Zoran Milanović – lik i djelo…

                                                                                                               PETAK 13.

 

                                                                                              Zoran Milanović – lik i djelo

 

U buri i u jeku izbora za novoga predsjednika SDP-a, na čije mjesto pretendira 5 kandidata, 4 muškaraca i 1 žena, valja se osvrnuti na lik i djelo jednoga od njihovih prethodnika. Dotični se zove Zoran Milanović i nasljednik je karizmatičnoga Ivice Račana na čelu SDP-a.

Milanović Zoran rođen je 30.11.1966.g. u zagrebačkom naselju Trnje i dijete je sa asfalta, što ga je obilježilo kroz njegovu političku karijeru. Otac mu je rodom iz Sinja, a majka iz Senja. Nakon završetka Pravnoga fakulteta u Zagrebu sa izvrsnim ocjenama i dobitka rektorove nagrade zapošljava se kao vježbenik u Trgovačkom sudu u Zagrebu. Nedugo nakon toga postaje zaposlenik Ministarstva vanjskih poslova, a mentor mu je Ivan Šimonović, karijerni diplomat. Nakon toga stupa u brak sa dr. med. Sanjom Musić-Milanović te sa njome dobiva dva sina. Od stranih jezika tijekom školovanja i rada naučio je: Engleski, francuski i ruski jezik. Kao zaposlenik MVP-a ide u misiju OESS-a u Azerbejdžan u Nagorno Karabah, te kasnije postaje hrvatski savjetnik pri EU i NATO-u u Brisselu, gdje završava poslijediplomski studij Europskoga i komparativnoga prava.

Članom SDP-a postaje u prosincu 1999.g., te nakon pobijede oporbe na izborima postaje savjetnikom ministra vanjskih poslova Tonina Picule, za odnose sa NATO-m. Nakon smjene vlasti 2003.g. biva i on smijenjen, te postaje članom glavnoga odbora SDP-a 2004.g. te njegovim glasnogovornikom 2006.g. i koordinatorom za 4. izbornu jedinicu. Nakon smrti Ivice Račana 2007.g. u prvom krugu izbora za predsjednika SDP-a pobjeđuje Tonina Piculu i Milana Bandića, a u drugom krugu Željku Antunović za 150 glasova delegata, veterane SDP-a.

Parlamentarne izbore na kojima je premijerski kandidat SDP-a bio Ljubo Jurčić 2007.g. gubi; a razlog tomu je predizborno ne koaliranje  sa HNS-om i IDS-om, radi čega mu je izmakla relativna većina u korist HDZ-a i Ive Sanadera. Godine 2008.g. na unutarstranačkim izborima pobjeđuje u prvom krugu protukandidate Davorka Vidovića i Dragana Kovačevića, te nastavlja svoje djelovanje kao neupitni lider oporbe, te rejting SDP-a iz dana u dan sve više raste i raste zbog nepopularnosti Vlade HDZ-HSS-HSLS-Nacionalne manjine.

