By Skupina hrvatskih ratnih generala ponovno je došla u prve informativne vijesti. Naime, za nekima od njih (pa čak i preminulima) tužilaštvo Bosne i Hercegovine navodno je poslalo hrvatskim kolegama neke optužnice za navodne ratne zločine u Domovinskome ratu, a onda se uspostavilo da to nisu optužnice, već neke „zamolnice“ (sic!).
Uz ratne zapovjednike je odmah stao cijeli državni politički vrh, poručivši onima „preko“ da taj film ne će gledati, tim prije kad se dobro zna koliko je Hrvatska učinila za spas pojedinih krajeva BiH, a o zbrinjavanju izbjeglih i prognanih da i ne govorimo.
Iz Bosanske Posavine je recimo tijekom 1992. protjerano i ubijeno na desetine tisuća Hrvata, o čemu svako malo govori i piše banjalučki biskup Franjo Komaraca, ali to pored naših političara, a i generala (svaka čast iznimkama) prolazi kao voda ispod Savskog mosta.
Nije li već odavno Republika Hrvatska trebala upaliti „crveno svijetlo“ na činjenicu da od prijeratnih oko 220.000 Hrvata katolika koji su živjeli na području Republike Srpske, prema podacima Katoličke crkve danas ih ima tek oko 15.000, ali i njihov broj se iz godine u godinu smanjuje. Da sve bude još i gore, povratnici su uglavnom prepušteni sami sebi. Nitko ih ne obilazi i ne pita, kako su ili treba li im išta.
S druge pak strane činjenica je da je Republika Hrvatska jedan od najvećih donatora kad je u pitanju povratak Hrvata na ove prostore, ali cijeli taj angažman nije ništa drugo nego kap u moru. Međutim, sada i mi postavljamo pitanje: gdje su srpski i ini ratni zločinci s ovih prostora, kako to da još do danas nitko nije odgovarao za gotovo ni jedan ratni zločin u Bosanskoj Posavini i drugdje diljem BiH, kad su u pitanju Hrvati?
U Republici Srpskoj od prvih dana Srbi se ponašaju kao ratni pobjednici i ne daju svoje. A, mi, mi smo svoje legendarne ratne zapovjednike, generale sami odpremili u Haag, uz napomenu da će im RH pružiti pravnu pomoć! Osim Amerikanaca, čak je i hrvatska policija za generalom Gotovinom nudila novčanu nagradu u želji da ga se „dočepaju“ živog ili mrtvog. Što su sve radili generalu Markaču? Sramni bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić navodno je slao i tajne dokumente u Haag, glumio je nekog “zaštićenog“ svjedoka…A kako je tek prošla šestorica hrvatski generala iz BiH na čelu s ratnim zapovjednikom Praljkom? A kako Dario Kordić? Haašku tužiteljicu Carlu Del Ponte trebalo je proglasiti personom non grata, a naši su je tadašnji hrvatski političari i politikanti uvijek dočekivali s crvenim tepihom i darovali je buketom ruža. Što je ona bila gora prema hrvatskoj borbi za slobodu, oni su .prema njoj bili bolji. Što je to drugo nego izdaja?
Na Međunarodnom sudu u Nurnbergu sudili su samo i isključivo ratnim gubitnicama. Zar je u bivšoj Jugoslaviji nakon pobjede partizana u II. svjetskom ratu bilo drugačije? I danas neki hrvatski „istoričari“ pravdaju Titove zločine. A jeste li možda ćuli da su Amerikanci ili Izraelci sudili nekim svojim istaknutim generalima za neke možebitne ratne zločine? Zamislite da sada talibani u Afganistanu počnu pisati optužnice protiv američkih i inih zapovjednika i slati ih u Washington? A prema „receptu“ tužilaštva iz BiH imali bi puno pravo.
Nego, jedan dio hrvatskih generala, poglavito onih koji su došli iz JNA, već odavno ima malo dodirnih točki sa „stvarnošću“. Za većinu od njih malo tko zna njihove ratne puteve, a od hrvatske države dobili su kao da su Amerikanci. Inače, generali (svaka čast iznimkama) kontaktiraju jedino s onima „na vrhu“ ili bolje rečeno odlaze tamo gdje se nalaze blagajne. Što nikada ne organiziraju tribine ili susrete s tzv. običnim braniteljima, što „nemaju muda“ njima pogledati u oči, kao što to radi Ljubo Ćesić Rojs i još neki?
Kad su stigle optužnice za pojedine hrvatske branitelje (ala Hrastov, Bobetko, Milinković, Brodarac, Merćep ili Veljko Marić), gdje su bili ti i slični generali (svaka čast iznimkama), što nisu (žestoko) stali u obranu svojih vojnika? Tko se od hrvatskih generala založio da osuđeni hrvatski branitelji ne plaćaju odštete Srbima? Ili, zašto se tek tu i tamo neki general ne pojavi na nekom skupu hrvatskih branitelja, kojeg organiziraju neke od mnogobrojnih udruga, zašto ne dižu glas protiv nepravdi koje relativno često doživljaju ljudi koji su bili prvi kad je trebalo?
U zadnje vrijeme častan i uvaženi general Ivan Tolj zajedno s nekim ratnim kolegama zna se javiti nekim otvorenim pismom, ali reakcije, poglavito od njegovih kolega generala – nema (ali i od većine branitelja)…
Za Hrvatsku, kako se čini, jedino ne važi – pobjednici pišu povijest!
Stoga ovakve „zamolbe“ ili „optužnice“ mi još možemo primati sto godina, jer nema zastara. To će sve biti do onda dok neki jaki, hrvatski političar ne udari šakom po stolu i tom gestom ne uzdrma i one koji tvrde da je „zločina bilo i na drugoj strani“, kao da su isti napadač i branitelj, kao da je isto jel se rat vodio u Hrvatskoj ili Srbiji!
Nu, znali smo se obraniti od metaka, znat će se obraniti i od smiješnih, ničim dokazanih optužnica.
Mladen Pavković
