DALIJA – DA LI JE MORALNO ŠTO JE ODUSTALA….

Kažu da je povijest učiteljica života. Često se u prošlosti događalo da najbliži suradnici koji su
imali kapitalne uloge u stvaranju vrhovnih lidera – budu odbačeni. Neki su ostali i bez glave,
neki spaljeni, likvidirani na ovaj ili onaj način, no većina je nestala u prašini ropotarnice
povijesti. Tako je i naš premijer Andrej Plenković šutnuo nogom i protjerao vjernu podanicu
koja mu je donijela kraljevsku krunu. Naime, predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o
sukobu interesa, Dalija Orešković eliminacijom je Tomislava Karamarka s političke scene u
aferi “Konzultantica”, omogućila da Plenković sjedne na fotelju predsjednika HDZ-a, a zatim i
na premijersko prijestolje.
Na reizboru za predsjednicu Povjerenstva u Saboru, tajno glasovanje bilo je pod dirigentskom
palicom premijera Plenkovića. Na Dalijino iznenađenje, njegov je kompletan poslušni
saborski klan podigao ruku za Natašu Novaković. No, zbog Natašinih nedovoljnih 75 glasova,
protiv Dalijinih 46 odluka nije donesena. Nedostajao je glas poniznog HDZ-ovog potrčka,
Sauche iz zatvora u Remetincu i inače mizerna većina vladajućih nije se uspjela skupiti.
Razočarana rezultatom glasovanja Dalija Orešković je povukla kandidaturu. Nestat će u sivoj
anonimnosti ukoliko je moćni svekar, Slaven Letica opet ne gurne na neke zlatne jasle.
Ova skica općeg hrvatskog političkog cirkusa završena je. Lijepa Dalija Orešković ostat će
bez plaće od 17.000 kuna i brojnih privilegija, no to je za naš puk zauzet borbom za
egzistenciju, najmanje važno. Predsjednice Povjerenstva mijenjat će se – ali temeljno zlo
ostaje. Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa nastavit će svoj rad, nastavit će igrati
ulogu visokog obrambenog zida hrvatskog kriminala. Preuzimat će i dalje ulogu DORH-a i
hrvatskih sudova – i kriminalce će kažnjavati s 2000 kuna ili desetak tisuća…
Prije nastavka ovog teksta, treba spomenuti kultnu knjigu, “Teoriju pravde” Johna Rawlsa koja
je 1971. godine izazvala najveći odjek među pravnim i socijalnim teoretičarima. Srž knjige je
odnos zakona i pravde. Otpor zakonu ili aktu vlade nastaje zbog sukoba između građanske
lojalnosti prema demokratskom poretku i zaštite vlastite slobode građana. Ukoliko su zakoni
ili akti nepravedni, pružanje građanskog otpora postaje dužnost.
Vraćajući se na naše Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, odnosno na Zakon o
sprječavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti (NN 163/03, 94/04, 48/05, 141/06,
60/08, 38/09, 92/10) – lako je zaključiti da se i Zakon i Povjerenstvo kose s temeljnim
odrednicama elementarne pravde. U prilog tomu dovoljno je samo pogledati na dijelove triju
članaka tog Zakona:
Članak 1., (1) Ovim se Zakonom uređuje sprječavanje sukoba interesa između privatnog i
javnog interesa u obnašanju javnih dužnosti.
Članak 6.) Dužnosnicima je zabranjeno postupati na sljedeći način. (d) primiti dodatnu
naknadu za poslove obnašanja javnih dužnosti,
Članak 19.), (1) Sankcije koje Povjerenstvo može izreći dužnosniku jesu: obustava isplate
dijela neto mjesečne plaće dužnosnika, opomena i javno objavljivanje odluke Povjerenstva
na trošak dužnosnika te prijedlog za razrješenje od javne dužnosti.
Na prvi pogled čini se OK, posebice članci 1.) i 6.), ali tada dolazimo i do članka 19.), (1), gdje
slijedi katastrofalni, netko bi rekao zločinački obrat u svim segmentima prava. Za milijardske
štete nanesene državi Hrvatskoj (svima nama), te za dodatnu naknadu pri obnašanju javnih
dužnosti; od predsjednika Republike Hrvatske, premijera, preko niza dužnosnika do
zamjenika općinskih načelnika i članova komisije za kontrolu javne nabave – može ih se
kazniti najviše s dijelom netto mjesečne plaće. Iako su im plaće bezobrazno velike, kazne će
iznositi par tisuća kuna. Pri tomu hrvatska praksa pokazuje da su te “dodatne naknade” –
čista kriminalna djela koja se mjere milijunima eura ili dolara. Prisjetimo se samo
predsjednika Mesića koji je nakon svojih mandata spremio svojim kćerkicama preko 16
milijuna eura u Reiffelsen-Landesbank Steierbank AG. Ne, vjerojatno nego sigurno, to su bile
njegove “dodatne naknade”. Dodajmo k tomu da su u istoj banci 2011. godine; Tuđman,
Mesić, Račan, Sanader, Linić, Bajić, Vidošević, Bandić i Hebrang – stavili na račune svojih
kćeri, supruga i bivših supruga nešto više od 52 milijuna eura. Ako to želite iskazati u
kunama, pomnožite 52.000.000 x 7,5 = 364.000.000 kuna. Slijedi napomena da je to samo
jedna banka (a što je u drugima?) i da uz ovih devet imena možemo nabrojiti još mnoge
visoke i manje visoke dužnosnike. Ostaje pitanje – ako su te puste milijune eura davali svojim
suprugama i kćerima – koliko su oni toga za sebe pokrali i opljačkali? Jesu li u sukobu
interesa ili su to kaznena djela?
