UHLJEBI, PARAZITI, KRPELJI, PIJAVICE……

Stanovnik malog bolivijskog naselja Uyuni misli da je Republika Hrvatske najbogatija u Europskoj Uniji. Pročitao je da mala Hrvatska ima prosječno najveći broj zaposlenih u državnoj i lokalnoj upravi i u javnim službama. Golemi broj dužnosnika ima masna primanja i bezbrojne beneficije. Hrvatska ima i 20 ministarstava, a bogata Njemačka s 82 milijuna stanovnika ima samo 14. I sasvim normalno i logično je da stanovnik bolivijskog naselja Uyuni zaključi da smo najbogatiji pa i najmoćniji u EU, a možda i u svijetu. Posebice kad taj stanovnik pogleda u Google i vidi da imamo samo 4,4 milijuna stanovnika (ne zna da nas zbog raseljavanja danas ima svega 3,5 milijuna). Kad tako mala država može hraniti takvu golemu gomilu neproduktivnih činovnika, dužnosnika, savjetnika, predsjednika, ministara, zamjenika, tajnika, agencija, komora, raznih institucija i silne vozne parkove najskupljih limuzina – mora biti da je bezobrazno bogata. Zainteresiranog bolivijskog stanovnika Uyunija zanimalo je ima li Hrvatska polja nafte ili rudnike dijamanata. Ostao je začuđen što nema. Pa odakle dolaze masna primanja tih tisuća i tisuća uhljeba koji ne proizvode – ništa? Našao je i podatak da Hrvati svoje dužnosnike zovu “uhljebi”!!! Na kraju je našao i podatak da smo dužni preko 300 milijarda i udario se po čelu. Pa, jasno, Hrvatska se zadužuje i troši kao pijani milijunaši. Ne!, kao pijani milijarderi! Ne zna Bolivijanac Uyuni da pregolemi napuhani balon parazita proždire Hrvatsku kao krpelj koji se puni krvlju žrtve i postaje sve veći. Uskoro ti krpelji neće imati dovoljno hrane, neće imati žrtava za sisanje – bježe im u inozemstvo.

PARAZITI, KRPELJI, PIJAVICE

Ovih dana u tisku i na portalima osvanula je vijest da hrvatska ministarstva dobivaju još 326 uhljeba. Uz 1600 novih uhljeba koji su se uhljebili u posljednja tri mjeseca, golemo brdo uhljeba naraslo je za ukupno, novih 2000 parazita – krpelja koje će nam isisati još ono malo krvi koju imamo. Najveći smo po prosjeku u EU, možda i u svijetu, šampioni jalove birokracije i sada smo još bolji, još veći – i još jaloviji!

I onda “opravdanje”, pojavljuje se vijest; ministar uprave Lovro Kuščević zaobilazi istinu – da ne kažemo da laže: “Sva su to zapošljavanja za EU projekte. Sredstva za te plaće se osiguravaju 85 posto iz europskog proračuna i to je samo pokušaj da još bolje i kvalitetnije iskoristimo EU sredstva”.

U “vezanim vijestima” čitamo: “Traže se inspektori, savjetnici, prevoditelji, stručnjaci za žičare… Svi će dobiti ugovore za stalno”.

Hoće li inspektori, savjetnici, prevoditelji i stručnjaci za žičare pisati EU projekte(?) ili je to još jedna bezobrazna ministarska laž. Ili je možda hrvatskog ministra Kuščevića sram što čine on i njegova vlada. U državi koja svakim danom gubi svoj najvitalniji i najobrazovaniji dio, na Gornjem gradu događaju se orgije. Slave se zaposlenja podobnih, kumova, “rodijaka”, prijatelja, stranačkih prijatelja pa i sinova, kćeri… Plenković je odmah na početku mandata zaposlio oko 5000 uhljeba. Nastavio je naš novi premijer i “unaprijedio” rezultate Zorana Milanovića koji je u vrijeme svoje vladavine uhljebio 13.000 SDP parazita. Bojimo se pomisliti koliko će tih spavača i žderača naših milijuna kuna biti kad konačno Plenković ode u Bruxelles i pridruži se milijunima hrvatske dijaspore. Uhljebi nisu samo dužnosnici uprave nego i državnih poduzeća, ima ih u oko 200 agencija za “sve i ništa”, tu su razni direktori, rukovoditelji, zamjenici, savjetnici – ali i obični činovnici, vozači, čistačice… Danas se procjene broja parazita sa stalnim mjesečnim primanjima kreću na oko 100.000. Zatim dolaze još i lokalne priče s 21 županijom, 127 gradova i 428 općina. U svim tim lokalnim jedinicama (a ima ih 576) zapošljava se honorarno more plaćenih vijećnika, savjetnika, pomoćnika i sličnih “radnika” koji u razvijenom svijetu – volontiraju. Te tisuće uhljeba dobivaju uz mjesečne apanaže i nove laptope, mobitele, putne troškove, dnevnice i drugo.

