Što se krije iza slučaja „Brkić“….

Tko stvarno otvara Pandorinu kutiju i stoji na čelu političke hobotnice u Hrvatskoj

Sve društvene promjene ne nose nužno ubrzano sređivanje cjelokupnih društvenih odnosa. Težnja naroda je usredotočena ka miru i prosperitetu, izbjegavanju turbulencija koje su nastale na krilima promjena političkog sustava.
Hrvatska je osamostaljivanjem doživjela promjene, ali ne i uspostavu demokratskih odnosa kakve bi željeli, onih za koje se može kazati da su važne u razvoju društva u cijelosti. Tijekom trajanje Domovinskog rata iznjedrilo se je niz loših pojava (privatizacija) čije posljedice se osjećaju i danas i to po cjelokupno društvo.
Društvo se sporo kreće naprijed i radi toga danas imamo iseljavanje mladih i obrazovanih, nezadovoljstvo kod većine građana, želju mnogih da se Vlada uhvati u koštac s potrebnim reformama koje izostaju.
Prevlađujuće teme u RH su one čisto političke prirode, kao da ta politika stabilizira zajednicu i vuče društvo naprijed. Političari su zvijezde malih ekrana i gotovo da se njima u javnosti priklanja najveća pažnja. Sve to govori da napretka nema i pitanje kad će ga biti. Pješčani sat ubrzanog razvoja RH je iscurio, a društvo se bavi onim od jučer i ne pridaje preveliku pažnju o onome što će biti sutra.

Ne treba zanemariti stvarne želje da se raščiste poruke prošlosti jer bez njihove spoznaje nema razvoja ni budućnosti, ali sve s mjerom i na svom mjestu. No, svjedoci smo na javnoj sceni potiranja prošlosti i gotovo zabrane da se o njoj govori.
Nagovještaj protesta protiv sporosti pravosuđa (namjernog sabotiranja istraga) i organa istrage protiv osoba i grupacija koje su počinile masovne i pojedinačne zločine protiv civila i pripadnika HV, nekoga u Hrvatskoj jako smata.
Tko se tome suprotstavlja – Vlada na čelu s premijerom. Zašto?

Nedavno zatvorena posljednja stranica, za sada, zvana Agrokor izgleda da će se negdje otvoriti iz početka. Oduzimanje cijelog jednog sustava od vlasnika i kazneni progon Ivice Todorića, nametnuti će nove teme za vrijeme koje dolazi. Toliko toga je nekazano, a toliko toga je gurnuto pod tepih. Interesi su bili ogromni i teško da se bilo tko ko je sudjelovao u toj „priči“ može sakriti od odgovornosti.
Slučaj „3.maj i Uljanik“ još nisu završeni. Poljuljane su stolice, Danko Končar spominjan kao strateški partner, morao je Finskoj državi platiti 80 milijuna eura radi netransparentnog poslovanja. Taj isti gospodin se je do jučer spominjao kao „spasitelj“ hrvatske brodogradnje. Vidimo kako se to radi.

Još jučer se Plenković riješio Dade Milinovića, Ivan Penava nije daleko, Božidar Kalmeta je pristupio interesima Vlade Andreja Plenkovića, crni oblaci su se nadvili nad Milijanom Brkićom, a Nacional se upustio u raščlanjivanje političko – interesne hobotnice. S obzirom na tiražu mnogih novina, pitanje je čime se pojedine novine financiraju i kome stvarno služe?
Što se stvarno krije iza „progona“ Miljana Brkića. Poznato je da Brkić pripada desnoj struji HDZ, suprotno od Andreja Plenkovića za kojeg je Milanović kazao „ne znam što Plenković radi u HDZ“, aludirajući pritom na Plenkovićevo ljevičarenje i snagu koju ulaža kako bi promijenio smjer stranke.
Nedavno je i Pupovac kazao kako zajedno s Plenkovićem radi na demokratizaciji društva.
Plenković nije HDZ i nikada neće biti, ali u ovom času jedino mu HDZ može pružiti legitimitet interesnih promjena koje namjerava napraviti. SDP je u tunelu u kom se ne nadzire svjetlo, „politička hobotnica“ čija je zadaća otuđivanje društva od samih građana je u usponu. Pojedini vinovnici politike suprotni od AP su digli glas protiv njega i što se je dogodilo? Počele su odmazde i smjene. Ništa kad su u pitanju mailovi, SMS poruke ili tajni i „ukradeni“ spisi nije slučajno. Na žalost, hrvatsko društvo pliva prepušteno grupi birokrata s njihovim jasnim ciljevima. Nije samo cilj uništavanje HDZ kao domoljubne stranke već je stvarni cilj zatiranje hrvatstva kao prepreke pojednicima i njihovim ciljevima. Na pomolu je nestajanje Domovine kakvu poznajemo. Smije li se to otvoreno kazati i uprjeti prstom u osobe koje to čine?

