Merkel je u Zagrebu prisilila Plenkovića na izdajnički odlazak u Beograd…

Glavni događaj predizborne kampanje uoči izbora za Europski parlament 26. svibnja u svakom slučaju bio je dolazak u Zagreb njemačke kancelarke Angele Merkel i Manfreda Webera kandidata europskih pučana za novog predsjednika Europske komisije. Postavlja se pitanje koja je bila svrha dolaska dvaju vodećih njemačkih europskih političara u Hrvatsku. Glavna svrha razotkrila se već nakon dva dana susretom hrvatskog veleposlanika u Beogradu Gordana Bakote sa srbijanskom premijerkom Anom Brnabić. Taj susret je, kako je najavljeno, priprema izdajničkog posjeta premijera Andreja Plenkovića Beogradu, naravno na inicijativu njemačke kancelarke. Štoviše u izjavama srbijanske premijerke i hrvatskog veleposlanika utvrđene su i teme o kojima će u Beogradu razgovarati Andrej Plenković. To je situacija u regiji i intenziviranje suradnje na rješavanju otvorenih pitanja, kako je najavila vlada Srbije. Među ta otvorena pitanje, što je skandalozno, ne spada rješavanje sudbine nestalih u Domovinskom obrambenom ratu, jer se to uopće ne spominje u izjavi veleposlanika Gordana Bakote. On je spomenuo da je prioritet priključenje zapadnog Balkana Europskoj uniji, pa je čak najavio da će se za vrijeme predsjedanja Hrvatske Europskom unijom organizirati summit EU-zapadni Balkan na kojemu će glavna tema biti europska perspektiva regije.
Za one koji još uvijek smatraju kako je Njemačka glavni saveznik Hrvatske u Europskoj uniji treba predočiti mali podsjetnik. Ne ulazeći u dublju prošlost treba podsjetiti da je nakon raspada komunističke Jugoslavije Njemačka, ali s Kohlom i Genscherom uz Vatikan bila jedna od glavnih podupiratelja stvaranja nove demokratske hrvatske države. U proteklih tridesetak godina promijenilo se mnogo toga kad je u pitanju Hrvatska, pogotovo kad je u pitanju nova njemačka politika prema tzv. zapadnom Balkanu. Treba podsjetiti da je na putu u članstvo u Europskoj uniji upravo Njemačka bila posljednja članica Unije koja je ratificirala pristupni sporazum, a sama Angela Merkel nije počastila Zagreb svojom nazočnošću na svečanosti 1. lipnja 2013. godine kad je Hrvatska postala punopravna članica Europske unije. To je bilo doba kad je Hrvatska s premijerom Zoranom Milanovićem s „lex Perković“ uporno odbijala izručiti Njemačkoj dva bivša jugoslavenska agenta umiješana u ubojstvo hrvatskog političkog emigranta Stjepana Đurekovića. U međuvremenu Hrvatska je dobila novu Vladu na čelu s briselski odgojenim a u Hrvatskoj praktički vojnim dezerterom Andrejom Plenković koji je, dok su njegovi vršnjaci boreći se protiv velikosrpske agresije prolijevali krv za uspostavu hrvatske države, kao izdanak komunističke kaste i agenture na njihovoj krvi gradio političku karijeru. U posljednjim godinama njemačka politika prema prostoru bivše Jugoslavije orijentirala se na koncept tzv. Zapadnog Balkana koji je osmišljen u Bruxellesu u cilju stvaranja neke nove balkanske asocijacije bez Slovenije, ali s Albanijom. U tom smislu Angela Merkel je jedna od vodećih figura u promociji te ideje, pa su tako pokrenute Berlinska inicijativa ili zajedno s Francuskom projekt „Brdo Brijuni“.
U taj koncept uklapa se politika Plenkovićeve Vlade koja unatoč otpora u javnosti prema nekoj novoj regionalnoj asocijaciji poslušno obavlja zadaće nove njemačke politike prema prostoru bivše Jugoslavije. Bez obzira što se Plenković hvali tobožnjim uspjesima svoje vlade Hrvatska prolazi kroz kontinuiranu političku, socijalnu, gospodarsku, moralnu i prije svega demografsku krizu, što će se očitovati, ako ne bude veće krađe prilikom brojenja glasova u APIS-u, u niskoj izlaznosti birača na izbore 26. svibnja. Vladajuča politička kasta na čelu s premijerom Plenkovićem uporno ignorira demokratsku volju naroda odbijajući sve referendume i zahtjeve za reformom izbornog sustava bez čega nema radikalne i neophodne rekonstrukcije države. Budući da skoro tri četvrtine biračkog tijela u anketama stalno ukazuje da zemlja pod Andrejom Plenkovićem ide u krivom smjeru, njemu je kao briselskom kandidatu bilo potrebno da njemačka kancelarka nakon osam godina dođe u Zagreb na završni predizborni skup Hrvatske demokratske zajednice. Njezin dolazak zajedno s Manfredom Weberom prije svega je bio u funkciji davanja podrške Andreju Plenkoviću a ne jačanja hrvatske pozicije unutar Europske unije. Štoviše njemački mediji su, izvješćujući o boravku Angele Merkel i Manfreda Webera u Zagrebu, završni HDZ-ov predizborni skup ocijenili negativno, spominmući u tom kontekstu Resslerovo spominjanje Bleiburga i Thompsonu pjesmu „Lijepa li si“.
