By U Beogradu je u tijeku suđenje u odsutnosti umirovljenim hrvatskim ratnim pilotima.
Sudi im se uglavnom po tzv. zapovjednoj odgovornosti.
Republika Hrvatska ne priznaje srbijanski sud, a ni optužnice.
Međutim, sada progon pojedinih hrvatskih ratnih zapovjednika iz Domovinskog rata traži Republika Srpska!
Predsjednik RH i predsjednik Vlade RH kažu da ne priznaju ove optužnice, što je u redu.
Ali, dok nama stižu nove optužnice za navodne (izmišljene) ratne zločine pojedinaca po zapovjednoj odgovornosti i to za neke od najviše rangiranih bivših ratnih zapovjednika (ratni zločin ne zastarijeva), Hrvati bi se trebali i morali prisjetiti na koje su sve načine hrvatske službe, od politike do pravosuđa, progonile nevine hrvatske ratne generale, odnosno visoko rangirane pojedince, koje se danas uzdiže „do nebesa“.
Tu u prvom redu mislimo na Gotovinu, Markača, Kordića, Ademija, skupinu oko generala Praljka, Prlića, Petkovića i druge. Ne, njih se nije sudilo u Hrvatskoj, nisu ih sudili hrvatski suci, već ih je prije svega tadašnja hrvatska politika brzinom munje „torpedirala“ u Haag, da tamo dokažu svoju nevinost!
General Gotovina je bio prisiljen pobjeći iz Hrvatske koju je branio. Za njim su prvo Amerikanci raspisali tjeralicu i nudili 5 milijuna dolara nagrade (kao za Osama bin Ladena) tko ga pronađe (živog ili mrtvog). Nakon toga je i hrvatsko pravosuđe za njim također raspisalo tjeralicu i za njegovu „glavu“ ponudilo tadašnjih 350 tisuća dinara.
Čuveni političar Vladimir Šeks je putem malih ekrana tražio da ga se „locirati, identificirati, uhititi, transferirati“, dok je hrvatska policija svako malo upadala u stanove, vikendice, samostane i druge objekte u nadi da će ga naći i zatvoriti. (Svaki policajac je imao njegovu fotografiju!) Oni koji su na obilježavanjima obljetnica iz Domovinskog rata nosili majice s njegovim likom, ili likom Mladena Markača, bili su također proganjani, baš kao i oni koji su lijepili njihove plakate.
Kad sam organizirao jednu od deset braniteljskih karavana „2500 kilometara diljem Hrvatske-Da se ne zaboravi“, jednom prigodom smo na stakla osobnih automobila, s kojima smo putovali, zalijepili fotografije Gotovine i Markača. Pokroviteljica te karavane bila je tadašnja ministrica hrvatskih branitelja Jadranka Kosor. Još iz Zagreba nismo stigli ni do Karlovca, a već je u radijskim vijestima odjekivao njezin glas da se zbog tih slika odriče pokroviteljstva!
Zbog tog „skandala“ prijetili su mi i drugi, poglavito u Podravki, u kojoj sam tada bio predsjednik Udruge branitelja.
Kad sam objavio knjigu o Gotovini nitko nam u Zagrebu nije želio iznajmiti prostor za njezino predstavljanje, čak ni u Crkvi Sveta Mati Slobode!
U vrijeme kad su progonili ili bili u Haagu Gotovina, Markač, Kordić i drugi, uz ostalo sam organizirao i niz humanitarnih koncerata i tribina, kako bi pomogli njihovim obiteljima, koje su uglavnom ostale bez prihoda, dok se nekih poput Darija Kordića .Hrvatska „odrekla“ do današnjih dana.
Kad smo organizirali tribinu o Gotovini i Markaču u dvorani čakovečke Knjižnice, došlo nas je pet, i samo jedan jedini posjetitelj. Kad je Gotovina izašao iz zatvora, i u tom gradu su ga brže-bolje proglasili za počasnog građanina. Slično je bilo i u Đurđevcu, rodnom mjestu generala Markača, kad smo mu u dvorani INA-e dodjeljivali priznanje Junak Domovinskog rata, a kad je on također bio u Haagu. Došlo je jedva dvadesetak ljudi, a kad je izašao na slobodu dočekale su ga stotine njegovih mještana, i naravno proglasili ga – počasnim građaninom!
