By Nema dana, a da se ne diže prašina oko najvećeg hrvatskog i domoljubnog koncerta Marka Perkovića Thompsona, koji će se održati, početkom srpnja, pred više od pola milijuna ljudi u Zagrebu. U Beogradu i diljem Srbije već mjesecima pljuju i bljuju o ovom velikom hrvatskom glazbeniku, kojeg tamo nazivaju „ustašom“! U svezi toga, nitko se iz Hrvatske ne javlja da ga štiti, kao – to nije važno. Većina njegovih kolega i kolegica, glazbenika, također šuti, a veliki dio njih ima i razloga, jer svaki čas poput Graše, Badrić, Severine, Huljića, Kekina, Rozge i drugih, tamo organiziraju koncerte, koje počinju s rečenicom koju je izjavila i Tereza prigodom nastupa u Beogradu -Prijatelji stari, gdje ste!
O domoljubnim pjesmama Marka Perkovića Thompsona „tamo daleko“ govore i pišu, u prvom redu, da potiču mržnju, agresiju, pa čak i nasilje? Osobito su razni „kritičari“ (ala Tomić i sl.) na takav bezvezan način ukazivali i na njegovu pjesmu „Lijepa li si“, koju su neki željeli čak i zabraniti, (sic!), iako baš ta pjesma na najljepši način govori o ljepotama Hrvatske i ljubavi prema svojoj domovini. Akademik Josip Pečarić već je objavio i nekoliko knjiga o Thompsonu i njegovim glazbenim biserima, ali i to prolazi uglavnom bez odjeka, kao Sava ispod mosta.
No, po Thompsonu, koji je bio i dragovoljac hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, ne zove se ni jedna nagrada u Hrvatskoj, (što smo već pisali), za razliku od partizanskog pjesnika Ivana Gorana Kovačića (1913.-1943.), kojem je još i danas posvećena najveća pjesnička manifestacija u hrvatskoj državi, s kojom zaista nije imao gotovo ništa.
Taj i takav Kovačić pored pjesme „Jama“, koju moraju znati i djeca u školi, (a pjesmu „Lijepa li si“, ne trebaju), napisao je i stihove s nazivom „Mrzimo vas!“. Što se o tome ne govori i ne piše? Recimo, ova pjesma mogla je nastati samo u suludom patološkom mozgu! Ne, ne treba zbog toga ovog nesretnog literata prešutjeti ili izgoniti iz kulturnog života, kao što njemu slični to relativno često traže za pojedine hrvatske domoljubne pisce, ali treba estetski i etički vrednovati njihova djela, ne samo neka, već- sva. Oni koji su u vrijeme, a poglavito nakon II. svjetskog rata, poput cijenjenog i uvaženog Zlatka Tomičića, (1930.-2008.), pisali i objavili antologijske stihove pod nazivom „Hrvatska, ljubavi moja“ završili su na teškoj robiji, dok oni, kao što se vidi, koji su pisali „Mrzimo vas!“ danas imaju čak i svoje ulice i trgove, po njima se nazivaju kulturne ustanove, pa čak, kao što smo rekli, i državne nagrade!
Ali, da ne dužimo, usporedite Thompsonovu „Lijepa li si“ i Kovačićevu „Mrzimo vas!“. Koja je domoljubna, a koja sotonska?
Kovačićeva ide ovako:
„Mrzimo vas, hulje,
Mrzimo, krvnici,
Vi pljačkaške rulje!
U majčinoj klici
Kunu vašu djecu utrobe svih žena
Ispod doma našeg, bombom
porušena.
Skotovi i gmazi,
Što psičete zrakom,
Na krvavoj stazi,
Za mračnim oblakom
Dostić će vas, zmije, osvetnička
strijela
Iznad naših brda, dolina i sela.
Kukavice, vrane,
Psi tuđinskih kurva,
U dno naše rane
Bijes će da vas surva.
Od otrova njenih kosti će vam gnjiti,
Dok se ne nasiti, dok se ne nasiti.
Naše ljute guje
Kroz kost će vam gmizat,
Pobješnjele kuje
Crijeva će vam lizat,
Muhe zukavice i smrdljivi crvi
Osvetu će množit u crnoj vam krvi.
Srcem bismo jeli
Pogano vam meso,
Na lešine sjeli
I kliktali bijesno,
Smrdežima vašim punili bi pluća
Za pobjede nove, nova nadahnuća.“
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
