By Bit će, vjerujem, i primjereno obilježeni ti pobjedonosni povijesni dani, u SPOMEN na žrtvu hrabrih hrvatskih ratnika za našu SLOBODU, u borbi protiv velikosrpskih osvajača i fašističkih, zločinačkih okupatora.
Tako su se i mene danas prisjetili iz Ureda Predsjednika Republike Hrvatske, kao jednog od tadašnjih ratnih zapovjednika Specijalne policije MUP-a RH.
Pod glavnim ratnim zapovjedništvom našeg generala, mnogo poštovanog gospodina Mladena Markača, te su me ljubazno, usmeno i osobno, pozvali na prigodnu Svečanost, na Pantovčak, u sam Ured Predsjednika RH, dana 29.04.2020.godine.
Iznenađen, kulturno sam se zahvalio ljubaznoj gospođi službenici iz Ureda Predsjednika na lijepoj gesti. Ali sam joj i odmah dao do znanja, da se ne mogu i neću odazvati tom pozivu Predsjednika RH, iz osobnih, moralnih i političkih razloga, i to, kao znak prosvjeda protiv duboke, neutemeljene i neshvatljive uvrede svih hrvatskih branitelja, zbog njegove recentne, brutalno neprijateljske izjave o našoj mrtvoj i živoj ratnoj subraću iz HOS-a, neki dan u Jasenovcu.
Poštovana gospođa službenica mi je rekla da iskreno žali zbog moje odluke o neodazivu, ali da me može razumjeti.
Osobno smatram da sam donio dobru odluku, iako i sam duboko suosjećam s obiteljima svih poginulih u toj pobjedničkoj ratnoj operaciji, a i jako bih volio opet vidjeti moje ratne suborce, ratne heroje. No, bilo bi licemjerno i nemoralno, neprimjereno od mene, da dan dva ranije oštro i javno, opravdano kritiziram Predsjednika RH, a potom, bez njegovih iskrenih riječi kajanja, isprike .. . idem gore, kod njega, da se s njim rukujem, uz smješak. Da se tapšamo po ramenima i zajedno veličamo našu ratnu pobjedu.. .a , Jasenovac i HOS, da – zaboravimo.
Na kraju, neka svatko odluči prema vlastitoj savjesti,hoće li ili neće taj dan biti u Uredu aktualnog Predsjednika RH.
Željko Sačić
