Uključeni u tvrtke bez zaposlenih: otac i brat Zorana Milanovića, Ante Kotromanović, Tomislav Ćorić, Damir Novotny… (2)…

Među apsurdima hrvatskog gospodarstva, bez obzira što o njemu pričaju sami poslodavci i članovi Vlade, spada i onaj o broju tvrtki koje posluju bez ijednog zaposlenog. Ako se to dovede u vezu s tragičnom demografskom krizom koju uz pad prirodnog prirasta karakterizira i masovni odlazak mlade dobro educirane radne snage u novo iseljeništvo, onda se opravdano može postaviti pitanje kakvu politiku zapošljavanja zagovara i provodi sadašnja Vlada koja je taj trend naslijedila iz prethodnih. Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku u 2017. godini od oko 133.000 poslovnih subjekata, čak 37,8 posto odnosno oko 50.000 registriranih poslovnih subjekata nije imalo zaposlenih. Tvrtke koje posluju bez zaposlenika ostvarile su u prvih devet mjeseci 2017. godine prihod od 8,4 milijarde kuna, dok im je dobit iznosila oko 2 milijarde kuna. Iako bez zaposlenika te fantomske tvrtke posluju itekako uspješno. Kad bi međutim zbog izbjegavanja zapošljavanja te tvrtke bile opterećene većim poreznim davanjima u državnom proračunu našlo bi se po gruboj računici nekoliko milijardi kuna. Duga je lista političara i drugih javnih osoba koji su uključeni u poslovanje tvrtki bez ijednog zaposlenog bilo kao osnivači, direktori, prokuristi ili članovi nadzornog odbora.
Uzmimo primjer ministra zaštite okoliša i energetike Tomislava Ćorića koji je bio prokurist tvrtke „Adeco d.o.o.“ bez ijednog zaposlenog. Lako je njemu govoriti da najavljeno poskupljenje plina ne će značajnije utjecati na standard građana kad on i gospođa Dubravka Sinčić Ćorić, predsjednica spomenute tvrtke s jedne strane imaju osigurane plaće, on kao ministar, a ona kao profesorica, a s druge strane sisaju velike novce preko društava bez ijednog zaposlenog na temelju poslova sklopljenim s javnim poduzećima. Takav je ugovor njihove tvrtke za organizaciju stručnog savjetovanja „Adeco d.o.o.“ s javnim poduzećem „Autocesta Zagreb-Rijeka“ za uslugu privremenog zapošljavanja radnika preko agencije. Dubravka Sinčić Ćorić je usto predsjednica udruge Hrvatsko društvo lobista (HDL) bez ijednog zaposlenog a s prihodom od nekoliko stotina tisuća kuna. U takvom sigurnom i bez posebne muke biznisu s tvrtkama bez zaposlenih ubacio se i jedan bivši ministar iz Milanovićeve Vlade. Ante Kotromanović imao je tvrtku „Urbaniko d.o.o.“ za trgovinu i usluge s prihodom u 2016. godini od 11,8 milijuna kuna uz kratkoiročne obveze od 104 milijuna kuna, porezni dug od 3,5 milijuna kuna da bi bio otvoren postupak za predstečajnu nagodbu na iznos od 75 milijuna kuna. Prije toga bio je predsjednik uprave tvrtke „Pauk d.o.o.“ registrirane za bušenje i miniranje koja naravno nije imala ni jednog zaposlenog s prihodom od 3,3 milijuna kuna u 2009. godini. Tvrtka je s dugoročnim obvezama od 9 milijuna i kratkoročnim obvezama od 3,8 milijuna kuna završila u stečaju.
Ovdje treba podsjetiti na ministarsku ekipu u Vladi Ivice Račana koja je prodala kontrolni paket od 25 posto plus jedne dionice Ine mađarskom Molu za smješnu „bonbonsku“ svotu od 505 milijuna dolara što je tada na tržištu vrijedilo najmanje 5 milijardi dolara. Tu su bili potpredsjednik Vlade Ljubo Jurčić, ministar financija Mato Crkvenac, te Slavko Linić. Ljubo Jurčić imao je od 2009. do 2018. godine tvrtku „Progres axis d,o.o.“ sada u likvidaciji s prihodom u 2016. godini od 148.000 kuna naravno bez zaposlenih. Mato Crkvenac s tvrtkom „Razvojni forum Zagreb d.o.o.“, imao je u 1999. godini prihod od 490.000 kuna uz broj zaposlenih nula, a Slavko Linić s tvrtkom „Saturo Primo d.o.o.“ u 2017. godini prihod od 174.000 kuna bez zaposlenih.