Ovakve i slične priče mogli bi redati u nedogled.
Sjetimo se još i Veljka Marića. Kao hrvatski vojnik osuđen je u Beogradu, 2011., na 12 godina zatvora za nedokazano ubojstvo jednog srpskog civila iz Grubišnog Polja u Domovinskome ratu. Za njega su optužnicu slali iz Bjelovara, (sic!), a čak su našli i svjedoke koji su ga neopravdano teretili. Što je hrvatska država poduzela za Marića, a što za nogometne navijače (ako se sjećate) koje su svojedobno zbog tučnjave uhitili u Ateni? Za Marića ništa, a za navijače- sve.
A, kako tek prolazi Marko Skejo, ratni zapovjednik 9.bojne HOS-a, koja je tri mjeseca uz ostalo branila Škabrnju? Njega su prije svega pojedini mediji sudili i osudili, jer se njegovi ratnici, kojima je zapovijedao, ne odriču crnih odora i pozdrava s kojim su se borili i ginuli 1991.
Dakle, kad se govori o progonima pojedinih hrvatskih ratnih zapovjednika onda se mora i treba objelodaniti – tko su ti koji su bez pogovora uhićivali, zatvarali i uništavali istaknute pojedince iz Domovinskog rata, koji su se borili za hrvatsku državu i slobodu?
Otkako su se vratili iz Haaga, oko Gotovine i Markača svi plešu, sjede uz najviše države političare, primaju priznanja i nagrade, a za one koji su se za njih borili – nitko ne pita!
Ravnatelj zagrebačke Osnovne škole Petra Zrinskog Krešimir Mihajlović u predvorju ove ustanove lijepio je plakete Gotovine i Markača, a ispod napisao „Hrvatski mučenici- od pobjede preko istine do pravde“. Nakon toga, izbacili su ga iz škole, ostavili bez prihoda, i do danas se nije oporavio. Na više poziva nisu mu se nikada javili ni Gotovina ni Markač, a čovjek je od svega toga i teško obolio.
Dakle, gdje su svi ti i što rade koji su u ono vrijeme u Hrvatskoj progonili Junake Domovinskog rata? Što se dogodilo Šeksu? Sanader zbog toga također nikada nije odgovarao, niti ga je s tim u svezi netko teretio. Tko je hrvatskim policajcima izdavao zapovjedi da uhićuju i maltretiraju one koji su podržavali Gotovinu i druge?
Većina progonitelja hrvatskih ratnih zapovjednika za dobro obavljeni posao dobila je nagrade i priznanja, a jedan dio bolje poslove i veće plaće. Da komedija bude veća, oni su i danas u Hrvatskoj – „ugledni i cijenjeni“.
Tko je taj koji je dao nalog da se za generalom Gotovinom raspiše novčana nagrada, kad je već SAD to isto uradio? Tko je taj koji je izdao Gotovinu i pokupio nagrade?
Amerika i Izrael ne progone svoje ratne zapovjednike i vojnike, a mi ni sami ne znamo koliko smo ih već strpali u zatvor i uništili njihove obitelji. (Mihajlo Hrastov, Merčep, Đuro Brodarac, V. Milanković, F. Drljo, Krajina, Glavaš, skupina hrvatskih branitelja iz Lore….)
Stoga, se ne treba čudom čuditi što primjerice Srbi sude ili žele suditi naše, hrvatske ratne junake, kad smo u tom pogledu već odavno daleko bolji od njih!
Srbi, uostalom, ratnim zločincima, poput majora zločinačke JNA Milana Tepića, dižu spomenike i po njima nazivaju ulice i trgove!
A mi još ni ne znamo tko je ubio četiri sina Kate Šoljić, ili tko je 18. studenoga 1991. tenkovima gazio nevine ljude, žene i starce, po Škabrnji!
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
