NIU ,,Hrvatska riječ”, sve više poprimaju konture glasila, a ne ozbiljnog informativnog tjednika. Što ostaje kao rezultat toga danas – manjak entuzijazma (i
među mlađom populacijom), manjak saznanja o stvarnoj slici unutar zajednice (pogotovo u
regijama izvan centra zbivanja) i sve izraženije podjele unutar demografski desetkovane zajednice.
Izazov pred kojim stojimo nije samo tehnološke prirode, već duboko egzistencijalne: hoćemo li
dozvoliti da nas algoritamski inženjering svede na konzumente tuđih narativa ili ćemo očuvati
kritički prostor u kojem još postoji dijalog i kritičko mišljenje? Odgovornost je sada na pojedincu
da izabere želi li biti konzument buke ili tragač za suštinom. Hoćemo li ostati zatvoreni u uskom
vidnom polju vlastitih predrasuda ili ćemo prepoznati da je medijski prostor degradirao, dok u
svojoj težnji za dominacijom, guta upravo onu zajednicu koju tvrdi da zastupa?
dozvoliti da nas algoritamski inženjering svede na konzumente tuđih narativa ili ćemo očuvati
kritički prostor u kojem još postoji dijalog i kritičko mišljenje? Odgovornost je sada na pojedincu
da izabere želi li biti konzument buke ili tragač za suštinom. Hoćemo li ostati zatvoreni u uskom
vidnom polju vlastitih predrasuda ili ćemo prepoznati da je medijski prostor degradirao, dok u
svojoj težnji za dominacijom, guta upravo onu zajednicu koju tvrdi da zastupa?
[Tekst je izvorno objavljen u 173. broju „Glasa ravnice – glasila Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini”]
Nikola Puzović
Hrvatski društveno-politički aktivist, publicist, član Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Mjesne Organizacije Novi Sad-Petrovaradin
Foto: Naslovnica „Glasa ravnice” / DSHV
kolovoza 2026.
Leave a Comment