By Miroslav Škoro je u svom zadnjem intervjuu u tjedniku Express komentirao i iznio svoj stav prema desnici, NDH, zločincima Titu i Paveliću. Još jednom je potvrdio da politička platforma koju on zastupa se zasniva na povijesnim krivotvorinama i neistinama o hrvatskoj nacionalnoj povijesti kao kada je nedavno zločinca Tita pokušao okarakterizirati kao pozitivnu političku osobu do 1945.godine. Škoro pokušava izbjegavati ove teme iz nacionalne povijesti. Očito je da ne želi raščistiti ovaj nacionalni problem i tako podržava iscrpljujuće i neodrživo stanje u kome se nalazi hrvatska nacija prisiljena i ponižena da živi s neistinama o svojoj bolnoj prošlosti. Neistine služe kako bi se Hrvate konstantno držalo zarobljene. Tjera ih se da pognutih glava šutke prihvaćaju kolektivnu odgovornost zbog navodnih zločina i fašizma. Ova agenda se provodi od dolaska jugokomunista na vlast nad hrvatskom nacijom. Škoro priželjkuje poziciju nacionalnog lidera ali se ovakvim izjavama dovodi u poziciju oportunističkog političkog smušenjaka sa stajalištima sličnima Zoranu Milanoviću ili Andreju Plenkoviću. Ni Milanovića, ni Plenkovića ne zanima hrvatska povijest i ne žele nikakve promjene o jugokomunističkoj nametnutoj neistini o naciji i državi. Škoro ili nema dovoljno znanja iz hrvatske povijesti ili manipulira s javnošću zbog nekih nama nepoznatih razloga ili interesa. Hrvatska se već čitavo stoljeće valja u kaljuži neistina, mitova i manipulacija o svojoj nacionalnoj povijesti, ulozi zločinca Tita i njegovih jugokomunista, te u konačnici o ulozi cijelog hrvatskog naroda u tim povijesnim događanjima. Tragično je i žalosno da u povijesnom kontekstu Škoro za svoju političku platformu kao referentnu povijesnu istinu koristi manipulacije i neistine jugokomunističkog režima, koji je ostavio iza sebe tragediju epskih razmjera koju se jedino može okarakterizirati kao genocid počinjen nad hrvatskom nacijom. Nekadašnji jugokomunisti danas zamaskirani u socijaliste i liberale nastavljaju s krivotvorenjem istine o Hrvatskoj državi i naciji. Škoru ne zanimaju ni zločinac Tito ni poglavnik Ante Pavelić. Za njega je desnica odbojan politički pojam i povezuje je s ekstremnom desnicom. Ako prihvatimo takve teze, da ga ne interesira vrlo bitno i bolno pitanje hrvatske nacije iz njene povijesti, da ga ne interesira zločin proveden nad Hrvatima od strane jugokomunista i četnika onda su u pravu oni koji Škoru povezuju s čitavom plejadom političkih kadrova koju možemo nazvati „Djeca s kolodvora Zrinjevac“, zbog kojih je i danas Hrvatska država ugrožena i nalazi se pred demontažom. Ako se Škoro ne zauzme za otvaranje revizije izmišljene i krivotvorene jugokomunističke povijesti koja hrvatsku naciju drži zarobljenu u okovima neistina koje su potpuno paralizirale Hrvatsku državu u njenom nacionalnom razvoju,onda ne zaslužuje povjerenje nacije. To je onda samo nastavak izmišljene i krivotvorene jugokomunističke povijesti, nastavak zataškavanja jugokomunističkih zločina i odbijanje da se konačno na temelju istine i povijesnih činjenica revalorizira zadnjih sto godina povijesti Hrvata u kome smo kao nacija pretrpjeli genocid, biološko istrebljenje. pretrpjeli strašnu bol i patnju, pretrpjeli tragediju za koju kao nacija nismo dobili sućut niti pijetet. Za koju se počinitelji nisu pokajali i priznali ih, niti su osuđeni ti zločinci i režim pod kojim su počinjeni ti monstruozni zločini. Za budućnost nacije od iznimne je važnosti da se jednom za svagda prekine s jugokomunističkim krivotvorinama i neistinama koje stigmatiziraju Hrvate i optužuju ih za nepostojeći genocid. Nužno je da se na temelju znanstvenih radova kao što je rad povjesničara Stjepana Loze koji je u svojoj knjizi „Ideologija i propaganda velikosrpskog genocida nad Hrvatima“ znanstveno dokazao tezu da Hrvati nisu počinili genocid već je genocid počinjen nad Hrvatima. Tome vrlo jasno svjedoče popisi stanovništva iz 1931. godine i popis stanovništva iz 1948. Godine, iz kojeg jasno proizlazi da je Hrvatska između tog razdoblja ostala bez nekih 900.000 Hrvata dok je recimo Srbija povećala svoj broj za 1.000.000 Srba. Od iznimne nacionalne važnosti bi trebalo biti otvaranje pitanja o razlozima nastanka Ustaškog pokreta i Nezavisne države Hrvatske u periodu od 1941.