By Otkrivena je još jedna masovna grobnica iz hrvatskog obrambenog Domovinskog rata na području Vukovarsko-srijemske županije kod Svinjarevaca. Lokaciju je uz ministra branitelja Tomu Medveda obišao i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković.
U izvješću s toga mjesta se ističe da se nastavlja i dalje s pretragom terena te da će se posmrtni ostatci, koji su pronađeni, podvrgnuti DNA istraživanjima i to u što kraćem roku kako obitelji ne bi predugo čekale.
Međutim, u tim i takvim izvješćima, nigdje se ne kaže – što je sa zločincima, tko je ubio sve te ljude, je li se njih traži, kada će odgovarati…, tim prije što nakon svakog otkrivenog ubojstva odmah se kreće s otkrivanjem počinitelja.
Dakle, gdje su ubojice nevino ubijenih Hrvata?
Inače, u Hrvatskoj gotovo svakog dana ljudi jednostavno – nestaju. O tome se obično govori i podsjeća 30. kolovoza na Međunarodnih dan nestalih, a trebalo bi se o tim i takvim događanjima svakodnevno govoriti i pisati. Nisu ljudi „olovke“ pa da je „normalno“ da danas nestane jedan, a sutra drugi. Nu, kao što je poznato hrvatska država od svoje samostalnosti do danas još uvijek traži oko 1800 osoba koje se vode u Nacionalnoj evidenciji nestalih osoba (NENO). Međutim, mnogi se slažu da je ta brojka čak i veća. Većini se izgubio svaki trag tijekom Domovinskog rata. Poglavito su Hrvati nestajali tijekom 1991., u jeku najžešće srpske i crnogorske agresije.
Ministarstvo hrvatskih branitelja se trudi da se što prije pronađu nestali, pa se svako malo obavljaju neka iskopavanja, osobito u Vukovarsko-srijemskoj županiji, ali i drugdje. Međutim, ljudi kao da su u “zemlju propali”. Nije istina da ni nakon toliko godina, od početka Domovinskog rata, baš nitko ne zna gdje su svoje živote okončali toliki civili, hrvatski branitelji. Ministarstvo branitelja čak je ponudilo i nagradu onima koji otkriju neku od grobnica, ili masovnih grobnica. Ni to ne pomaže. Srbi šute o takvim stvarima. Hrvatska je inače prekrivena masovnim grobnicama. Koliko je samo nevinih Hrvata stradalo nakon II. svjetskog rata. Dakle, nije istina da Hrvatska u ovom trenutku traži samo 1800 osoba, već je istina da ih traži na desetine tisuća, ako pribrojimo i one koji su nestali u vrijeme vladavine Josipa Broza. Među svima njima, traga se i za dr. Ivanom Šreterom, koji je 1991. nestao iz srpskog logora Bučje. A traže se i kosti Andrije Hebranga kojeg je po nalogu Josipa Broza ubila Udba, pretpostavlja se 1949 u Beogradu.
U Hrvatskoj trenutačno ima oko 150 masovnih grobnica iz Domovinskog rata. Znaju se imena ljudi koji su pronađeni na tim mjestima, a koje su na najokrutnije načine ubili srpski teroristi. Ali, i dalje se postavlja pitanje – Koliko je srpskih i inih zločinaca dosad odgovaralo i bilo kažnjeno zbog masovnih ubijanja nevinih ljudi, pretežno žena, djece, starca? Nažalost, može ih se na prste nabrojiti. Ako imamo 150 masovnih grobnica, u prosjeku, nema ni jednog po grobnici, tko bi odgovarao za ta ubojstva!? Znači, za 150 masovnih grobnica trebala su biti na robiji barem 150 ratnih zločinaca, tim više što ratni zločin ne zastarijeva. Tko je kriv, tko možebitno zataškava što ti koji su masovno ubijali izmiču pravdi, mnogi čak i punih 31 godinu?
Danas, ako netko pobjegne s mjesta prometne nesreće policija ga relativno brzo nađe, za nekoliko sati ili za nekoliko dana. A kako nitko ne može pronaći tolike ljudi, kako nitko, primjera radi, ne može „pročešljati“ Maceljsku šumu i izvaditi kosti svih mučki ubijenih Hrvata od strane Brozova režima, pa da znamo tko su ti ljudi kojima svake godine palimo svijeću i za njih se molimo? Osim toga, na iznimno malom broju masovnih grobnica pišu imena stradalih. Istaknute su samo brojke ubijenih. Halo! Nisu ljudi brojevi!
Inače, tu i tamo, istaknuti političari ove regije dogovaraju se oko suradnje oko otkrivanja nestalih osoba. Što su radili do sada? Ako Sava Štrbac, Veljko Džakula, Milorad Pupovac ili Vojislav Stanimirović iznimno dobro znaju (a znaju!) što se u vrijeme Domovinskog rata događalo na ovim prostorima, kako to da ovi jadni ljudi nemaju pojima o onima koji se vode kao nestali?
Dakle, tražimo odgovornost i svih onih koji su krivi što se još nisu pronašli nestali, kao i odgovornost svih onih koji nisu kaznili krivce za masovne grobnice. Tražimo također da obitelji svih pronađenih u masovnim grobnicama dobije zadovoljavajuću financijsku i inu odštetu, a da to ne plati Hrvatska, već – Srbija i Crna Gora, koji su bili agresori na Republiku Hrvatsku.
Je li to puno ili malo?
Tekst i slika (Maceljske šume):
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.)