Sa Kukuriku koalicijom (SDP, HNS, HSU, IDS) 2011.g. u studenom dobiva parlamentarne izbore i ona osvaja 80 mandata u Hrvatskome saboru od 151. Kao novi predsjednik Vlade RH suočava se sa negativnim nasljeđem osmogodišnje vladavine HDZ-a i zemljom u teškom ekonomskom stanju, tako da mu prve dvije godine prolaze u raščišćavanju sa prošlošću, a i pripremama za ulazak u EU. No 2013.g. osjete se prvi lomovi u koaliciji, Čačić napušta Vladu RH zbog pravomoćne presude mađarskoga suda zbog izazivanja prometne nesreće sa smrtnim posljedicama. Prve EU izbore Kukuriku koalicija tijesno gubi, zbog predizbornoga ne koaliranja sa IDS-om i jačanja Hrvatskih laburista, stranke koja je na prošlim parlamentarnim izborima ušla u Sabor sa 6 zastupnika, a u EP sa jednim zastupnikom i u kojoj su birači privremeno prepoznali lijevu alternativu SDP-u. Godina je za SDP i RH zbog ulaska RH u EU bila važna, ali je obilježena kontroverznim lex Perkovićem te isključivanjem Aleksandre Kolarić iz SDP-a zbog javne kritike istoga. Znakovito je da Angela Merkel nije došla na proslavu ulaska RH u EU već je poslala na nju zamjenika ministra vanjskih poslova Njemačke. Lokalni izbori 2013.g. iznjedrili su nove sukobe u SDP-u, kada je vrh stranke htio nametnuti IDS-ovoga disidenta Damira Kajina za SDP-ovoga kandidata za župana istarskoga što je rezultiralo sukobom Zorana Milanovića sa predsjednikom istarskoga SDP-a Dinom Kozlevcem te tajnikom županijske organizacije Vedranom Grubišićem. Odgovor vrha stranke bio je raspuštanje županijske organizacije istarske, a posljedica je bila izborni debakl Damira Kajina na lokalnim izborima. U studenome 2013.g. Mirela Holy napustila je stranku, radi nezadovoljstva sa radom u stranci i osnovala svoju stranku ORaH. Krajem 2013.g. kontroverzni lex Perković je izmijenjen, a Perković i Mustać su slijedeće godine izručeni Njemačkoj. Nakon ulaska u EU zemlja počinje koristiti strukturne fondove EU i time pomalo izlazimo iz ekonomske krize. Izbore za EP 2014.g., iako je predizborno koalirao sa IDS-om, HNS-om i HSU-om, SDP gubi jer se HDZ u međuvremenu stigao konsolidirati i zbog jačanja ovaj put ORaH-a u kome je lijevo biračko tijelo privremeno prepoznalo alternativu SDP-u. Iste godine SDP-ov kandidat za predsjednika RH Ivo Josipović dobiva predsjedničke izbore u prvom krugu, ali ih gubi u drugom krugu od HDZ-ove kandidatkinje Kolinde Grabar-Kitarović. Ivo Josipović se nakon izbornoga poraza ne vraća u SDP, već osniva svoju političku stranku, Naprijed Hrvatska – Progresivni savez. Godina 2015. prolazi u gospodarskom oporavku zemlje, industrijskome rastu, rastu BDP-a i životnoga standarda građana, što je rezultat rada Vlade RH, ali i: Povlačenja sredstava iz EU fondova, rada gospodarstvenika i izlaženja iz ekonomske krize. U studenome 2015.g. uslijedili su novi parlamentarni izbori koji su usprkos ovim pokazateljima doveli do gubitka izbora od strane koalicije Hrvatska raste (SDP-HNS-HSU-HL-AHSS-ZS), a Domoljubna koalicija predvođena HDZ-om tijesno je pobijedila. Nova pojava na političkoj sceni, bio je MOST, koji se mjesec dana dvoumio oko postizborne suradnje sa koalicijom Hrvatska raste i Domoljubnom koalicijom, te se odlučio na postizbornu suradnju sa koalicijom Hrvatska raste, ali nakon medijskoga istupa sisačkoga biskupa Vlade Košića u kojem je MOST prozvao zbog suradnje sa ”komunistima”, on se na kraju odlučio na formiranje Vlade RH sa Domoljubnom koalicijom.

Zoran Milanović, završio je u oporbi i postao saborski zastupnik i predsjednik kluba zastupnika SDP-a. Na unutarstranačkim izborima održanima u travnju 2016.g. pobijedio je sa 20% glasova razlike protukandidata župana PGŽ-a Zlatka Komadinu. Nedugo nakon toga pala je vlada HDZ-MOST na čelu sa Tihomirom Oreškovićem. Predsjednica RH raspisala je nove parlamentarne izbore za 11.09.2016.g., a SDP je sa HNS-om, HSS-om i HSU-om formirao predizbornu koaliciju. Svi politički analitičari  očekivali su njezinu relativnu pobjedu na izborima, ali dogodile su se tri stvari koje su tijek preusmjerile ka pobijedi HDZ-a: Procurila je u javnost snimka sa kontroverznim izjavama predsjednika SDP-a Zorana Milanovića koje je rekao u razgovoru sa jednom udrugom hrvatskih branitelja, dolazak novoga lica na čelo HDZ-a Andreja Plenkovića i izlazak birača na izbore od samo 52%. Nakon gubitka tih izbora Zoran Milanović odlučio se ne kandidirati na slijedećim unutarstranačkim izborima za predsjednika SDP-a. Otišao je u poduzetničke vode, ali nedugo nakon toga 2019.g. SDP i još 12-est lijevih političkih stranaka ga je kandidiralo za Predsjednika RH i u prvom krugu je pobijedio, ali bez apsolutne većine, tako da je morao ići u drugi krug. U drugom krugu je pobijedio protukandidatkinju i tadašnju Predsjednicu RH Kolindu Grabar-Kitarović i postao peti hrvatski predsjednik od neovisnosti!

Zoran Milanović će uvijek izazivati kao lik i djelo proturječna mišljenja. Sa jedne strane demokratizirao je stranku, uveo je izbor predsjednika SDP-a po načelu jedan čovjek jedan glas, te ga je nakon 2003.g., 2011.g. ponovo doveo na vlast; ali je izgubio sve ostale izbore, osim unutarstranačkih. No 2019.g. uskrsnuo je kao ptica feniks i 2020.g. nakon pobijede u drugom krugu predsjedničkih izbora postao je Predsjednik RH! Puno sreće i uspjeha želimo mu u daljnjoj političkoj karijeri!

Jadranko Paškvan-Stjepanović , mag.iur