-1945. godine. Revalorizacija i vrednovanje tog povijesnog razdoblja i njihova uloga u sveukupnom životu Hrvata od nacionalne, vojne, kulturne, identitetske do opće društvene uloge u opstojnosti nacije. Posebno u odnosu na međunarodne okolnostima toga vremena. Treba revalorizirati ulogu Ustaškog pokreta i države temeljenu na istini, povijesnim dokumentima i činjenicama kako bi se shvatila prava uloga i kontekst povijesnih događanja u ovom burnom nacionalnom periodu. U protivnom treba svaku državu koja je u tom periodu bila na strani Sila osovine poput Srbije, Švedske, Danske, Finske ili Japana okarakterizirati kao fašističke i marionetske i tako ih i danas stigmatizirati. Jedino se Hrvatska i danas povezuje s fašizmom i nameće joj se stigmatizacija od strane jugokomunista i njihovih četničkih saveznika. Treba prestati o Nezavisnoj državi Hrvatskoj iz prošlog stoljeća govoriti samo iz kuta zločina koji su se dogodili. Hrvatska nacija je jasno osudila sve zločine. Koliko se to nekome sviđalo ili ne,to razdoblje nosi i neke izuzetne nacionalne vrijednosti, To se više ne smije zataškavati i Nezavisnu državu Hrvatsku dovoditi jedino u kontekst zločina i fašizma. Zašto nikada nisu osuđeni zločini koji su počinjeni nad Hrvatima od strane jugokomunista i njihovih četničkih saveznika. Da stvar bude gora u javnom diskursu sve se češće čuju izjave kako posao s Hrvatima nije odrađen do kraja. Znamo na koji posao misli jugokomunističko-četnička žgadija.
Istina je temeljno političko pitanje o kome ovisi budućnost nacije. Laž nas vodi u propast, začarani krug iz kojeg ne možemo izaći i koji blokira naciju u njenom prosperitetu i razvoju, duhovnom,ekonomskom i svakojakom. Jer prosperitet nacije nisu samo tvornice, banke, shopping centri ili zabava. Prosperitet se može ostvariti jedino kada smo slobodni i neovisni, kada istina raščisti maglu lažirane povijesti kojom se Hrvate drži zarobljene i ponižene. Drži nas se s pognutom glavom bez prava na istinu kako bi šutjeli i kako bi nas se uvjeravalo da smo genocidna nacija kojoj treba oduzeti nacionalna prava. Nakon toga dolazi na red dolazi i Hrvatska država. Tako nekadašnji jugokomunisti a danas liberalni socijalisti, ponovno u savezu s četnicima, provode svoju staru jugo-agendu u kojoj za Hrvate nema mjesta. U kojoj ne smije postojati neovisna i nezavisna država Hrvatska. Hrvati su iskreno ponudili tim jugokomunističkim ostacima pomirbu nakon raspada komunizma i neodržive jugotvorevine. Na žalost,nije došlo do pomirbe. Danas smo svjesni da Hrvatima treba pomirba s istinom a ne s jugokomunističkim ostacima i zločincima. Pomirba koja bi donijela istinu o tragediji koju je proživjela hrvatska nacija umjesto pomirbe u kojoj su abolirani jugokomunistički i četnički zločinci. Zločinac Tito nije osuđen. Škoru mora interesirati zločinac Tito i mora se jasno i nedvosmisleno očitovati o ovom svjetskom zločincu i njegovom jugokomunističkom režimu i diktaturi. Pod simbolom njegove jugokomunističke partije i zloglasnih oružanih komunističkih formacija koje znamo kao partizane, pod njihovom crvenom zvijezdom od 41. godine a tako i od 91. godine rađeni su gotovo identični zločini i provodila se ista agenda zla kao i u Domovinskom ratu. Strašni su zločini za koje su odgovorni jugokomunisti i četnici koji su počinjeni pod istim simbolom, crvenom zvijezdom. Ako Škoro želi preuzeti ulogu dostojnog Hrvatskog muža i nacionalnog lidera koji se neće bojati istine o svom narodu neće se o povijesti tražiti konsenzus. Valjda će Škoro inzistirati na povijesti koja će biti zasnovana na istini i činjenicama, a ne na dogovoru sa zločincima. Neće se za nacionalnu povijest tražiti da nam je piše netko iz međunarodne zajednice. Ako nismo dostojni napisati povijesnu istinu o svom narodu, onda nismo ni dostojni države. Ako nismo sposobni prepoznati nacionalnog lidera onda ga kao nacija i ne zaslužujemo. Miroslav Škoro ima priliku postati lider. Za to treba hrabrosti, istinoljubivosti, odanosti Bogu i narodu. Miroslav Škoro je na ispitu?
Marko Bilač
