Zašto je zločinačka crvena zvijezda još moćna u Hrvatskoj (2)

Tko kontrolira prošlost kontrolira sadašnjost, tko

kontrolira sadašnjost kontrolira budućnost

 

 

            Za početak treba podsjetiti da je pod crvenom zvijezdom izvršen 1990. godine u Jugoslaviji državni udar u onom trenutku kad su migovi komunističkog JRV- a spriječili policijske helikoptere upućene iz Zagreba da spriječe četničku pobunu Srba koja je počela tzv. “balvan revolucijom” u tzv. Krajini. Tzv. JNA djelovala je u tom trenutku protuustavno, jer njezina ustavna zadaća bila je  isključivo čuvanje državnih granica, a ne miješanje u unutarnje stvari republika koje su po Ustavu iz 1974. godine imale kvazisuverenitet. Ti migovi na samom početku raspada Jugoslavije simbolično su navijestili kakva će biti krvava uloga crvene zvijezde u događajima koji će slijediti.

Iako je Tuđmanova namjera da na neki način u novim okolnostima pomiri pripadnike dviju ideologija, dakle ne same ideologije, on je sa svojim projektom o pomirbi “ustaša” i “partizana” odmah u početku  napravio grešku. Ideoloških organiziranih ustaša u samoj Hrvatskoj nije bilo, jer je komunistički režim pod crvenom zvijezdom u 45 godina svaku političku opoziciju u začetku drastično sprječavao. To dokazuje velik broj ubojstava hrvatskih političkih emigranata. Osim toga hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima odbacio bilo kakvu ideju o ustaškoj ideologiji, jer je zet Ante Pavelića Srećko Pšeničnik koji se vratio iz Kanade sa svojim HOP-om (Hrvatski oslobodilački pokret) dobio zanemariv broj glasova. Kad danas razni jugonostalgičari i poklonici crvene zvijezde govore o ustašizaciji Hrvatske nitko ne koristi tu nespornu činjenicu da im začepi usta i ukaže na baš suprotan ideološki smjer veličanjem crvene zvijezde kao simbola zločinačkog komunizma.

Tuđman se  prilikom stvaranja hrvatske države morao osloniti isključivo na “partizane” koji su bili spremni uključiti se u pokret za osnivanje hrvatske države. Šime Đodan koji je i sam bio partizan, ali je pošteno gledajući na tijek događaja izjavio u posljednjem intervjuu pred smrt kako su se ključne odluke donosile u svojevrsnom politbirou sastavljenom od Tuđmana, Manolića, Boljkovca, Račana i Bilandžića. Što su oni odlučili to je HDZ dosljedno provodio. Treba podsjetiti da je u HDZ-u na početku bilo 27.000 bivših članova SKH-a, a nakon prvih demokratskih izbora učlanilo se još 70.000.  Tuđman je ignorirao tadašnju  oficijelnu emigrantsku političku opoziciju okupljenu oko Hrvatskog narodnog vijeća, koja je bila pod kontrolom stranih obavještajnih službi, ali i Udbe. Uostalom među onima iz političke emigracije koji su se priključili Franji Tuđmanu bilo je dosta suradnika Udbe i KOS-a. Imajući krajnju viziju stvaranja hrvatske države on se oslonio čak i na one koji su imali krvave komunističke ruke. Najočitiji je primjer Josip Perković kojeg je tek članstvo Hrvatske u Europskoj uniji dovelo pred sud pravde. Zato nije bilo moguće provesti lustraciju po ugledu na bivše zemlje sovjetskog lagera koje su s unutarnjom građanskom opozicijom raskrstile  s kadrovima iz krvavog režima pod crvenom zvijezdom. Jedini pokušaj u Hrvatskome saboru da se donese zakon o lustraciji na prijedlog HSP-a 1998. godine blokirao je HDZ. O političkoj poziciji SDP-a kao  slijednici Saveza komunista Hrvatske odnosno Jugoslavije prema krvavoj komunističkoj prošlosti bespredmetno je govoriti, pa je tako ekstremni jugokomunist u Hrvatskome saboru Nenad Stazić izjavio da partizani nisu dobro obavili posao 1945. godine, a da nitko iz čelništva SDP-a nije osudio ili se barem ogradio od njegove izjave. Nije stoga čudno da je u jeku otkopavanja novih grobnica na Facebooku iskrsnula i ovakva izjava jedne mjesne organizacije SDP-a u Zagrebu: “Tito ih je trebao sve pobiti! Mnogo je toga dreka ostalo”.

SDP dakle živi i dalje s crvenom zvijezdom kao simbolom zločinačkog jugoslavenskog komunizma. U njegovim redovima nalazi se većina od tzv “Mamulinih 100” javnih osoba u Hrvatskoj koje su bile spremne podržati vojni puč, kako bi se ugušila demokracija izborena na prvim demokratskim izborima 1990. godine. Danas je mnogo opasnija politika HDZ-a pod Andrejom Plenkovićem koji je izjavio da je njegova misija “promijeniti Hrvatsku”. Nizom praktičnih poteza dokazao je da ta misija sadržava drukčiji odnos prema Domovinskom ratu. U njemu se hrvatski narod upravo borio protiv ideologije zločinačke crvene zvijezde koja je s četničkom kokardom sudjelovala u velikosrpskoj agresiji. Tako se došlo do stanja u kojemu se napada poklič “Za dom spremni”, ali ne i glorifikacija crvene zvijezde u navodnoj i tzv. europskoj prijestolnici kulture Rijeci, da se spomene najsvježiji primjer. Andrej Plenković, a time i članstvo HDZ-a koje ga je izabralo na nedavnim stranačkim izborima, ignoriraju najnoviju rezoluciju Europskog parlamenta iz rujna prošle godine u kojoj se izričito izražava zabrinutost kontinuirane upotrebe simbola totalitarnih režima, te se podsjeća da je nekoliko zemalja zabranilo upotrebu nacističkih i komunističkih simbola. Hrvatski sabor naravno nije raspravljao o toj rezoluciji, kao što vlade bez obizra jesu li pod vodstvom HDZ-a ili SDP-a sustavno zaobilaze te rezolucije, tolerirajući zločinačku crvenu zvijezdu kao simbol pod kojim je hrvatski narod pretrpio velike ljudske i materijalne gubitke, što je dovoljan razlog da se zabrani taj komunistički simbol.

Vjekoslav Krsnik