APOKALIPSA HRVATSKE…

„Osjećaš li to? Napalm, sine! Ništa na svijetu ne miriše tako. Volim miris napalma ujutro…“ riječi su pukovnika Billa Kilgorea kojeg u američkom ratnom filmu Apokalipsa danas redatelja Francisa Forda Copolle igra Robert Duvall. Ništa tako ne oslikava jutro nakon izbora za Hrvatski državni sabor od 5. lipnja 2020. godine. Osjećamo li miris napalma i spaljene Hrvatske? U filmu Apokalipsa danas, pukovnik Kilgore kao strastveni surfer saznaje za plažu na obali rijeke Nung koja je savršena za surfanje i naređuje svojim vojnicima osvajanje sela na obali ove rijeke uz plažu. Helikopterima se uništava sve živo, Na kraju slijedi napalm. Scena u kojoj se koristi Wagnerova glazba završava vojnicima koji surfaju na plaži u samom tijeku napada. Je li ostala spaljena Hrvatska dok su surferi iz HDZ partije trijumfalno palili napalmom Hrvatsku? Taj relikt komunističke partije koji se danas zove HDZ odnosi pobjedu na jučerašnjim izborima u Hrvatskoj. Pobjeda HDZ partije znači poraz Hrvatske. Iako se SDP proglašava gubitnikom, nejasno je kako ta direktna sljedba Josipa Broza Tita uopće može biti legalni politički takmac u Hrvatskoj, tako da njihovih više od 40 mandata nije nikakav gubitak. To je još jedan poraz Hrvatske. Još je nejasnije kako je prikriveni relikt komunizma kojeg danas poznajemo kao HDZ nakon svega što je napravio, od pljačke do moralnog i ekonomskog srozavanja, nacionalnog rastakanja Hrvatske uopće postoji? Postoji li suvislo obrazloženje? U prirodi nije nepoznato da pojedine životinjske vrste počine infanticid. To je pojava ubijanja potomaka vlastite vrste. To je Hrvatska zaokružila 5. Lipnja 2020. godine. Kada se pojedine životinjske vrste iz neobjašnjenih razloga ubijaju poput kitova koji se nasukavaju na obali, poput slonova koji danas ugibaju u Bocvani, čovjek postane zabrinut. Je smo li mi Hrvati zabrinuti nakon 5. lipnja 2020? Ako smo bili spremni dati preko 100 mandata reliktima komunizma, instanbulcima i marakešanima, onima koji neće zaštititi život od začeća, onima kojima je Hrvatska bankomat, onima koji se odriču hrvatske povijesti i krivotvore je, onima koji su spremni sve prodati, onima kojima Hrvatska država ne znači ništa….onda odgovornost nije tim partijama. Sada imamo što smo tražili. Slonovi danas u Bocvani ne umiru na način uobičajen za tu vrstu. Uobičajeno je da slon kada osjeti svoj kraj, napusti krdo, ode pored nekog izvora vode, polegne bočno i tako skonča. Danas slonovi u Bocvani umiru s glavom zabodenom u zemlji. Danas je Hrvatska, dan nakon izbora, sa zabodenom glavom u zemlji. Veliki A.G. Matoš je 1909. godine  svoju sjetu i žalost zbog stanja u Hrvatskoj i među Hrvatima  napisao kroz stihove koje i danas možemo samo ponoviti. Parafrazirajući ga podsjećam na te stihove : na vješalima….suhu kao prut……Hrvatsku mi moju objesiše…ko lopova…dok njeno ime brišu. Danas kao da se osjeća miris napalma, surferi iz partija su na plaži, prikazuje se film Apokalipsa danas. Mrtvi slonovi zabodenih glava u zemlji, a u Hrvatskoj ništa novo. Ostaju samo stihovi velikog Matoša….tko zna do kada?  Ostaje nam gledati Apokalipsu danas, pitati se zašto slonovi umiru zabodene glave u zemlji i zašto mi Hrvati stalno ponavljamo infanticid?

Marko Bilač