U “donjem” gradu sasvim je drukčija priča. Vrlo vjerojatno će ove 2018. iz Hrvatske pobjeći oko 100.000 doktora znanosti, liječnika, inženjera i mladih snažnih ljudi, dakle najvitalniji i radno najvrijedniji ljudi. Iduće godine, možda još i više. Nije uzrok samo nezaposlenost ili slaba plaća. Nije ni depresija, beznađe i nezadovoljstvo iako je toga najviše. Kao i država koja svoju trulost lijeći milijardama kredita i građani su se zadužili. Prolila se neodgovornost vlasti i na dio svekolikog puka, krediti i dugovi veliko su zlo, ali glad i neimaština uvjetovana silnim nametima, haračima, porezima, prirezima i bezrazložnim davanjima – još je veće zlo. Zatim im vampirska Odvjetnička komora s brigadama odvjetnika povećava dugove žalbama, prigovorima, molbama, bezobraznim taksama… Od nekoliko tisuća kuna, dug naraste i kuća ide na ovrhu. Kad onih 370.000 blokiranih i ovršenih građana zaključe da neće imati kruha i vode, ili krova nad glavom, kad im sve ode, morat će i oni pobjeći.

UZROCI DEMOCIDA

Suludo bacanje novca na uhljebljivanje, nove skupe vozne parkove preskupih limuzina, prečesta putovanja u inozemstvo, službeno ili “službeno” s čitavom kamarilom savjetnika, tajnika ili supruge, djece i supruga – nije ništa drugo nego orgijanje vlasti na naš račun. Predsjednica je u daleku Australiju povela svoju golemu pratnju, ali i supruga Jakova, vjerojatno i djecu (o djeci nemamo podatke). Premijer je u Vatikan vodio čitavu bližu i dalju porodicu, suprugu s dvoje djece, punicu i četu uobičajene pratnje…

Novi natječaji za nove i stalno nove birokratske parazite krenuli su samo tri mjeseca od kako je onaj isti ministar uprave Kuščević izjavio da će se broj državnih službenika značajno smanjiti zbog informatizacije birokratskih procesa kroz sustav e – građani. Sramota!

Hoće li napokon prestati laži, prijevare, krađe, pljačke, korupcija i kriminal? Neće sve do onoga trenutka dok naša kratkovidna i priglupa vlast ne shvati – da ždere samu sebe! Komponente našeg hrvatskog kraha su; stravičan pad broja stanovnika Hrvatske zbog nenarodne politike, svekolikog drpa (korupcija, kriminal!), opće nepravde, DORH-a koji nedjelovanjem brani visoki kriminal, korumpiranih sudova i strašnog, monstruoznog balona birokracije, napuhanog preko maksimuma. Sve, samo što ne pukne! Ali, nema sumnje – pući će!!! Uskoro! Onaj jadni ostatak Hrvatske, a to će biti samo bolesni starci i djeca, neće moći nahraniti proždrljiva usta pregolemog balona vlasti. I pregolema kamarila presvijetlog Bozanića, također napuhana preko maksimuma, imat će teško rješiv problem – kako skupiti novac za mercedese župnika i za grandiozne crkvene građevine. Vjernici su otišli u Irsku ili Kanadu, bolesnim starcima je teško dolaziti na mise, a djeca, k’o djeca, nemaju para za crkvene škrabice!

Zašto je to tako? Jesmo li zaista stoka sitnog zuba kao što nas je nazvao Otac nacije? Nismo – svi!!!

