COVID-19 drastično mijenja odnos političkih snaga u Hrvatskoj !

Kada je HDZ pod vodstvom Andreja Plenkovića doživio pravi statistički brodolom nakon neočekivanih rezultata na izborima za zastupnike u Europskom parlamentu, a osobito gubitkom predsjedničkih izbora njihove kandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović, mnogi analitičari predviđali su totalni slom te stranke i neminovni gubitak nadolazećih parlamentarnih izbora. Upornim medijskim agitpropom i s lijeve i s desne strane, stvorena je javna percepcija  da je Andrej Plenković  luzer, veleizdajnik, korumpirani birokrat koji vodi Hrvatsku u pogrješnom smjeru i mnogi su priželjkivali njegov politički kraj već na unutarstranačkim izborima u HDZ-u. HDZ-ov rejting naglo je padao, a SDP-ov je analogno tome rastao bez obzira što Davor Bernardić i uže vodstvo SDP-a za Hrvatsku nisu učinili baš ništa konkretno da se izvuku s povijesnog dna političke popularnosti. Činjenica je da nam je predsjednika Republike Hrvatske SDP-ovca Zorana Milanovića, u svojevrsnom urotničkom trileru izabrala intelektualno i politološki podkapacitirana hrvatska „desnica“ uz svesrdnu pomoć mainstream medija, pjevača Miroslava Škore i HDZ-ovih crnih labuda, kao što je i činjenica da Davor Bernardić pobjedi Zorana Milanovića nije dao baš nikakav doprinos. Naprotiv, Davor Bernardić je identificiran kao nesposoban političar i komunikacijski dibidus koji Milanoviću može samo silno naštetiti, pa je zbog toga bio praktički potpuno isključen iz njegove predizborne kampanje. Dozvolili  su mu govoriti tek u pobjedničkoj izbornoj noći! I lijevi i desni, u apsurdnoj „velikoj koaliciji“ legitimno su se urotili protiv Andreja Plenkovića i HDZ-a misleći da će rušenjem Kolinde Grabar Kitarović konačno srušiti predsjednika HDZ-a i predsjednika Hrvatske vlade, što bi neminovno dovelo do pada Vlade i prijevremenih parlamentarnih izbora.

Na unutarstranačkim izborima u HDZ-u, dobivši ogromnu potporu članstava HDZ-a da i nadalje vodi stranku i državu, pokazalo se da je Andrej Plenković dominantan i vrlo sposoban političar, da je političar sa stotinu života, o čemu sam već pisao, sviđalo se to nekome ili ne!?

Njegova unutarstranačka oporba, alternativa, iz današnje perspektive čini se bila je samo legitimni demokratski ukras na tim izborima i sada je pred njima vrijeme odlučiti o vlastitim političkim sudbinama.  Oni koji dubinski poznaju odnos snaga unutar HDZ-a, oni koji ne žive u iluzijama o nestanku HDZ-a s političke scene u Hrvatskoj, mogli su lako predvidjeti baš takav razvoj događaja, a oni koji su se usudili razmišljati u futuru pogodili su da je ponovni izbor Andreja Plenkovića za čelnika HDZ-a i nastavak njegovog obnašanja dužnosti predsjednika Hrvatske vlade trenutno najbolje rješenje za Republiku Hrvatsku. Sve do trenutka dok netko tko je ozbiljniji, stručniji ili kompetentniji racionalno i utemeljeno Hrvatskoj ne ponudi nešta što je bolje!?

Da je kojim slučajem Andrej Plenković izgubio unutarstranačke izbore, kristalno je jasno da bi došlo do raskida vladajuće koalicije i pada Vlade i da bi Hrvatska ušla u vode potpune političke nesigurnosti i neizvjesnosti. Ni oporbena ljevica ni takozvana desnica ne znaju i ne mogu ponuditi ništa bolje i kada bi trebali birati između Davora Bernardića, Miroslava Škore i Andreja Plenkovića,  nameće se jedini logičan izbor, osobito danas kada su nas kao atomska bomba pogodile nepogode izazvane COVIDOM-19 i razornim potresom u Zagrebu i okolici. Možemo li uopće zamisliti što bi se događalo na našoj javnoj sceni da nam se usred ove razorne krize, onako usput, vodi još i prljava predizborna kampanja za parlamentarne izbore, da se iskopaju stare ratne sjekire, da ponovo ožive ustaše i partizani, „jugoslaveni“ i „endehaovci“? Ne bi se znalo ni tko pije ni tko plaća!? U ovoj recentnoj situaciji, kada je COVID-19 pomeo s javne scene izmišljene svjetonazorske sukobe, čak je i Nino Raspudić zavapio; vratite nam ustaše i partizane da opet sve bude normalno!

