Svake godine, pa tko i ove, s ponosom ćemo obilježiti obljetnicu Vojno-redarstvene operacije „Oluja95“. Međutim, u tim danima ponosa i slave, jedno ime koje je itekako vezano uz ovu pobjedu Hrvatske vojske i policije gotovo se i ne čuje, a riječ je o stožernom generalu Zvonimiru Červenku, koji je od 15. srpnja 1995. do 16. studenoga 1996. bio na čelu Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, što će reći da je uz dr. Franju Tuđmana i vodio najznačajniju bitku, koja je preokrenula tijek hrvatskog Domovinskoga rata. Kako je moguće da se taj izniman general i čovjek jednostavno zaboravi? To se pitamo već godinama! Naime, general je rođen 13. studenog 1926., a umro 17. veljače 2001. (ove godine mu je 20-ta obljetnica smrti!) te je uz najviše vojne počasti sahranjen na zagrebačkom groblju Mirogoj. Tko se, osim časnih iznimaka, sjeti jednog od prvih čovjeka „Oluje“? Nu, tako je to, prema svemu sudeći, kad je u pitanju većina Junaka Domovinskoga rata, kojih više nema, koji su nas napustili. Iza njih došli su drugi koji na žalost „priznaju“ samo sebe. Zagreb, ali i drugi gradovi, već su odavno trebali imati jedan trg ili ulicu, pa i neku kulturnu ili inu ustanovu s nazivom Zvonimir Červenko, tim više što je taj čovjek organizirao obranu Grada Zagreba na početku Domovinskog rata, blokadu neprijateljskih kasarni i potaknuo osnivanje 14 zagrebačkih brigada. Bio je i zapovjednik Glavnog stožera za Domobranstvo. Tijekom vojne karijere nije imao nikakve mrlje! Je li to razlog da ga se više „ne sjećaju“ ni neki istaknuti ratni zapovjednici i generali kojima je i zapovijedao? Istina, odlikovan je najvišim odličjima, a tek jedna dvorana u MORH-u nosi i njegovo ime.
Opraštajući se na Mirogoju, 21. sječnja 2001., njegov prijatelj i suborac, general zbora Petar Stipetić, uz ostalo je rekao:
- „Biti velik, a biti jednostavan, biti razborit i mudar u danima teških trpljenja čovjeka, a istodobno poštivati pravo svakoga na vlastiti identitet, mogu samo istinski velikani. Tvoje postojanje i djelovanje obilježilo je stvaranje hrvatskih oružanih snaga, a time i hrvatsku noviju povijest. S iznimnim osjećajem za pravednost zalagao si se za poštivanje časti i dostojanstva svakog djelatnika, vojnika, dočasnika i časnika. Nisi svoje suradnike učio samo vojničkim znanjima i ljubavi prema čovjeku i njegovoj vlastitoj slobodi, spoznaji da običan čovjek, kada je to potrebno, preko noći mora postiti vojnikom-ratnikom, ali uvijek mora ostati na prvom mjestu čovjekom“ – kazao je general Stipetić.
U vrijeme vladavine Josipa Broza Tita, Červenko se također borio za – Hrvatsku, iako je bio pukovnik JNA. Osudili su ga na godinu i pol strogog zatvora, kao „hrvatskog proljećara“, a tom su mu prigodom oduzeli čin i pravo na mirovinu, što drugim riječima znači da su ga otjerali na ulicu zbog zastupanja hrvatskih interesa. A znate tko je tada vodio istragu protiv Červenka? Ivan Fumić, pukovnik JNA! Da, to je taj isti Fumić koji je i danas iznimno aktivan u obrani bratstva i jedinstva. Tita i Jugoslavije! Više se zna o Fumiću nego o Zvonimiru Červenku!
Miroslav Mikuljan (1943.-2011.), ugledni redatelj i tv urednik, 2004. napisao je knjigu „Generalova priča“ po dokumentarnom filmu koji je snimio o Zvonimiru Červenku, a moja malenkost je tu knjigu priredila i uredila te objavila, a u njoj na str. 18. možete naći i kako je tekao razgovor između komunističkog isljednika Fumića i Červenka.
Fumić je tada, u istrazi, kazao Červenku: „Pa, nije to vama Červenko prvi put da vi ovako istupate“. „Je li“, velim ja, „a kada kako to?“ Fumić je odmah odgovorio: „“Ako hoćete baš da budem konkretan, bilo je to prije 9 godina!“ „Pa, što je, što sam ja tada rekao?“ – čudio se Červenko. „U prigodi proslave Vuka Karadžića vi ste rekli da je Vuk Karadžić velikosrbin jer je on rekao da je Hrvatska samo ono što se vidi sa zagrebačke katedrale“. Na to mu je general odgovorio: „Vjerojatno sam ja to rekao, iako se zaista ne sjećam kad je to bilo, jer se ne sjećam što je bilo prije 9 godina. Ali, to nisam ja rekao. To sam zapravo pročitao u knjizi gdje su rekli za Vuka Karadžića da je on to rekao. Zaista, nemam razloga slaviti Vuka Karadžića, jer on za mene nije ništa“.
Červenka je na Brozovom sudu strašno iznenadilo da su imali podatke o njemu i unazad devet godina!
Nakon robije u Staroj Gradiški, sve do početka devedesetih, čovjek koji je u Domovinskome ratu zapovijedao u Vojno-redarstvenoj operaciji „Oluja“, nije mogao dobiti drugi posao, već je sakupljao pretplatu za tadašnju Radio-televiziju Zagreb.
A Fumić je u vrijeme komunizma živio odlično, a tako je nastavio sve do danas..
Gdje je tu pravda?
No, ostavimo mi fumiće, zlotvore koji su proganjali za svaku hrvatsku riječ, nas zanima, zbog čega se danas prešućuje i marginalizira ime časnog i velikog generala Zvonimira Červenka, zašto se o njemu ne uči u školama i zašto se ne snimaju i igrani filmovi o takvim ljudima?
A, je li se možebitno sjećate kako je Červenko najčešće završavao svoje govore? Ovako:
- „Neka Bog čuva Domovinu nam Hrvatsku, neka Bog čuva pučane, i sve vojnike i domobrane, a zamolio bih ga da pričuva i mene, ako zaključi da ja to zaslužujem!“
Mladen Pavković