Utjecajni „Financial Times“ svrstao je Andreja Plenkovića među četiri kandidata za neku od važnih funkcija u Europskoj komisiji, budući da je on u ove dvije godine na vlasti u Hrvatskoj prvenstveno vodio politiku koja odgovara politici Bruxellesa a ne Hrvatske. Na to ga je još na početku njegovog mandata upozorio u Hrvatskome saboru Branimir Bunjac (Živi zid) na što mu je Plenković kao veliki „demokrat“ priprijetio kako će se osobno pobrinuti da njegova stranka na idućim izborima dobije manje mandata. Da bi se bolje shvatilo „demokrata“ Plenkovića evo tog njegovog citata: „Stranke poput vaše ruše referendume u Francuskoj, Nizozemskoj, Grčkoj,… E, ovdje nećete. I drugi put ćete dobiti manje glasova i manje mandata, ja vam to jamčim. To će biti jedna od ključnih zadaća moje vlade”. Ovu zastrašujuću prijetnju izrečenu u Hrvatskome saboru treba shvatiti sasvim ozbiljno, jer Plenkovićevu listu za Europski parlament sačinjavaju, izuzev Dubravke Šujice, stranački anonimusi pa ta lista od razočaranog stranačkog biračkog tijela objektivno ne može osvojiti više od tri mandata, ali će se zato predsjednik HDZ-a pobrinuti da njegovi ljudi u APIS-u ostvare namještenu lažnu pobjedu. Takva pobjeda mu je potrebna da potvrdi svoj lažni autoritet za važno mjesto u Europskoj komisiji.
Međutim i njega i Angelu Markel brinu nova snažna strujanja u Europskoj uniji jer porast nacionalnih i suverenističkih pokreta ugrožava dosadašnju globalističku vladavinu pučana i socijalista u Europskom parlamentu. Nisu u pitanju samo odlazeće Ujedinjeno kraljevstvo, Francuska, Italija, Poljska, Mađarska, Nizozemska, Finska, Austrija i druge zemlje pogođene promašenom Merkeličinom migrantskom politkom, nego i sama Njemačka s jačanjem AfD-a. Svojedobno je u Berlinu Angela Merkel izjavila „Države članice danas moraju biti spremne predati svoij suverenitet“, pa je ukazala da je to učinila i Njemačka. Njemačka je predajući svoj suverenitet Europskoj uniji ostvarila u njoj ono što Hitler nije uspio oružjem, jer je unija praktički postala „četvrti Reich“ s Njemačkom koja ima najveću korist od nje. Na primjeru Hrvatske se to najbolje vidi, jer osim njemačkih turista Njemačka nije realizirala ni jednu veću investiciju u Hrvatskoj, ali je odmah ščepala i te kako strateški i financijski važan „Hrvatski telekom“, te ušla u Hrvatsku s nekoliko trgovačkih lanaca, a ima čak apetite na energetski sektor. Iako je suverenistička opcija u Hrvatskoj zbog osobnih ambicija političara malih stranaka rascjepkana, narod je s nekoliko inicijativa, poput protivljenja Istanbulskoj konvenciji, Marakeškom sporazumu, zahtjevima za referendume prije svega o reformi izbornog sustava pokazao svoju volju koja proizlazi iz članka 1. Ustava Repčublike Hrvatske. To međutim Andreja Plenkovića nimalo ne smeta da bezočno ustvrdi kako je HDZ predvodnik u očuvanju suvereniteta, jačanju domoljublja i prakticiranju demokršćanstva. Nakon svega ostaje da se vidi kako će birači HDZ-a reagirati na podršku koju je briselski činovnik Andrej Plenković dobio od dosad najmoćnije političarke Europske unije i koliki će biti stupanj izborne krađe koja se zbog neregularnih biračkih spiskova ponavlja iz godine u godinu na svim dosadašnjim izborima.

Vjekoslav  Krsnik