Bivši premijer na čelu SDP-ove koalicijske Vlade Zoran Milanović nije umiješan izravno u ovu priču, ali je bio član Savjeta Hrvatskog centra za razminiranje. Sličnim poslovima bavio se bivši ministar obrane Ante Kotromanović. Međutim u ovom slučaju su duboko umiješani njegov otac Stipe i brat Krešimir. Stipe Milanović bio je član Nadzornog odbora tvrtke „Gaj d.o.o.“ registrirane kao Industrijski kombinat. Tvrtka je 2005. godine imala prihod bez ijednog zaposlenog od 20,6 milijuna kuna. Osobito je razgranatu djelatnost u ovoj vrsti lukrativnog biznisa u kojemu se vrte milijuni kuna bez zaposlenih imao Zoranov stariji brat Krešimir Milanović. Njegova tvrtka „Modestus d.o.o.“ u kojoj je bio direktor imala je kratkoročne obveze 2012. godine u iznosu od 4,1 milijun kuna, a dugoročne od 23,6 milijuna kuna. Njegova druga tvrtka u kojoj je bio direktor „Magnitudo d.o.o.“ imala 2014. godine prihod od 16,1 milijun kuna uz dugoročne obveze od 16,8 milijuna kuna a kratkoročne od 6,5 milijuna kuna. Konačno njegova treća tvrtka „Marbo produkt d.o.o.“ imala je 2015. godine prihod od 54.000 kuna.
Budući da je koncept zarade bez muke preko tvrtki bez zaposlenih već dugo u funkciji pljačkanja ove države i njezinih poreznih obveznika ne treba se čuditi da su se u igru uključili svi oni koji na ovaj ili onaj način spadaju u vladajuću kastu, odnosno kvazielitu. Tako na listi na ovaj ili onaj način uključenih u tvrtke bez zaposlenih imamo javne osobe poput Damira Novotnyja, Hrvoja Hribara, Danila Šerbeđije, Igora Mirkovića. Damir Novotny koji je česti gost emisija o gospodarskoj problematici u kojima on tobože kao stručnjak govori o rješenjima za izlazak iz društvene i gospodarske krize direktor je od 2003. godine tvrtke „Gemini Consulting d.o.o.“ naravno bez ijednog zaposlenoig kojoj je porezni dug u 2016. godin iznosio 956.000 kuna. Jedna druga njegova tvrtka „FCI d.o.o.“ u 2011. godini imala je prihod od 267.000 kuna, bez plaćanja poreza na dobit uz dugioročne obveze od 627.000 kuna i kratkoročne obveze od 528.000 kuna. Njegova tvrtka bez zaposlenih „Digital Creativ 4.0 d.o.o.“ u 2017 imala je prihod od 161.000 kuna uz dugoročne obveze od 78.000 kuna i kratkoročne obveze od 41.000 kuna. Kod Damira Novotnyja očito nije problem u tome što se uključio u ovaj posao nego još više u tome što mu prije svega HRT omogućuje da svoju „pamet“ prodaje gledateljstvu, a da nije u stanju pošteno upravljati vlastitim poduzetničkim pothvatima. Tako HRT često koristeći Damira Novotnyja kao navodnog stručnjaka u stvari prodaje javnosti „lažne vijesti“.
Saša Leković bivši predsjednik Hrvatskog novinarskog društva bio je od 2004. godine predsjednik „CIN-a“ (Centar istraživačkog novinarstva) koji je 2013. godina imao prihod od 330.000 kuna, također bez zaposlenih. Društvo „DHFR“ s predsjednikom Danilom Šerbeđijom u 2014. godini ostvarilo je prihod od 2,3 milijuna kuna bez ijednog zaposlenog i bez lipe plaćenog poreza, dok je njegova druga tvrtka „Lijeni film d.o.o.“ godinu dana kasnije prihodovala 314.000 kuna također bez zaposleniog i bez plaćanja poreza na dobit. Iz filmskog svijeta tu je i notorni Hrvoje Hribar. Njegovo društvo „DHFR“ imalo je 1999. godine prihod od 2,3 milijuna kuna bez ijednog zaposlenog, a njegov „F.I.Z. d.o.o.“ u kojemu je bio direktor 2011. godine imao je prihod od 1,3 milijuna kuna. Direktor „Motovun film festivala“ Igor Mirković od 2007. do 2015 imao je prihod od 1,5 milijuna kuna bez ijednog zaposlenog. Branko Šmidt kao direktor tvrtke „Teritorija plus d.o.o.“ imao je 2017. godine prihod od 300.000 kuna. „Fuga film d.o.o.“ u kojoj je bio osnivač iste godine imala je prihod od 750.000 kuna, dok je društvo „DHFR“ gdje je bio zamjenik predsjednika imalo 2016. godine prihod od 2,3 milijuna kuna. .
