Podjeli

Halo! Je li to normalno?

Grad Vukovar je 25. kolovoza 1991. divljački napadnut od strane srpskih četnika, zločinačke JNA i domaćih izdajica. Granate su padale kao kruške, a krv je tekla potocima. Taj dan smatra se početkom bitke za ovaj grad, koji je bio simbol Hrvatske obrane u Domovinskome ratu. Ta bitka bila je najveća i najkrvavija u velikosrpskoj agresiji.

Međutim, zanimljivo je da svake godine, pa tako i ove, poglavito u medijima, ovaj povijesni događaj, zasjeni komemoracija za šest srpskih žrtava iz Grubora, odnosno da se više govori i piše o Gruborima, nego o početku krvavog rata u Vukovaru!

Naime, na dan općeg napada na Vukovar, u Gruborima je pod vodstvom Milorada Pupovca (SNV) održana komemoracija za navodno nevino stradale Srbe iz ovog sela, što se dogodilo 23. 8. 1995., dakle nakon Vojno-redarstvene operacije Oluja.

Ovoj komemoraciji i ovog su puta bili nazočni i predstavnici hrvatske Vlade.

Dakle, nakon hrvatskog obrambenog Domovinskog rata u Hrvatskoj se malo pale svijeće i nose vijenci onima protiv kojih smo se borili i koji su bili agresori, a malo stradalim hrvatskim junacima, koji su ginuli tijekom stvaranja slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države.

Pupovac i njegovi sateliti govore da je riječ o nevino stradalim srpskim civilima. Ok. U kojem ratu toga nije bilo? A jel bi oni stradali i jel bi u Domovinskom ratu poginulo oko 15 tisuća nevinih Hrvata da se nije dogodila velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku? Je li bi bilo stradanja u Kninu i okolici da Srbi nisu godinama držali pod okupacijom ovaj dio hrvatske zemlje?

Nu, i drugi su imali i imaju ratove.  Ali, nigdje nismo čuli ili čitali da se, primjera radi, Izraelci odlaze klanjati nevino stradalim Nijemcima u II. svjetskom ratu, ili da Ukrajinci nose cvijeće na grobove nevino stradalih Rusa, ili da to čine Amerikanci u Afganistanu, ili da Palestinci obilaze grobove ratno stradalih Izraelaca, i tako dalje i tako redom.

Ovo što se kod nas događa, a vezano je uz Vukovar i Grubore, nije ništa drugo nego izjednačavanje agresora i žrtve, uz napomenu da se u Gruborima nikada, pa ni ovoga puta nije spominjala velikosrpska agresija, a još manje da je toga dana počeo opći napad JNA i srpskih četnika na Vukovar te da je opsada ovog junačkog grada trajala 87 dana i da je nakon toga grad uz velike žrtve uništen, a nekoliko tisuća Vukovaraca odvedeno diljem Srbije u koncentracijske logore.

I sad mi oplakujemo šest stradalih Srba, (žrtva je žrtva!), a „ne sjećamo“ se što se mnogo ranije tog istog dana kad se ovo dogodilo odigralo u Vukovaru, gdje nema hrvatske kuće iz koje barem netko nije poginuo?  O kakvom je zločinu riječ u Vukovaru najbolje govore 938 bijela križa u tamošnjem Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata ili pak još bolje masovna grobnica na Ovčari.

Ili: odaje li se dostojna počast i jednima i drugima, kad se zna da je u Gruborima bilo šest srpskih žrtava, a u Domovinskom ratu – 6650 hrvatskih civilnih žrtava?

Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Branitelji