POLITIČKI „BONTON“…

Iako nema monotonijeg razgovora,od onoga u kojemu se svi sa svima slažu,stoji činjenica da smo dar govora dobili samo zato da bi smo otkrili a ne skrivali naše misli,ali jedno je imati dar govora,posebno u instituciji Sabora Republike Hrvatske kao najvećeg državnog tijela,i „znati što pričaš“,a drugo je to isto doživjeti sa zgražanjem javnosti koja je nažalost uključena i upućena u svu konverzaciju između političkih oponenata na sjednicama Sabora a koju prenose razne televizijske kuće i ostali mediji.

Nažalost,nerjetko se mediji optužuju za razne stvari pa tako i u ovom primjeru korona virusa,da šire paniku,dok je to naravno totalna neistina jer mi samo obavljamo svoj posao,slušajući iste gore navedene političare na raznim intervijuima i press konferencijama;no lako za nas,ono što je činjenica je da osim javnog predstavljanja njihovoga rada,vrlo često u Sabor se pozivaju osnovnoškolska ili srednjoškolska djeca na slušanje rasprava i uvid u njihov rad; pa možemo krenuti s onim najplićim i najdegutantnijim uvredama na osobnoj razini tipa „Idiote“,“Ti si konj“,“Ti si glup“,“Pokvarenjačino“,“Lopove“,“Njonjo“ itd.baš kao da se radi otprilike o petorici bauštelaca poslije petoga piva,ispred neke trgovine.

Ono što mene osobno u ovom slučaju kao slobodnu novinarku ali i kao književnicu vrijeđa,je primjer koji dajete našoj djeci,našoj omladini i studentima a koji bi u Vama,baš u Vašem izražavanju i kulturi,trebali vidjeti uzor,povremeno se dovodim u situaciju da upravo zbog načina komunikacije a koji je doslovno uvredljiv za zdrav razum i opću kulturu moram promijeniti program,ako ne zbog sebe,onda zbog moje kćeri studentice;

naglasit ću i to da naravno čast izuzetcima,ali kojih je usitinu malo,no međutim ni ti izuzetci bez obzira što potvrđuju pravilo,nisu se uspjeli izboriti za onaj najosnovniji mali džepni bonton.

Meni je apsolutno nepojmljivo da ljudi koji imaju mjesto Saborskih zastupnika,količinu plaće koju imaju a koja nije ispod 15.000,00 kn,naravno samo plaće,bez raznih dodataka zbog koječega,nemaju ni trunke empatije prema onima koji su ih izabrali i koga ubiti predstavljaju u stolicama u kojima sjede,a koje su im omogućili za neke političke oponente „sirotinja koja je otišla u rat“bez srama da to izjave,dok za neke veličanje onih koji su im te stolice svojim životima osigurali pa bilo to iz bilo kojih stranaka bili.

No,ono što je nadegutantnije,a što nigdje ne vidimo je količina obrazovanja istih,jer nepojmljivo mi je da je netko fakultetski obrazovan,znači da je akademski građanin,koji je u tom Saboru raspravljao o budućnosti školstva,studenata,zakona,prava itd.,da li je onda moguće i kako je moguće da netko takav znači obrazovan,komunicira na takav način ili ako je neobrazovan, odakle mogućnosti i prava da sjedi u hrvatskom Saboru i raspravlja o istome.

Da li su onda hrvatski građani ovce ili imate neki drugi naziv za nas koji slušamo to što slušamo,naravno,u polupraznoj da ne kažem skoro praznoj Saborskoj dvorani.

U pogledu demokracije,čast i hvala Domovinskom ratu i svim sudionicima,naravno posebno onima koji su živote položili na oltar Domovine,no međutim život se nastavio,pa recimo primjer Ministar rada,Josip Alardović i ostali slični njemu,koji su kao mlade nade Hrvatske politike ušli u takav od državne važnosti posao,zahvaljujući svom obrazovanju,trudu i radu a ne tome da im je netko „pripremio stolice“,naravno,s poštovanjem prema povijesti države koju predstavljaju i u čijem interesu rade,neopterećeni svađama oko „Ustaša i Partizana“,bar ne onima koje predstavlja starija populacija u Saboru koja bi im kao takva trebala biti primjer komunikacije čak i u političkim neslaganjima i iznošenju različitih mišljenja i argumenata;mimo toga,ostali su doslijedni onome što su,tko su,odakle su te koga i kako predstavljaju,te je to obrazac kakvim bi se svi koji žele,mogu i sposobni su na neki način voditi i činiti vodstvo jedne mlade Države poput Hrvatske,trebali koristiti u svom svakodnevnom radu,i na taj način davati primjer građanima Republike Hrvatske,posebno generaciji na kojoj svijet ostaje,a starijoj na taj način pokazati poštovanje.

Tako bi ovu kolumnu završila jednim britkim citatom gopodina Zvonimira Baloga(pisac),a koji kaže; „Onoliko koliko jedan narod ulaže i u kulturu i u duhovne vrijednosti,u tolikoj će mjeri egzistirati i svijet će o njemu znati“.

 

Za portal „Bez cenzure“:Jadranka Balatinac