Lista takvih „poduzetnika“ kojima je najveća vrijednost što bez zaposlenih ostvaruju milijunske prihode izbjegavajući plaćanje poreza time na završava. Tu je još jedan bivši ministar a sada savjetnik predsjednice Republike Mate Granić kao jedini osnivač tvrtke „Magra d.o.o.“ koja je 2016. godine imala prihod od 386.000 kuna, zatim bivši savjetnik predsjednika Tuđmana Ivić Pašalić s četiri tvrtke u kojima je bio direktor ili član uprave. To su „Ambo d.o.o.“ s dugoročnim obvezama u 2015. godini od 8,9 milijuna kuna a kratkoročnim od 5,2 milijuna kuna, zatim „Odra servis d.o.o.“ s kratkoročnim obvezama u 2016. godini od 6 milijuna kuna, pa „Adria drvo d.o.o.“ s prihodom od 6,1 milijun kuna u 2015. godini te dugoročnim obvezama od 38 milijuna kuna i kratkoročnim od 18,7 milijuna kuna, te konačno „Kapital konzalting d.o.o.“ s kratkoročnim obvezama od 6,7 milijuna kuna u 2016. godini. Tu je i Anka Mrak Taritaš koja je bila članica tvrtke „Vivi-ing d.o.o.“ kojoj je prihod iznosio od 2011-17. godine 430.000 kuna. I bivši potpredsjednik Vlade Ivan Vrdoljak nalazi se u ovom društvu kao osnivač tvrtke „Divisma d.o.o.“ s prihodom u 2011. godini od 280.000 kuna, te dugoročnim obvezama u 2015. godini od 2,3 milijuna kuna, a kratkoročnim obvezama od 3 milijuna kuna.
Pored svih nedaća s kojima je suočena država Hrvatska ovo je samo djelomičan spisak onih koji sudjeluju u profitabilnom „biznisu“ bez zaposlenih, dok istodobno blizu 200.000 nezaposlenih traži posao, a educirana radna snaga odlazi u novo iseljeništvo. Navedena imena spadaju u krug onih koji su dosad vodili ovu državu i koji je žele i dalje voditi. Nije nikakvo čudo što pored ovakvih „poduzetnika“ nema novaca za skupe lijekove bolesnoj djeci, što nema novca za dječje vrtiće, za socijalne službe i konačno za borbene zrakoplove. Vrijeme je da se prestane vjerovati obmanama što ih takvi prodaju javnosti i gledateljstvu s radija i televizije. Vrijeme je da se otvoreno pogleda u pravu stvarnost, kako je to učinio prošle nedjelje na HTV-u sudac Mislav Kolakušić izloživši jednostavan recept za ovakve poslovne malverzacije koje su uzele velikog maha i dovele do apsurda da čak 50.000 tvrtki posluje bez ijednog zaposlenog. Može se djelovati u više trgovačkih društava, ali se ne može imati isto toliko računa, nego jedna osoba svu svoju poslovnu djelatnost mora provoditi samo preko jednog računa, a ne da preko više računa vodi tvrtke u likvidaciju, a samo preko jednog računa zadržava dobit za sebe.
Svi gore spomenuti su ipak ono što se kaže u ovom biznisu „sitne ribe“ ali njih treba spomenuti kao dio praktički zavjere protiv Republike Hrvatske i poreznih obveznika, jer su svojim malverzacijama neplaćanjem poreza uključeni u stanje na tržištu rada na kojemu i pored značajnog broja nezaposlenih postoje tvrtke kojima je nakaradni zakon omogućio da posluju bez ijednog zaposlenog ostvaruju multimilijardski biznis. Velike ribe s milijardama prihoda bez ijednog zaposlenog objavit ćemo u novom nastavku ovog serijala.

Vjekoslav  Krsnik