By Pitanje koje si svakodnevno postavljam između ostalog je i pitanje zbog čega smo branitelji/ice toliko među sobom podijeljeni?
Zbog čega radimo razdor među sobom tražeći dlaku u jajetu!
To je dokaz da je duboka država uspjela u svom planu!
Podijeli, zavadi pa vladaj.
Uspjeli su nemoguće, a to je podjelu među našom populacijom.
Svakodnevno sam svjedok kao i moje kolege u rukovodstvu sindikata, kako se branitelja diskriminira, omalovažava, vrijeđa i marginalizira. A kako i neće kad između nas samih vlada nesloga. Dozvoljavamo sami sebi da preispitujemo svakog branitelja/icu ponaosob gdje je bio, kad je bio i koliko je bio bez adekvatnih dokaza samo na temelju nekakvih priča i pretpostavki.
Zbog toga jesmo tu gdje jesmo. Podijeljeni, posvađani, puni nepovjerenja i ljubomorni na sve i svakog.
U javnosti se govori o lažnim braniteljima što ja odgovorno tvrdim da lažnih branitelja nema. Ili si bio branitelj ili nisi. Za sve postoji dokaz, potvrde, dokumentacija koji svaki pojedinac ima u svojoj arhivi. Postoji vojna arhiva – kakva takva, ali postoji.
Tko smo mi da među sobom sudimo svakom ponaosob zbog pretpostavke što pojedinac misli da netko nije hrvatski branitelj usprkos dokumentaciji koji taj branitelj posjeduje. Tu dokumentaciju, potvrde netko je izdao, a u našem konkretnom slučaju kreće se od Vojnog odsjeka, područnih ureda Ministarstva HB-a kao i resornog Ministarstva HB-a.
Stoga problem više nije na pojedincu nego na institucijama koji te i takve potvrde izdaju. Nemojmo se među sobom osuđivati, raditi podjele jer ionako nas svakim danom ima sve manje, a kako vrijeme odmiče za koje desetljeće hrvatskog branitelja/ice neće ni biti.
U Hrvatskoj ima preko 1.400 registriranih Udruga proizašlih iz Domovinskog rata. Nitko se ne pita zbog čega toliki broj Udruga! Nije slučajno da se ta brojka povećava usprkos činjenici da branitelja ima sve manje. Ali problema ima sve više.
Dok smo mi ovakvo podijeljeni duboka država ostvaruje sve ono što nije uspjela tijekom Domovinskog rata i odmah iza njega. Agresoru se omogućavaju sva moguća prava, ostvarili su aboliciju za sva svoja zlodjela koja su učinili tijekom Domovinskog rata, ostvaruju mirovine, odštete za pretrpljene duševne boli dok s druge strane mi svi skupa zatvaramo oči pred tom istinom.
Hrvatskom se branitelju/ici svakim danom umanjuju njegova prava iako ih po Zakonu koji je stupio na snagu 2017. godine pripadaju. Čak i usprkos novim Izmjenama i Dopunama koje su usvojene u Hrvatskom Državnom Saboru prije ljetne stanke hrvatski branitelj/ica svakim danom ima sve manje prava i tome svakodnevno svjedočim u Sindikatu.
Pa zar onda nije vrijeme da napokon stanemo na loptu, razmislimo o svemu, ujedinimo svoje snage i pokrenemo se. Najveći problem za sve nas jest i ostat će vojna arhiva. Dokle god se ne sredi arhiva, a koju vladajuća elita obećava digitalizirati do rujna 2023. godine nema nam budućnosti. U toj vojnoj arhivi nigdje se ne spominje liječnička arhiva jer kao to nije potrebno dok mi u Sindikatu tvrdimo baš suprotno. A uvjeren sam da ta konačna arhiva za nas nikad neće ugledati svjetlo dana jer prije svega to vladajućoj eliti nije u interesu pa Vi ili Oni govorili što god željeli.
Gdje su prava svih koji su otišli u mirovinu kao DVO ili OSO. U Zakonu nisu predvidjeli mogućnosti da isprave tu nepravdu koji su učinili za njih preko 37 tisuće hrvatskih branitelja/ica.
Gdje su tu onda hrvatske braniteljice, naše heroine iz Domovinskog rata! Njih rijetko tko da spomene ili da govori o tim problemima. Izjednačava se dobna granica za odlazak u mirovinu i hrvatske braniteljice su nepravedno zakinute po tom pitanju. Nitko o tome ne govori.
Mogao bi tako u nedogled ali se pitam čemu i kome? Očito da pojedincima to nije u fokusu problema ili ih jednostavno nije briga za drugog! Došla su nam čudna vremena.
Stoga da se vratim na početak i pitam Vas zbog čega smo dozvolili da nam se sve ovo događa? Dokle ćemo svi skupa zabijati glavu u pijesak pri tom osuđujući sve i svakog koji nam ne odgovara.
S poštovanjem,
povj. SPHBZ-a
Matjaž-Mate Debeljak HRVI
U Zadru, 24.08.2021.
