Već prvog dana ustanka ubijeno je 37 članova hrvatske obitelji Ivezić…

Četnički ustanak protiv Hrvata, ustanak u Srbu akcija je pokreta otpora novouspostavljenom režimu NDH, u komunističkoj organizaciji. No, naravno kao i većina hrvatske povijesti pisana za vrijeme bivše Jugoslavije, taj “ustanak” nije ništa drugo osim laž i manipulacija.
Iako je među ustanicima bilo i komunističkih elemenata te budućih partizana, ustanak se jednako koliko komunističkim može označiti i četničkim – on je, naime, manje imao ideološku, a više nacionalnu pozadinu.
Budući da su svi ustanici, od kojih su neki kasnije završili u partizanima, a neki u četnicima, bili Srbi – dok su sve žrtve pokolja koji su ubrzo uslijedili bili Hrvati – ustanak u Srbu najjasnije se može tumačiti kao srpski ustanak protiv Hrvata.
Tijekom i neposredno nakon formiranja NDH, međusobni hrvatsko-srpski sukobi već su bili počeli, izgleda da šestosiječanjska diktatura, kao i tlačenje Hrvata za vrijeme kraljevina kralja Aleksanda nije bilo dovoljno, naši istočji susjedi bili ju još uvijek _edni hrvatske krvi.
Intenziviranje nasilja nad Hrvatima kulminiralo je na datum kojim se obilježava ustanak u Srbu.
Već prvog dana ustanka ubijeno je 37 članova hrvatske obitelji Ivezić.
Iveziće su ubili muškaraci iz Suvaje na temelju indicija da su dva člana te obitelji sudjelovala u akciji čišćenja tijekom koje su pobijene njihove obitelji, a selo zapaljeno.
S obzirom na slučaj u Brotinji, ususret napadu na pretežno hrvatsko selo Boričevac, ustaškom uporištu u kotaru Donji Lapac, pokušalo se na par dana zaustaviti ustanike i pričekati da se oko 2000 civila iseli. Gojko Polovina u svojim memoarima iskreno opisuje sav očaj i nemoć koje je osjećao u namjeri da spriječi zločine tih prvih dana ustanka.
Za Boričevac, autori Dizdar i Sobolevski navode podatake prema kojima je u tom selu ubijeno 55 Hrvata koji se nisu povukli iz sela.
Ustanak u Srbu, koji se dogodio 27.7.1941. nije ništa drugo nego etničko čišćenje Hrvata kojeg su proveli Srbi na području planine Velebit, Like i grada Drvara u susjednoj BiH.
Pobijeno je nekoliko stotina Hrvata, među kojima _ene i djeca, te četiri svećenika.
Don Juraj Gospodnetić nabijen je živ na kolac i ispečen na ražnju.
Kada vam Pupovav složi tugaljivu facu znog korice limuna, poželite mu da zajedno s našim izdajničkim političarima bude Hrvat u Srbu 1941. godine.
 Iva Svaguša