By Udruga Hrvatski generalski zbor (HGZ) sve više djeluje kao braniteljska organizacija – na papiru. Svaki čas od nekog njezina člana dolazi priopćenje da je duboko razočaran napušta, pa su dosad iz nje istupili gotovo svi časni i pošteni bivši visoki vojni časnici. Nu, ono što je najgore, oni koji odlaze (evo ovih dana je HGZ napustio i predsjednik njihova Nadzornog odbora!), odlaze s nizom teških optužbi na rad ove udruge, a poglavito na njihovo čelništvo, koji su, kako se stječe dojam, udrugu pretvorili u „domoljubni-trgovački obrt“ i time među ostalim ponizili i veliki broj hrvatskih branitelja.
Sad se, nakon svega, neki pitaju – zašto ovakva udruga i dalje postoji? Jedan od razloga je i taj što su prikupili velika financijska sredstva, pretežno od državnih institucija, koje navodno nisu trošili na način kako su trebali, a sad to treba opravdati. Kako?
Kad je još prije nekoliko godina general Ivan Tolj, zajedeno s nekolicinom drugih generala, objavio otvoreno pismo i razložio zašto napušta HGZ ovi koji sad napuštaju „brod koji tone“ nisu vjerovali što se tamo „valja“, ali kako nikad nije kasno dobro je da su tek sada uhvatili „slamčicu spasa“.
Međutim, evo što je na odlasku iz ove udruge napisao jedan od bivših savjetnika i predsjednika Tuđmana, i jedan od osnivača ove kontraverzne udruge.
- Duboko razočaran stanjem, pojavama i događajima, a posebice razočaran nepromišljenim odlukama s nesagledivo štetnim posljedicama po ugled Hrvatskog generalskog zbora kao i sveukupne hrvatske braniteljske populacije, dajem ovu Izjavu o dragovoljnom istupanju iz članstva jer više ne vidim nikakav smisao moje prisutnosti u ovoj braniteljskoj organizaciji – piše Vladanović i nastavlja: U subotu, 27. siječnja 2024. godine nisam ostao kod kuće, opravdavajući se kojekakvim razlozima, već sam kao potpuno slobodan i odgovoran s krajnje dobrim i poštenim namjerama došao u veliku dvoranu Hrvatskog generalskog zbora na zagrebačkom Gornjem gradu i aktivno sudjelovao u raspravi na podneseno izviješća o radu ove organizacije civilnog društva za proteklu godinu. Bio sam usamljen u zahtjevu da se analiziraju uzroci i razlozi koji su doveli do toga da se ime Hrvatskog generalskog zbora senzacionalno provlači po novinskim naslovnicama i televizijskim ekranima. Tražio sam od nazočnih da se aktivno uključe u širu raspravu, prodube temu i podrže postavljeno pitanje odgovornosti svih upravnih tijela nastojeći time potaknuti ostavke odgovornih te izbor novih ljudi koji će znati odmjereno voditi Hrvatski generalski zbor i pri tome osobito vodeći računa o časti, ugledu i dostojanstvu njegovih članova. Smatrao sam da je upravo godišnja skupština mjesto za otvoreni dijalog te prilika za ispravljanje svih pogrešaka koje su učinile čelne osobe, a kojima je upravo skupština na izborima prije nekoliko godina dala upravljačko povjerenje. Ostao sam potpuno usamljen i ama baš nitko u dvorani nije našao za potrebito podržati ova nastojanja. Od svih nazočnih samo je jedan član iz prvog reda do prozora nešto promrmljao sebi u bradu, ali se ipak moglo zaključiti da se protivi bilo kakvoj raspravi naglašavajući da je odluka o izbacivanju iz članstva zamjenika predsjednika Hrvatskog generalskog zbora generala Ljube Ćesića Rojsa već donesena. Bilo je uzaludno i to što sam slikovito opisivao posljedice donesenih odluka, a koje se tragično reflektiraju posebice na hrvatsku braniteljsku populaciju. Brzo sam shvatio da su sva moja nastojanje uzaludna i da se Hrvatski generalski zbor i ovim činom u bitnome udaljio od vizije i misije, koju smo pod simboličkim znakom svjetionika, nas petnaest osnivača, usuglašeno prihvatili 7. studenog 2005. godine. Premda već godinama nisam glavni tajnik Hrvatskog generalskog zbora i nisam toliko aktivan u radu kao nekad prije, ipak primjećujem veliku prisutnost demokratskog deficita te izostanak vizije s održivim razvojem. Ne vidim volju i spremnost na žrtvu kod ljudi koji bi mogli u Hrvatskom generalskom zboru iznjedriti one vrijednosti, koje su prijeko potrebne hrvatskom društvu u ovom prilično teškom poslijeratnom razdoblju hrvatske tranzicije i to u okolnostima novih sigurnosnih izazova. S obzirom na to da su meni ovakva stanja, pojave i događaji potpuno neprihvatljivi, upravo zbog toga i nisam imao drugog izbora nego potpuno razočaran istupiti iz Hrvatskog generalskog zbora – obrazložio je svoje istupanje iz članstva Zdravko Vladanović.
Mladen Pavković
