By I ove godine u Kninu je obilježena još jedna obljetnica Vojno-redarstvene operacije Oluja95, ali i Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.
Za ljude koji su stvarali hrvatsku državu nema većeg i značajnijeg datuma.
Međutim, u Kninu se svake godine okuplja sve manje ljudi, prije svih – hrvatskih branitelja i stradalnika hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, pa ispada da tu ipak nešto nije u redu.
Evo, ove godine ni predstavnici državnog vrha nisu bili na Kninskoj tvrđavi, kad su se čitala imena stradalih i kad se podizala hrvatska zastava. (Ima li nešto većeg i značajnijeg od toga?).
Na ovom svetom mjestu pored onih koji su imali čast podignuti zastavu, kao 1995., tu se jedino nalazila skupina hrvatskih vojnika i policajaca, njih 242 koliko ih je poginulo u Oluji.
Svi ostali, uključujući i državni vrh, mogli su to pratiti na stadionu Dinara, putem video zida, kao kod kuće na televizoru.
Za goste i uzvanike, na stadionu Dinara, postavljene su i stolice, pa je svatko od pozvanih imao svoje mjesto. Ali, i tih je stolica bilo „previše“, jer se ni svi „akreditirani“ nisu odazvali.
Ostali, tzv. „obični“ znatiželjnici mogli su popuniti skromne tribine, ali i one su ostale više-manje prazne.
Program je i ove godine bio „standardan“. Red pjesama, red govora.
Govorili su samo i isključivo oni koji su „morali“: predsjednik države, Vlade i hrvatskog Sabora. Na početku smo čuli i generala Mladena Markača, koji se obratio u ime hrvatskih branitelja, a kojeg dugo nismo vidjeli u Kninu.
Govor političara je, kao i uvijek, isti, pun zahvalnosti onima koji su bili prvi kad je trebalo. Tu i tamo netko je spomenuo i prvog hrvatskog predsjednika, vojskovođu i utemeljitelja hrvatske države, dok imena poput Gojka Šuška ni ove godine nismo čuli.
Zbog generala Gotovine i Markača, kad su bili kao (nevino) optuženi u Haagu svi oni koji su tada isticali njihove fotografije ili nosili majice s njihovim likovima imali su gadnih problema.
Baš u Kninu, oni na vlasti, „tretirali“ su ih kao – „neprijatelje države“, a danas ih ti isti ne mogu nahvaliti.
Stoga smo ove godine s nestrpljenjem očekivali govor generala Mladena Markača, ali … dobro je govorio, ali…(drugi puta bit će još bolji i – britkiji, jer ipak je on vojnik, a ne političar).
Dakle, obilježavanje Oluje, poglavito u Kninu, ne smije biti s „akreditacijama“, već svi moramo biti kao jedan, kao što smo bili u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata.
Na taj praznik, nekada smo baš u Kninu, organizirali i Mimohod branitelja, dok ga nažalost nije ukinula Jadranka Kosor. (Opet „zbog“ optuženih generala!).
Sad se ponovno pokazalo da je središnji trg u Kninu bolje mjesto nego stadion, jer kad smo bili na trgu više se osjećala neka „prisnost“, bili smo jedan do drugoga, a ovako – stolice su bile razmještene kao u „kazalištu“, tj. „daleko“ jedan od drugoga.
Ubuduće se također treba više pripaziti i na repertoar pjesama koje se izvode, trebaju se „oriti“ samo one koje svi znaju, poput „Moje Domovine“.
Sve u svemu, na organizaciji centralnog obilježavanja najvećeg i najznačajnijeg hrvatskog blagdana treba se raditi čitave godine, kako bi „svi“ manje -više morali i trebali biti zadovoljni, jer Dan pobjede, domovinske zahvalnost i Dan hrvatskih branitelja i veličanstvena pobjeda u Oluji za nas mora biti isto kao što je za Amerikance- Dan nezavisnosti.
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
