By Bez obzira na to što su u jednom trenutku padale možda i pre/teške riječi na relaciji umirovljeničke udruge sa jedne strane i političke stranke sa druge strane u svezi iznosa na koji se podiže cenzus za besplatnu policu dopunskog zdravstvenog osiguranja, HSU odnosno Silvano Hrelja je na koncu ipak trebao prihvatiti i podržati ono što je „ostalo na stolu“, jer za umirovljenike je u svakom slučaju bolje išta nego ništa…
Nameće se zaključak da je prilikom glasovanja Silvano Hrelja vodio računa prvenstveno o osobnom interesu jer bi glasujući ZA vjerojatno doveo u opasnost suradnju sa SDP-om odnosno svoj slijedeći saborski mandat, a taj si „luksuz“ ipak nije želio priuštiti pa se odlučio glasati protiv povećanja cenzusa što je pak u potpunoj suprotnosti sa interesima umirovljenika…
BUZ je cijelo vrijeme, još dok je polemika bila otvorena, snažno zagovarao prijedlog HSU-a držeći ga puno boljim za umirovljenike od onoga kojeg su isticali SUH i MUH, posebno jer se istim obuhvaća preko 250 tisuća umirovljenika, dočim usvojeni cenzus obuhvaća znatno manji broj odnosno desetak ili nešto više tisuća. Usprkos svemu što se događalo prilikom zagovaranja više prijedloga, uključujući na trenutke i neprimjerenu komunikaciju, BUZ je na kraju kada je bilo izvjesno da prijedlog Silvana Hrelje neće proći podržao prijedlog Vlade vodeći se isključivo interesima umirovljenika i jednostavnom logikom kako je ipak bolje barem nešto nego ništa.
Bilo je u ovim okolnostima politički odgovorno i od HSU-a da je podržao predloženo povećanje bez obzira što je prijedlog došao od SUH-a i MUH-a, i bez obzira na to što je uistinu maleno. Prihvaćanje se moglo uraditi i uz obrazloženje da će završetkom kriznog stanja ponovo izaći sa svojim ili pak podržati neki zajednički prijedlog za povećanje cenzusa… i to bi doista bila iskrena borba za prava umirovljenika, no očito je da se HSU ili bolje kazati sam Silvani Hrelja i ovom prilikom vodio činjenicom da je izborna godina i da prvo treba misliti na sebe pa tek onda na one radi kojih u stvari i postoji.
HSU je politički gledajući očito pogriješio i jer je izabrao potpuno pogrešan tajming za svoj prijedlog. U trenutnim okolnostima opterećenim sa COVID-19 odnosno recesiji pred vatima, brojnim otkazima, zaustavljenim gospodarstvom, padom proračunskih prihoda, kresanjem plaća i materijalnih prava zaposlenika, doista nije bilo realno ni očekivati od Vlade da prihvati njihov prijedlog, ali je zato bilo za očekivati od HSU-a da su i sami shvaćajući situaciju jednostavno povukli svoj prijedlog i prihvatili ono što je u ovim okolnostima bilo moguće odnosno ponuđeno.
Nadam se da će slijedeći puta kada se bude izašlo sa sličnim prijedlogom sve umirovljeničke udruge i stranke shvatiti same ili će ih netko dovoljno mudar ili uporan po tko zna koji put pozvati da se oko ovakvih pitanja trebaju udružiti jer samo udruženim nastupom se mogu polučiti i željeni odnosno maksimalno mogući rezultati….. Neću nikoga posebno prozivati, ali ni amnestirati, radi toga što tog zajedništva, a samim time ni željenog rezultata, nije na žalost bilo ni ovaj puta, ništa novog rekao bih!!.
Svi vidimo, slušamo, dakle i znamo što je odnosno u kome ili čemu je problem…… A kada je nešto ili netko problem onda se za taj problem što prije treba pronaći rješenje … Potpuno je promašeno za nejedinstvo umirovljeničkih udruga i stranaka okrivljivati „velike“ stranke jer najveća odgovornost za to snose upravo same udruge i stranke, odnosno pojedinci koji su zbog vlastitog interesa i sebičnosti spremni zanemariti interes svih umirovljenika….
Vrijeme je i da ih se javno raskrinka…..