Na Gornjem gradu, ali i diljem Republike Hrvatske imamo mi i onih zvijeri s velikim, šiljastim zubima. Ti zubati, udruženi u dvije sestrinske stranke HDZ i SDP, svojim su oštrim i špicastim zubima razderali utrobu Lijepe naše i požderali iz nje sve što vrijedi. Zbog svoje proždrljivosti i besprimjerne pohlepe učinili su da u Hrvatskoj svake godine nestane jedan grad kao što je naša najveća luka, Rijeka. Pojavljuje se težak problem – nakon 28 godina u Hrvatskoj sve je manje stoke za klanje, jer je sve manje trave i grmlja s jestivim lišćem. Zvijeri neće imati što jesti i Hrvatice će uskoro prestati rađati. Zbog nezajažljivog hedonizma „zubatih i debelih Hrvata“, mladi parovi ne mogu prehraniti ni jedno dijete, a kamoli dvoje ili troje.

Dakle, sve nam je jasno, znamo sve odgovore. Zubati uhranjeni gadovi oglodali su do kosti Hrvatsku i ostali su samo na “tankoj hrani” pljački svojih osiromašenih građana, spomenutim porezima i prirezima i kadkad s kakvim Lex Agrokorom. Treba uzeti i ono malo što je ostalo, krovove nad glavama stoke sitnog zuba, a to je najlakše ovrhama. Napisali su i Zakon o ovrhama da sve bude legalno i zakonito. Na kraju ove ubojite balade, treba zaposliti sve svoje sinove, kćeri, zetove, snahe, rođake, kumove, bliže i dalje prijatelje njihovih prijatelja. Dakako, ne da rade, nego da primaju masne plaće. I tu je kraj! Radni stroj države Hrvatske se istopio, nestao, emigrirao, pojačao hrvatsku dijasporu. Krpelji bez svojih doza krvi pokrepat će i Lijepa naša, postat će Bivša naša.

Možemo li pobjeći od toga, spasiti se? Moglo bi se lako, ali čini se da smo preglupa nacija. Dobar primjer je Novi Zeland. Prije tridesetak godina ta, danas jedna od najrazvijenijih ekonomija svijeta, bila je u vrlo sličnoj situaciji kao danas Hrvatska – prevelik javni sektor s tisućama uhljeba i prevelik javni dug.

Reforme u Novom Zelandu “brutalno” je pokrenuo Maurice P. McTigue, novozelandski političar koji je obnašao brojne dužnosti. Navodimo samo neke primjere; na početku procesa reforma Ministarstvo prometa zapošljavalo je 5600 ljudi, na kraju procesa imali su 53 zaposlena. Šumarska služba imala je 17.000 zaposlenika – a na kraju procesa 17 zaposlenih. Ministarstvo javnih radova spalo je s 28.000 ljudi, na kraju  na jednog, jedinog zaposlenika. To je bio upravo ministar Maurice P. McTigue, no i to jedno ministarsko mjesto bilo je ukinuto. Ukinuti su i svi poticaji, jer je vlada smatrala da takva politika samo stvara ovisnike o državnom novcu. Nakon prilagodbe, nekada subvencionirani sektori, danas su bez subvencija među najuspješnijima su na svijetu.

CIJENA MOZGA

Zaboravimo ovaj zlatni primjer, jer tamo daleko na istoku kilogram mozga više vrijedi od dvije DEM. Ivan Milas potpredsjednik hrvatske vlade i čuvar pečata (koje li gluposti!), 1995. godine rekao je da “kilogram mozga vrijedi dvije marke”. Valjda hrvatskog mozga?! Golemi balon prepun uhljeba, parazita, krpelja i pijavica diže se u nebo i nestat će zajedno s nama s ovih prostora zapadnog Baklana. Taj democid – nestajanje cijelog naroda bez obzira na naciju, vjeru i spol, čini se da je kazna Božja za našu glupost i prokletu hrvatsku šutnju. Moderna smo Sodoma i Gomora 21. stoljeća, umjesto s neba, sažgat će nas oganj sa zemlje – nesposobna vlast i njihovih bezbroj uhljeba.

Jadran, Gorski kotar, Slavoniju i Podravinu naselit će neki drugi ljudi, vjerojatno malo tamnije puti. Govorit će drugim jezikom, imati druge običaje i drugu vjeru.

 

Anno Domini MMXVIII.                                                      Saša Radović