By Američki predsjednik Donald Trump često ima zanimljive ideje, od kojih se većina i ostvari. Tako je primjerice ovih dana izjavio da treba ponovno otvoriti nekada zloglasni američki zatvor Alcatraz, koji je zatvoren 1963., nakon punih 60 godina rada.
To je bio zatvor gdje su držali najopasnije kriminalce, daleko od bilo koga kome bi mogli nauditi. Nu, već godinama ovo je mjesto turistička atrakcija, a svake godine ga obilazi na tisuće posjetitelja.
- Više nećemo tolerirati ove serijske kriminalce koji šire krvoproliće, i kaos na našim ulicama. Zato danas nalažem Uredu za zatvore, zajedno s Ministarstvom pravosuđa, FBI-jem i Ministarstvom domovinske sigurnosti, da ponovno otvori znatno prošireni i obnovljeni Alcatraz, kako bi se tamo smjestili najokrutniji američki kriminalci, napisao je Trump na svojoj društvenoj mreži, i opet sve šokirao.
Međutim, u vrijeme komunizma, i vladavine Josipa Broza Tita, i mi smo imali svoje Alcatraze.
Jedan od njih je bio – Goli otok, koncentracijski logor i zatvor na otoku Goli, koji je uključivao i žensku kaznionicu na obližnjem otoku Sv.Grgur. Otvoren je 1949. nakon rezolucije Informbiroa, u vrijeme obračuna s pristašama staljinizma unutar KPJ. Kasnije su ondje zatvarani i drugi politički neistomišljenici, uglavnom bez sudskih presuda. Tamo se „umiralo na rate“, odnosno mučili su zatvorenike gotovo slično kao i u Alcatrazu. Šefovi ovog zloglasnog zatvora uglavnom su bili Srbi, u koje su Tito i Ranković imali najviše povjerenja. Međutim, kako ovi zlotvori „ništa“ nisu znali o Bleiburgu i Križnim putovima, tako nikada „nisu imali pojima“ ni o ovom otoku. Neki su zatvorenici svoja svjedočanstva iz Golog otoka objavili i u knjigama, a o tamošnjim surovim kažnjeničkim uvjetima, torturama i teškom prisilnom radu, snimljeno je i nekoliko, nažalost, ne baš uspjelih, dokumentarnih filmova.
Međutim, hrvatski redatelji nikako da se prihvate i snimanja igranog filma o ovoj kaznionici, a koji ne bi bio ništa manje „okrutan“ nego onaj koji su Amerikanci 1979. snimili o Alcatrazu, s Clintom Eastwoodom u glavnoj ulozi („Bijeg iz Alcatraza“).
Pa, ako Amerikanci ozbiljno razmišljaju o ponovnom otvaranju ove kaznionice, i Hrvati bi (da se malo našalimo) trebali isto to učiniti kad je riječ o Golom otoku, kroz koji je prošlo čak do 32.000 zatvorenika. Broj ubijenih i umrlih nažalost sve do danas nije poznat.
Naime, imamo i mi teških lopova i kriminalaca, ratnih i inih zločinaca, izdajica i dezertera, koji su i te kako zaslužili da budu stanovnici ovog otoka.
U prvom redu, tamo bi prije svih trebali i morali smjesti dobar dio onih, koji su još živi, a i te kako su zaslužni za sve nevolje i patnje nevinih ljudi u vrijeme Tita i partije, od kojih se većina od njihovih tortura nikada nije oporavila.
Inače, komunistički logori Stara Gradiška i Goli otok su namjerno devastirani, i propadaju sami od sebe, kako ne bi ostalo traga od Titovih zločina. Na ova mjesta uglavnom ne odlaze visoke političke državne delegacije, kao primjerice u Jasenovac.
Dok se na Goli otok još i može, Stara Gradiška je zatvorena za javnost.
Onima koji su nevini proveli teške godine u ovim logorima, nikad se nitko nije ni ispričao, i sve se i dalje čini da ih prekrije „šaš i trava“.
U Staroj Gradiški robijali su Vladimir Šeks i Stjepan Mesić. Kako to da se ni jedan od njih nikada nije založio da se ova mjesta pretvore u “spomen područja“, da se ne zaborave komunistički zločini?
Pitanja je mnogo, a odgovora – malo!
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
