By Milivoj Štefanec već se godinama uspješno bavi glazbom. Nekada je bio vođa i nekih iznimno popularnih glazbenih skupina u Podravini. Kad je počela agresija na Republiku Hrvatsku među prvima je krenuo u Domovinski rat. Nije mogao gledati suze i patnje hrvatskog naroda i nije mu dugo trebalo da se odluči braniti svoju Domovinu. Rat ga je, kaže, umnogome promijenio. Na njemu je ostavio ožiljke koji se ne daju izbrisati.
- Evo, još uvijek imam krunicu koju sam tada nosio oko vrata. Ne odvajam se od nje. I mnogi moji suborci također su je nosili. Krunicu ste u vrijeme rata mogli vidjeti i u automobilima, stanovima, svugdje. Gotovo da i nije bilo vjerničke obitelji koja tih godine nije molila krunicu. Čak su je nosili i oni koji nisu bili vjernici. Međutim, danas je relativno malo ljudi nosi ili čuva. Gdje se izgubio taj simbol Domovinskog rata? – pita se.
Nekada je ovaj daroviti glazbenik iz Koprivnice volio rock glazbu. A danas?
- Okrenuo sam se duhovnoj glazbi. Čuveni i najkontraverzniji film svih vremena Mela Gibsona „Pasija“ iznimno je utjecao na mene i moje stvaralaštvo. Svaki put kad bih ga gledao imao sam noćne more. I tako malo po malo tijekom dana i noći skladao sam glazbu uvijek imajući pred očima muku i patnju Isusa iz Nazareta, razapetog na križu. Taj čovjek nakon strašnih mučenja, ostao je ustrajan u svojoj vjeri sve do kraja. To mi je bio i ostao putokaz. Naime, i mi smo u Domovinskom ratu prošli pakao, mnogi su tada dali i svoje živote, a sva je sreća i Božji dar što je iza nas ostala sveta i jedina Hrvatska.
Milivoj svoje glazbene albume, zadnjih godina, objavljuje u Francuskoj. Evo, ovih mu je dana izašao CD s naslovom „Eternety“, kojeg je snimio u suradnji sa Simonom Legrandom iz Bordeauxa, s kojim već duže uspješno surađuje. Za tu prigodu morao je naučiti i aramejski, jezik Isusa Krista. Osim što svira gitaru, on i pjeva. Album je već otišao diljem svijeta.
- Što god radim, radim i na sjećanje na naše stradale suborce u Domovinskome ratu. Teško me pogađaju nepravde, pa je stoga svaki moj CD i bolno sjećanje na ljude kojih više nema.A da nije bilo rata još bi uvijek bili s nama. Želim potaknuti sve oko sebe da se u što većem broju ponovno vrate krunici, želim da je ponovno vidim oko vrata dečki i cura koji su branili i obranili Domovinu – rekao je.
Sada priprema još neke glazbene albume. Traže ga u Parizu, ali i drugdje.
- U Hrvatskoj se sve manje sluša duhovna glazba. Stječe se dojam da su se „svi“ okrenuli pjesmama „hopa-cupa“, pa je jadno i žalosno što u našim glazbenim emisijama od radija do televizije rijetko možete čuti pjesme koje smo pjevali 1991. Stoga su moji albumi i dio sjećanja na te teške, ali i lijepe godine. Vjerujem da će uskoro biti objavljena i monografija o mojem radu, što me poglavito veseli – čuli smo od ovog iznimnog domoljuba, ali i vrhunskog glazbenika.
Mladen Pavković
