By General Ante Gotovina Junak je hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata. O njegovu životnom i ratnom putu snimljen je i igrani film Antuna Vrdoljaka – „General“, kojeg je dosad pogledalo oko sto tisuća gledatelja.
Rođen je 12. listopada 1955. u Tkonu (Pašman).
Nakon njegove (i generala Markača) sjajne ratne karijere za sve nas došao je hladni tuš. General bježi od svojih progonitelja, jer ga doživotno žele strpati iza rešetaka. Zašto? Zato što je bio jedan od onih koji su bili na čelu pobjedničke Hrvatske vojske!
Za njim je raspisana i potjernica „za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji“, s nagradom od pet milijuna dolara! S obzirom da je Gotovina uhićen, a da za to dobrim dijelom zasluge imaju i hrvatske obavještajne službe, a i Vladimir Šeks koji je javno govorio da ga treba – identificirati, locirati i transferirati, što je postalo sinonimom hrvatske političke prevrtljivosti, stječe se dojam da se netko i obogatio na uhićenju ovog Junaka.
No, nakon što su se vratili iz Haaga oslobođeni svake krivnje, general pukovnici Ante Gotovina i Mladen Markač još i danas neprestano primaju pozive iz cijele Hrvatske. Svi ih žele vidjeti, dodirnuti, proglasiti ih “počasnim građanima”, uručiti im neku povelju ili priznanje. Međutim, kako vrijeme ide, tako se polako i zaboravljaju oni koji su činili štošta da se oteža život generalima u zatvoru, ali i njihovim obiteljima. Nitko više ne postavlja pitanje: tko je iz Hrvatske “najzaslužniji” što su se ovi generali našli u zatvoru, tko ih je progonio, tko je na kraju krajeva napisao i potjernicu za Gotovinom? Magla polako prikriva i one koji nisu mogli gledati majice s likom ovih junaka. A kakve su tek imali probleme oni koji su lijepili, odnosno isticali postere na kojima je bila njegova slika? Na kninskoj tvrđavi tradicionalno su palili baklje, osobito na njegov rođendan. Branitelji su ga slavili na sve strane, jer su jedino oni vjerovali u njegovu i Markačevu nevinost.
Otkako je na slobodi, „svi“ se besramno guraju oko ovog Junaka.
Kako ih nije sram?
Međutim, kad već govorimo o ovom generalu, trebalo bi pronaći onoga tko je od Hrvata i po čijem nalogu izdao potjernicu za Gotovinom i koji je ponudio 300.000 kuna onom koji ga izda. Ne, taj nije bio iz Amerike, taj je bio iz Hrvatske! Gdje su sad svi oni “doušnici” i „službenici“ koji su godinama tražili Gotovinu, uhićivali ljude i privodili ih na informativne razgovore, gdje su oni koji su svim policajcima dali fotografije Gotovine, koji su ljudima ulazili u stanove i samostane tražeći generala? Više se po tom pitanju ne čuje ni za one koji su Carlu del Ponte sa crvenim tepihom dočekivali u Zagrebu, koji su na svaki mig te žene, koju bi Hrvatska i danas trebala proglasiti “nepoželjnom”, skakali kao “ludi”. Sjećate se kako je neprestano govorila da je Gotovina u Hrvatskoj i da ga Hrvatska mora izručiti? A danas nitko više ni ne spominje ovu tužiteljicu, kao da je nekima stalo da se i ona u svom tom košmaru što prije zaboravi. Ne, mi je ne smijemo zaboraviti, a još manje poželjeti da nam opet dođe, pa makar i kao obična turistkinja, tim prije što je malo ljudi koji su toliko zla učinili Hrvatskoj (pored domaćih izdajica) kao ova žena, koja je glumila da nešto zna, a ustvari znala je malo ili ništa. Ali, nitko joj nije imao hrabrosti reći: “Gospođo, van iz Hrvatske!”
O tome smo pisali i pisat ćemo.
Oni koji su poput moje malenkosti o generalu kad je bio u zatvoru objavili knjige i organizirali više od stotinu tribina danas su u drugom planu.
A dobro se sjećam da smo i u Zagrebu imali velikih problema oko priređivanja tribina, ako smo samo izustili – Ante Gotovina. Mjesec dana prije nego što su ga nevinog pustili s robije u Haagu organizirali smo na zagrebačkom Zrinjevcu veliki skup pod nazivom „Sretan ti rođendan, generale!“. Tada je stiglo i desetak tv ekipa, ali…jedva dvjestotinjak ljudi! Daleko više je ovaj skup potpore promatralo s „pristojne“ udaljenosti. Bilo je i mnogo policije, osobito u civilu. Čak i većina zagrebačkih braniteljskih udruga je „minirala“ ovaj skup! Kad je sve završilo, ni jedna, ali ni jedna tv ekipa nije objavila ni minutu priloga! A sve su snimali! Mjesec dana nakon toga, kad su se generali Gotovina i Markač vratili u Zagreb nije se moglo na zagrebački središnji trg. Ljudi su opet javno počeli voljeti svoje generale! Čudo jedno.
Ne, to se ne smije zaboraviti.
General sada živi svoj, častan i mirni život – obiteljskoj čovjeka i ribara.
Neki se pitaju: zašto se više ne „petlja“ u politiku?
Vjerojatno je dobro upamtio što mu je ta ista politika učinila nakon što se vratio kao pobjednik Hrvatske vojske. Nu, da je danas u politici nismo sigurni da ga neki ne bi ponovno željeli poslati tamo gdje su to i učinili nakon što je uhićen u Španjolskoj.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