Virus COVID-19, osim što će bez skrupula usmrtiti ili silno naštetiti onima koji ga ne žele doživjeti ozbiljno, čini se ima  nadnaravnu moć utjecati na sociološke i politološke fenomene i već danas je stubokom promijenio odnos političkih snaga u Republici Hrvatskoj. Posrnuli HDZ pod vodstvom Andreja Plenkovića u ovom političkom, korona „blitz kriegu“ preuzeo je vodstvo na svim ljestvicama popularnosti, zahvaljujući u prvom redu činjenici da vox populi nevjerojatnom većinom od čak 90% misli da se Nacionalni stožer civilne zaštite pod kapom Vlade Republike Hrvatske perfektno nosi s ovom zastrašujućom krizom. Gospođa Alemka Markotić, znanstvenica i vjernica postala je heroina nacije, ministar Davor Božinović je junak s dječjih crteža, a ministar Vili Beroš, izvorni HDZ-ovac s Jaruna, na ljestvici popularnosti zauzeo je prvo mjesto na kojemu dugo dugo nije imao privilegiju biti nitko iz te stranke. Imenovao ih je Andrej Plenković i gotovo je sigurno da će taj tim uz pomoć discipliniranog i razumnog  hrvatskog naroda u dogledno vrijeme izvojštiti pobjedu nad ovom opakom bolešću što će neminovno značiti novi uzlet HDZ-ovog rejtinga.

Na lijevom i desnom političkom spektru u Republici Hrvatskoj događaju se istovremeno istovjetni procesi. Od svih stranaka, strančica i pokreta, po zadnjem ispitivanju javnog mnijenja još jedino pokret Miroslava Škore prelazi izborni prag, no međutim i njemu nakon sjajnog (ne)uspjeha na predsjedničkim izborima popularnost trendovski pada. Veliki pad popularnosti doživjeli su Hrvatski suverenisti i čini se da se njihovih 8,5% koje su zaslužili na izborima za europski parlament gotovo potpuno prelilo u Škorino dvorište. Hrvatski suverenisti nisu znali kapitalizirati taj veliki rezultat i umjesto da su na tome gradili svoj vlastiti politički rast i identitet sve su to poklonili Miroslavu Škori svojom bezrezervnom podrškom u strategiji nepametnog rušenja Kolinde Grabar Kitarović. Njihova politička budućnost danas ovisi o dobroj volji Miroslava Škore i htjeli to ili ne morat će pjevati kako pjevač svira! Projiciranim rastom HDZ-ove popularnosti i jedni i drugi će gubiti glasače koji će se prirodno vratiti u bazen HDZ-a odakle zapravo i dolaze. Gotovo je sigurno da će Miroslav Škoro svoju političku, estradnu i ekonomsku budućnost tražiti u koalicijskom savezu s Andrejom Plenkovićem, a kako doznajemo iz povjerljivih izvora već sada se u tom pravcu vode preliminarni razgovori i šalju signali na nižim razinama. Ne treba smetnuti s uma da je upravo Miroslav Škoro u kampanji na predsjedničkim izborima tvrdio da je on autentični HDZ-ov predsjednički kandidat!? Konzervativci, pravaši, blok Zlatka Hasanbegovića i Nezavisni za Hrvatsku u ovom ratu na desnici za svaki glas, čini se nemaju gotovo nikakve šanse za politički rast i opstanak, osim ako se bezrezervno ne stave na raspolaganje Miroslavu Škori? Ako se dogodi takav oblik ujedinjenja na desnom političkom spektru što će zahtijevati silnu pregovaračku energiju, a osobito  zatomljivanje vlastitih ega, ponovo ćemo imati već viđeno!? Novi „Savez za Hrvatsku“ po ne znam koji put?

Na ljevici ništa novo. Mislim da bi u ovoj situaciji u kojoj se danas nalazimo, a ni inače, malo tko u Republici Hrvatskoj bio osobito sretan da našim sudbinama upravljaju Davor Bernardić, Krešo Beljak, Anka Mrak Taritaš i njihov najagilniji glasnogovornik Ranko Ostojić. Davor Bernardić u direktnom sučeljavanju s Plenkovićem na predstojećim parlamentarnim izborima nema baš nikakve šanse! Predsjednik SDP-a je zapravo najveći uteg cijeloj ljevici koja ni sama ne zna što će s njim?

Ono što je bitno, HDZ i Andrej Plenković u ovoj situaciji danas i sutra nemaju pravo pogriješiti osobito zbog silnog povjerenja hrvatskih državljana koji su im svoje sudbine s povjerenjem dali u ruke. Situacija jednostavno nalaže nužno duboke strukturne reforme, revitalizaciju poljoprivredne proizvodnje, racionalizaciju i digitalizaciju javne uprave, jačanje izvoza i smanjivanje uvoza vitalnih prehrambenih proizvoda. Razumno je očekivati da će zahvaljujući političkom instinktu, HDZ ovu krizu znati kapitalizirati za opće dobro Republike Hrvatske, i ako se to dogodi zasigurno će rezultirati njihovim političkim rastom i još većom potporom biračkog tijela. U takvom ozračju i oni desni, zakleti protivnici koalicije s Plenkovićevim HDZ-om mogli bi svoju zakletvu prekršiti isto onako kako je Božo Petrov dva puta prekršio ovjeren javno bilježnički dokument! Jer u politici se kaže da samo budale nikada ne mijenjaju mišljenje.

Kazimir Mikašek-Kazo