Što reći za Agrokor, za milijardsku aferu u kojoj su do guše u pekmezu; američko podzemlje
(Knighthead Capital Menagement LLC), Ramljak, Martina Dalić, Marić, Plenković, pa i sama
vlada RH koja klima glavama… Angažirano je preskupih 160 savjetnika, svaki od njih dobiva
3,2 milijuna kuna, i tako dalje… Cijeli proces restrukturiranja Agrokora stajat će (naših) više
od 70 milijuna eura. To je samo ono što znamo, ali to sasvim sigurno – nije sve! Ima li tu
kakvih dodatnih naknada? Je li ovdje sukob interesa ili milijunski drp?
Kina nam ne bi trebala biti uzor, ali je intereasntno ubaciti ovu vijest novinske agencije
Sinhua. Lokalni dužnosnik Narodnog kongresa, Jou Jianghou nedavno je osuđen na smrt
zbog primanja mita od 10,2 milijuna juana (1,6 milijuna dolara).
Jesu li stotine milijuna eura na računima naših političara u inozemnim bankama rezultat
kriminalnih i koruptivnih djela, teških pljačka svoga naroda, svoje nacije, svoje države i izdaja
domovine? Gornjogradska elita kaže da nisu! Po gore spomenutom Zakonu, to su “dodatne
naknade”, pa će umjesto DORH-a, USKOK-a, policije i sudova, Povjerenstvo vršiti istrage,
optužiti ili ne optužiti pljačkaše. A, ako ih i osude, Dalija, Nataša ili netko s drugim imenom –
potpisat će Rješenje o kazni od nekoliko tisuća kuna! I “papala maca!”
Sramotno, smiješno, žalosno ili kako god hoćete, ali mora se priznati da je i – genijalno!
Ovakva genijalna zaštita nepravde zaista se mogla dogoditi samo u Hrvatskoj, ustrojenoj na
zločinačkim pretvorbama, privatizaciji, korupciji i kriminalu. Ni jedan sukob interesa nije samo
prekršaj koji se plaća “kavom” nego je to vrlo rijetko nestručnost ili lijenost i aljkavost, a u
golemom postotku (preko 95%) kazneno djelo; kriminal i korupcija. Tu nikakvom
povjerenstvu, udrugama ili volonterskim skupinama nije mjesto – nego pravosuđu. Zbog toga
bi Zakon o sprječavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti trebalo ili radikalno
izmijeniti ili još bolje – ukinuti!
Ako su zakoni nepravedni, naša je dužnost da pružimo otpor – piše Raws u gore spomenutoj
“Teoriji pravde”. U Hrvatskoj to je samo jalova teorija, jer stotine tisuća mladih s porodicama,
a to je najmoćniji i najstručniji sloj – pobjegli su ili bježe od nepravde. Hrvatska nestaje,
ali Gornjogradski vladari to ne vide. Zaslijepljeni moći i bogatstvom zatvaraju oči pred
činjenicom da je to i njihov kraj. Ostaju im samo stari, umorni i bolesni. Hrvatski puk sve brže
umire zbog siromaštva i općeg beznađa. Skoro trećina (30%) Hrvatske gladuje, pučke
kuhinje jedini su spas. Medicinski časopis The Lancet stavlja nas na rep Europe po
petogodišnjem preživljavanju raka pluća (10%), prostate (81%), želuca (20%), debelog
crijeva (50%), mijeloidnih leukemija u odraslih (32%)… I za druge vrste raka također smo po
smrtnosti na repu, na dnu – dok je danas rak na Zapadu sve manje smrtna bolest. Ispitivanje
je obuhvatilo 37,5 milijuna oboljelih od 18 vrsti raka iz 322 registra za rak u 71 zemlji, među
njima i u Hrvatskoj.
Iako je u Hrvatskoj jalovo tražiti pravdu – ipak pokušajmo! Na svaku nepravdu moramo
odgovoriti otporom kako god nam je to moguće. Teško da možemo odgoditi nestajanje, ali
barem možemo zadržati osobno dostojanstvo.
Anno Domini MMXVIII. Saša Radović