By Iznad nas je nebo puno rijetkih zvijezda matica, a ona Naša? Mama, napokon se prioplodila, u posljednji stadij rasta, pred odljepljivanja od Matice zemlje, poduplala, svima poznata, poglavito vijernicima boga Novca, što odbacivši moral, drže oltar Njezinog primjera “lijevo“, na srcu položene “desnice“.
Leti krijesnica, usamljenica, numizmatičarka, puna, ko brod, škuda i dukata, sve od Narodnoga jada.
Ne zaboravite, jedino od Boga bojazna, “božica“ praznoga Grada, progresije fekalija, kolege bivšeg nasljednika, prevare Novih gradova na Brdu čuvaru Grada, tek šačice živih, branitelja Mrtvih junaka.
Raduj te se narodi stare Kolijevke civilizacije, kad je već, Narod kletve kralja Zvonimira i britka Držića, spao na Banana Republiku, u vašem srcu, ali nećete zavazda sanjati ni vi “slobodno“, jer iz Hong Konga stiže poruka Naroda, koji ruši stupove sa kojih ih gleda jedno oko i identificira, kako bi se demokratski nastrojene na miru kasnije lociralo i uhitilo.
Šta mu bi, ma je li Tačno? Bit će da je napokon prošumjego ! On i njegovo “pero oštrije od mača“… Odložio ga za Slobodu onomad u kamenu, pa ga sad nema više snage izvuć. Gotov je ? Branitelj ! Misle, nije mu ovo deves prva. Rano je za likovanje gospodstvo !
Grad i Glavar se odupiru, grade, trude ispraviti podmetnute “krive Drine“, interese što žderu ulice, stabla, ter bi i šumu, pluća grada na Petki, drugdje hipodrome. Ma sve je pošteni čitaoče jasno, ako ne drugo, a ono pismen si u Srcu. Ter ovo je Dubrovnika hrvatska priča, i Ti ćeš, kad li tad li, s Njegovom pomoćju pobijediti, a kakva će ta pobjeda biti ? E, to je već do Tebe !
Što sve Oni rade, dok većina “odlučuje“ šutjeti, ma što odlučuje, ništa ne odlučuje izuzev joj nametnutog. Odavna o demokraciji odlučuju soldi, denari, penezi, a ne slobodna volja.
E tu je i Naša županija na nebu, ni na zemlji. Iz “Zagreba“, jedva dočekan, prije podmetnutih, partizansko-četničko-“ustaških“ afera, dolazi glas “razuma“ na izdahu, ne bi li usmjerio škare i konac u našim rukama, protivu ovo malo nam preostale slobode. Trgni se Županijo, i s otega pustoga neba, spusti svojoj Hridi, Primorju, plodnoj dolini Neretve i Konavlima. Čuvaj svoje vale i otoke bisere, Bog ne samo da gleda, nego nas svih i vidi. Ne dozvoli, skupa s Gradom, najboljim u Domovini, da te tiho pokore. Tjeraju, od Oca i Majke, djecu u tuđinu. Jest, upravo tako grubo ću spjegat. Kad roditelji ostanu sami sebi prepušteni, to više za njih nije Europa bez granica, nego, za njihova srca tamnica, naoko ponosne tuge, rampama sa “stražarima“ i svjedocima ograničena, čim izađeš iz kuće ili stančića, svejedno.
Što… ovo vam je tužno… e pa plačite. Sutra će oni, koji se bore ostati, mladi i perspektivni, na nepotističkoj Zemlji, uvjereni u “jednake mogućnosti“, pred budućim, ne jednim “narodnjačkim“ klubom, izvrnutih očiju na bijelo, bljuvotinom iz ničim punog želudca, u stvari slinom, ponovo “krvariti“, za ono što zovemo ponosno Grad. Stislo mi se oko srca, ne govorim napamet, nije trebalo proć dva puta kraj “Karoce“u noćnim satima da bi se naišlo na takve slike memle i strave, od kojih se, neki gore ili doje, nadaju svoju opravdano frustriranu i razočaranu dječicu, kad malo stasaju, odmaknuti i sačuvati. Jesu li u to, ako su Visoko, i sigurni ? Nisu !
U Gružu kreće revolucija tzv. narodnjaka, okružena braniteljima, koji su krvlju branili djecu, žene, domove i zemlju, ne bi li im snovi “svojih na svomu“ postali još tanji, kad im za početak zapjeva Miroslav Ilić, kao najava za Cecu Ražnatović, a po tom, ne bi čudilo, i Baju malog Knindžu.
Treba ne nametat kapitalu ograničenja, nego im što prije izdati sve dozvole i odobrenja, dozvole za vrtiće ili domove za starije mogu čekati, nije preša. Kažu moderno je doba, promijenila nam se mladost pa sluša. Istina dio njih je povodljiv a i društven, želi vidjeti i biti viđen, ali ima i druga istina.
U Dubrovniku radi između 4 i 6 tisuća sezonaca, od toga njih oko 3 tisuće iz Trebinja i okolice, tako da narodnjački klub na kružnom toku u Gružu, za opuštanje nakon posla, neće biti problem napuniti. Za svaki slučaj, ako pretekne publike, planira se u blizini i još jedan. Nedaleko je škola, i u svrhu animiranja djece za balkansku regiju i “istočnu kulturu“, ne bi bilo čudno očekivati uvođenje matineje za klince, onako usput od škole do kuće, kao nadomjestak nemogućnosti organiziranja produženog boravka. Eto sreće za karaoke i mlade nade cajki, i za roditelje, koji se u međuvremenu slobodno mogu satrati od posla, dok su im djeca na svojevrsnoj proširenoj ponudi skrbi, bolje rečeno “posebnog tretmana“.
Idealna prilika da se mladost upozna s pojmovima mafija, reket, bullying, pranje novca, otvaranje firme parama čudnog porijekla, na ime nekih,koji je pokriću svojim imenom i djelom.
Bolje će djeca shvatiti stvarni, surovi svijet šampanca, mita, korupcije, finih parfema, otmjenih lokala, paljenja automobila, prijetećih poruka, ucijena, besplatne vožnje, u nedostatku putnog prostora i u gepeku. Pošten svijet s tim nema problema od Metkovića do Herceg Novoga, samo oni koji se uhvate na lijepak, ali djeca, izložena novoj “kulturi života“ prema staroj “kruha bez motike“, izuzetno su ranjiva i nije ih od nje lako zaštititi.
Govore, kako su na otvaranje narodnjačkog kluba u Gružu dovedeni Bad blue boysi, koji su mahali klupskim zastavama, i mrvicu regulirali promet smanjivanjem njegove protočnosti. Bit će zanimljivo tko sve podržava “kulturu“ bez granica, ne bi bilo čudno da među takvima budu i “istaknuti branitelji“, možda oni “spremni“ uspostaviti prijateljske veze odlaskom preko granice, i suradnju s tamošnjim “braniteljima“, a danas im i suborcima za interese profita.
Moram s vama podijeliti jedan san u kojemu sam vidio Dubravku Šuicu.
U njemu, nesuđena komesarica za proširenje EU, pred narodnjačkim klubom u sred Gradana, na ramenima ministrice kulture dr.sc. Nine Obuljen Koržinek, pobjedonosno maše plavo zvjezdanom zastavom i viče glasno, napokon među svojima: „ Živjela jugobalkanska regija, udri veselo, ovo je Europa“, važnu obavijest cikčući u mikrofon na glasno ozvučenje… after s Kupresa vraćamo na Kopaonik. Dakako sve je to samo san?
Marko Mujan, mag.pol.