Plenkovićevo nametanje Istanbulske konvencije i obračun s neistomišljenicima skriva pozadinu dijela politike u RH, čija Vlada podržava Europu kao centralističku državu, a na štetu naroda i vlastitih interesa.
Nezadovoljstvo europskim politikama majorizacije i nametanja interesa jačih europskih država prema slabijima, odražava se kao duboko neslaganje s tim europskim politikama u Mađarskoj i Poljskoj.
Što je Plenković u Hrvatskoj, marioneta ili izvršilac većih interesa od kojih će RH imati posljedica u budućnosti.
Okružio se je Plenković mnogima koji ne znaju s kime imaju posla, a ne znaju da za sve njih neće biti mjesta na novoj Nojevoj arci zvana „Masonska Europa“.
No, dobro je poznato Plenkoviću da ga ne smeta „Remetinec koalicija“ jer ga ona održava na vlasti, pa na taj način može upravljati ne obazirući se na kriminal aktera. Tko to štiti preplaćene kvadratne metre pri obnovi kuća poplavljene Gunje i čiji je to interes.
Gdje je 1,3 milijarde kuna izvučenih iz džepova građana na bespotrebne razdjelnike topline. Što je danas s nabavom po znatno većoj cijeni, novih električnih brojila koje HEP namjerava ugrađivati u kućanstva.
Ima li tome kraja.
Hrvatska je zanimljiva kao prostor, a treba joj oduzeti sve resurse, jer narod koji ne štiti i ne čuva svoje nema mjesta u budućnosti. Upravo se to događa u RH.
Ostalo je puno toga što čeka kao poklon „nove gospodare“, otoci, dijelovi obale, šume, energija, ponešto poduzeća, vode, javni sektor. Ima još puno toga za krčmiti, pa je „opravdano“ gušenje desnice u Hrvatskoj kojoj pripada Milijan Brkić, jer jedino ona javno govori.
„Kriv“ je Brkić, kako govori vladin tisak.
Prisluškivanje i mailovi nisu bez vraga, pa se pojavljuje tu neki Varga kao ekspert situacije. Već viđeno iz „tvornica“ KOS a i UDB e. Kako su samo sinovi pripadnika bivše komunističke političke oligarhije prigrabili vlast dok su drugi srcem ginuli za domovinu.
Pozicija Andreja Plenkovića sve je tanja ako nikako drugačije onda „kad se dođe na vrh započinje pad“, uzroci toga mogu biti različiti od neslaganja i krive politike pa do stavrne spoznaje da RH ide krivim putem.
Narod naprosto želi promjene.
Nedvojbeno je da onaj tko postavlja pravila igre istovremeno upravlja igrom, pa zvali se akteri APIS ili tajne službe.
Poznato je iz poviesti da laž odrađuje pola posla, a drugu polovicu oni koji se lažju i koriste. Sve je više vidljivo da je trenutna afera „Brkić“ proizvedena u trenutku kad to AP odgovara i kad Plenković nastavlja čistiti redove HDZ.
Među prostor između afere Agrokor, najavljenog skupa u Vukovaru za 13.10.2018., popunila je „afera Brkić“ kao čvrsto smišljena iz recikliranih ostataka prošlosti. Kako je to samo lako.
Što je to Brkić, a nije Plenković. Borba za istinu, nije ovdje predmet već isključiva borba za vlast.
U cijeloj priči, Plenković nije bez grijeha jer mu je Brkić postao preprekom, stoga su u pravu oni koji kažu da je Plenković započeo detronizaciju Milijana Brkića.
Afera „Brkić“ metodološki podsjeća u razračunavanju s Tomislavom Karamarkom, isti obrazac, pa nema tu slučajnosti. Kreatori tih odnosa su isti.
Što kad i otiđe Brkić, tko je sljedeći na redu i nadzire li se krnjoj demokratizaciji u Hrvatskoj kraj i nadzire li se svjesno kočenje u razvoju domovine?
Vrijeme uvijek pokaže istinu sviđala se ona nekome ili ne. Istina o Plenkoviću i onima koji su ga doveli je sljedeća.
Hoće li ikad sujetni Andrej Plenković razumijeti što je to Hrvatska i kako su se Hrvati održali na ovom prostoru. Bojimo se teško, ako on ne može razumijeti narod neka narod razumije njega i ubrzano traži zamjenu nazvanu Novi izbori!

Orhan I. Apagić