Održana Tribina”Da se ne zaboravi-Sječanje na žrtvu Vukovara” na Zagrebačkom velesajmu…

HEROINA I DVA BRATA

Sjajna tribina u sklopu dana sjećanja na žrtvu Vukovara, održana je sinoć na zagrebačkom velesajmu, u organizaciji Udruge branitelja Domovinskog rata “Zagrebački Velesajam.” Predsjednik udruge Željko Baća sa suradnicima, besprijekorno je priredio i vodio ovu tribinu.
Uvertiru pod naslovom “Da se ne zaboravi”, prigodnim autorskim stihovima i interpretacijom svoje domoljubne pjesme uz nezaobilaznu gitaru, izveo je uvijek šarmantni glazbenik Pero Rogan. Pozdravne riječi skupu uputili su izaslanici državnog Sabora, Ministarstva branitelja i drugi, jedinstveni u podršci ovakvih tribina…

NEPONOVLJIVA ZORICA GREGURIĆ I BRAĆA CAPEK

Oni su obični ljudi, udaljeni miljama od aktualne politike, oni su heroji ratnog Vukovara i borci za istinu postratnih sramotnih ignoriranja, jedne nikada dovoljno prikazane žrtve i genocida.
Zorica ta nezaustavljiva i neumorna heroina Domovinskog rata, na sebi svojstven i skroman način opisala je svoju dramu nakon pada Vukovara. Jedna je od četvero posljednjih ljudi iz najpoznatije bolnice koja je u njoj ostala, nakon što su zločinci ušli u grad, divljajući, ubijajući, mučeći i odvodeći branitelje i ranjenike u smrt.
Sjajno je opisala brutalnog ubojicu i zločinca Veselina Šljivančanina kako slavodobitno laže i pljuje po našoj žrtvi.

ZDENKO I MARIJAN

Teži dio tribine bila su svjedočanstva braće Capek, Zdenka i Marijana, zagrebačkih dečki s Trešnjevke, koji su se neovisno jedan od drugoga javili u dragovoljnu obranu hrvatskog Vukovara.
Zarobljeni nakon pada prolaze najstrašnije torture srpskih logora, gledajući smrti u oči, gledajući svakodnevna batinjanja suboraca, podnoseći sami neljudske batine i poniženja. Bili su i ostali “gospoda” heroji, koji bi nam svima trebali značiti puno više od nedosljednih politika, neokomunizma i populizma onih koji su srcem i djelima bili uz okupatora ili nemaju potrebu komentirati njegove zločine.
Prostor i javno djelovanje ovako čestitih ljudi je u potpunosti marginaliziran kroz sužene i totalno svjetonazorski drugačije medije.
Zato je ova tribina, riječ ponosa i dostojanstva mali prilog istini, put koji trebamo slijediti na putu ozdravljenja krvavo stećene Domovine.
Oni su preživjeli pakao Vukovara, mnogi njihovi suborci i prijatelji nisu, upalimo im svijeće u dane teških sjećanja, neka gore njima u spomen. Zaslužili su i više od divljenja!!!

Branko Zbukvić