By Radni zadatak neumornom Anti Tomiću je da svako malo pljuje i bljuje po svemu što hrvatski diše. Sad je ponovno u jednim dnevnim novinama napravio veliku nuždu po pripadnicima HOS- a, odnosno ljudima koji su branili i stvorili hrvatsku državu.
Riječ o čitanom piscu, dobitniku brojnih nagrada i priznanja, koje su mu dali manje-više baš onakvi kakav je i sam.
U vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskog rata navodno je studirao, pa i objavljivao reportaže slične onima s kojima se proslavio.
Uglavnom nije bio u redovima Hrvatske vojske ili policije, a trebao je i mogao, pa se takve s pravom naziva i dezerterima, naravno ako je to istina.
Inače, tko je svojedobno “čuvenog” Antu, (sjećate se?) nasred Splita, zalio – govnima (svi pišu fekalijama). Provodila se istraga, kao da je pao i nestao Boeing 777! Istraga se proširila od Splita do Zagreba, a možda i dalje do Beograda, gdje je Tomić česti gost. Ali, dok su se tražili Tomićevi “govnari”, ponovno su nam pobjegli neki Srbi optuženi za ratne zločine protiv Hrvatske i Hrvata. U međuvremenu nitko i dalje ne ispituje zbog čega se dosad ubilo više od tri -četiri tisuće hrvatskih branitelja, zbog čega na stotine, pa već i tisuće ljudi koji su branili i obranili Hrvatsku svake godine umire od bolesti od kojih je dobar dio povezan s ratnim strahotama? Koga uostalom briga što je relativno veliki broj hrvatskih branitelja na psihijatriji (jer su među ostalim čitali i razne tomiće, pavičiće, pofuke, jergoviće i slične koji ih marginaliziraju i pljuju po njima, i u brojnim člancima na njih “bacaju” fekalije), nikoga nije briga što hrvatska država i dalje plaća srpske Novosti, tjednik koji izlazi usred Zagreba a koji je pun mržnje prema Hrvatima, što branitelji iz Tovarnika već godinama šalju i dostavljaju dokaze (da dokaze!) o zločinačkom četničkom djelovanju dr. Stanimirovića u vrijeme Domovinskoga rata, a istraga nema, baš kao što iz Hrvatske više nitko ne pita gdje su zločinci zločinačke tzv. JNA. A to, tko je od srpskih četnika svaki dan bacao na ratnu bolnicu u Vukovaru na tisuće granata – to “svi” znaju i to “nije” za istragu, to nije više ni obična vijest, niti se istražuje. Ali, tko je svojedobno kantu govana bacio na Tomića, e to se moralo istražiti. Dobro je da taj dan u državi nije proglašen i „danom žalosti.“
Dakle, pitanje je i dalje: tko baca govna po Tomičićevoj glavi, ali otvoreno je i pitanje: tko je u vrijeme Domovinskog rata pobio više od četiristo hrvatske djece?
Ne kažemo da nije za osudu da je Tomić dobio govna po glavi (jel od toga zaudara još i danas?). Kad su ga zalili, da brže „cvjeta i raste“, dobro da nisu “podigli i helikopter”-brže bi pronašli čovjeka koji se šalio, kao i mi, s čovjekom koji živi i odlično zarađuje u Hrvatskoj, ali koji je prema svemu sudeći baš i ne voli.
Draža mu je, kažu, “dugmetarka”, srpska rakijica i pasulj!
Stoga, neka nam žive zaliveni govnari barem još stotinu godina!
A da nije bilo HOS-ovaca i hrvatskih branitelja, gdje bi danas bili i za koga bi pisali razno razni tomići?
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.)
