Zagrebe vrijeme je da budeš Dubrovnik…

Što se ovo događa? Jeli i komu je čudno? Nije čudno, ali nekima je gusto, u magli što se spustila pred očima, a vani je vedro, bilo. Glavama zaslijepljenim čistim računicama zarade, na Narodu, nadvijenom svojom mukom nad proizvedenim im rušilačkim gnojnicama, u koje bi i izdajnički mu dezerteri mogli pasti, probuđeni u okruženju virusa, potresa i okrnjenih zvonika. Zaboravili voljet, svoje više od „tuđega“, ma ne stranoga. Korumpirani jadnici zaljubljeni u boga novca, moći i razvrata.
Napomene ih pamet puka, kako je ljubav za svoje najvažnija, i kako od nje svo dobro kreće, ali  jednom zaslijepljeni, lažnim sjajem rezultata pohlepe, zasjeli na prijestol bahatosti, u svojim oblacima napravljenim od svakolike prljavštine grade li grade, zidaju li zidaraju, ne svjesni koliko zaudaraju tako “moćni“. Prošli put sam o imenima, ne moram svaki put im crtat, i onako prepoznati razumiju, ali razumijemo i mi.
Čemu se čudimo, tko se čudi neka se čudi sebi, jer uvijek je vrijeme, samo nekad drugačije, opominjuće, otrežnjujuće… i do Boga ljudsko.
Nitko u njemu za ništa nije kriv, a zemlju smo njihovim interesnim planovima napustili, više nego prodali, a i rasprodaše je frajeri i frajerice na veliko,… gradonačelnici, generali, visoki činovnici viših dužnosnika, sabornici, politički vrhovnici, i drugi, višekućni, kriminala poklopnici. Nit je branili nit je srcem slavili, ali je uspješno naplatili. Oće se “čovjek“ bit kad mu spomenuh poimence “čistunce“, što sjede u Saboru, i traže okolo gdje ima dobar komad zemlje, Hrvatske Zemlje, da ga oni, prijateljima od žutoga, žutima prodadu. Kasnije dođu, ili se vrate, i sjede ispunjeni zadovoljstvom u Dubrovniku, Rijeci, Zagrebu, Zadru, Varaždinu, Sisku, Vukovaru, Splitu, Puli, Osijeku, Metkoviću…. misleć da se svi pale na njihov “uspijeh“. Kupe što mogu i smantravaju koga mogu, ostalo je zona sumraka, a u njoj svijetle zrnca razuma u ljudima. Budite Ljudi, vrijeme je. Dubrovnik je rekao… ostavite nam se lupeške rabote s zemljom na Srđu,… tko je reko. Dubrovnik je rekao, ostavite nam se vode, ne otimljite,  i ne trujte je umjetnim jezerima u podzemlju Omble. Dubrovnik je progovorio i Luka je ostala u našim rukama. Dubrovnik je dreknuo i zaustavio dovođenje pogube naftno-škriljevačkih platformi pod Grad i pred Konavle, Lastovo, Korčulu. Zagrebe… Dubrovnik neće oprostiti svoje, sve branitelje, koji su dali živote za njegove Zidine, a ni junake što su pali u miru. Ni ne pomišljajte da će zaboraviti Pozniaka, Maškarića, Zvrka. Oni su se žrtvovali za Život i zato im trebamo biti zahvalni, ali i kao Ljudi živjeti pošteniji, svjesniji, za lupeže i kriminalce opasniji, jer jedino tako, i oni će skupa s nama biti… Bolji! A sve se vraća i sve se plaća. Šire zlo pa bi se zlu čudili,  financiraju kulturu vađenja Hrvatske zastave iz vagine, podizanje krvavijeh petokraka, a s visine se ruše zvonici, padaju kupe.
Narod opet iznova gradi.
Udara se filmovima na svećenike, pravi sprdnja s braniteljima, i misle da će ih Pupovac spasiti uskvasao u blagodatima, kao i oni, pri tom nas s podsmijehom, malo usmjeren od tamo, manje od ovamo, uči i svituje,  kako bi trebali.
Pljuvajte dok možete, ali vjetar puše sa svih strana i stvara kovitlac, a onda, jasno je od čega ste mokri, pa materijalizirano elitnim duhom pokisli. Zaboraviste ovih dana, nedavnog imotskog krnjevala, tražiti ustaše, torcidaše i druge navijače, možda se i HOS-ovaca sjetite, i ZEN-gi…  i onih koji su ostali, dok ste brisali, vi još uvijek živo sjećajući, a onda kasnije muda pod bubrege prodavjući… Kud ćete sad s pripremljenim jahticam, gliserima, nabrijanim limuzinama, neki i zrakoplovima. U Italiju, Ameriku, Nemačku???… Za Doma ste Spremni Vi, koji ga niste ni onda ni danas voljeli, izuzev Sebi unosnim,… ali ima vremena za se probuditi,… ili čekati milost malih slobodnozidarskih bogova, koji samo vas (ni naše ni njihove) čekaju. Mislite da su oni mone. Nisu. Samo imaju problem… Morali bi srca probuđena Bogu okrenuti. Eh koliki bi se Njemu trebali obratiti, što mali, što “veliki“, što Crkveni. U zlu zloga to se neće dogoditi, već jedino u Negovoj ljubavi. Varaju se koji drže da je ovo nekakav duhovni traktat, ovo je samo Život prizemni.
Budi volja Tvoja.
Pomogni svima, koji te trebaju… poglavito onima, koji sad rade i drugima pomažu.

Marko Mujan, mag.pol.