By Često je govorio premijer Plenković, kako o Istanbulskoj konvenciji, a sada i na sličan način o Marakeškom sporazumu, „nema tu nekih nepoznanica“, magleći tako oči građana i Hrvata i svih onih koji bi trebali povjerovati o tome da svijet bruji jedino Hrvati se ne bi trebali uzrujavati.
Događaji u proteklo desetljeće su u smislu promjena, društvenih poredaka, svrgavanja starih režima i nemogućnosti uspostave novih, epohalni su i biblijskih razmjera, a zamućena i zašućena hrvatska javnost o tome ne smije govoriti ili ne daj Bože i pisati.
Bit će da je ovo drugo, jer kuloare ne možeš spriječiti. Novine su pod strogom cenzurom, a vladini listovi koji jedva da dosežu tiražu nekoliko desetaka tisuća postali su oponencija duhu i razumu i svemu što predstavlja Hrvatsku.
Na veliku žalost, situacija je izmakla kontroli i nametnuta vlast tu više ništa ne može učiniti.
Prirodno je da se javljaju reakcije jer zakone fizike nitko do sada nije nadmašio „sila rađa reakciju“ pa stoga je prirodna rekcija onih koji još u sebi imaju hrvatskog ponosa kao što su general Sačić, Rozalija Bartolić, Tanja Polić Marković i Hrvoje Zekanović.
Ministar policije RH je svojedobno izjavio kako u Hrvatska neće biti „hotspot“ za migrante, rekao i porekao. Vrijeme uvijek pokaže istinu, a tako je i ovaj put.
Kome treba smještaj, kome već sutra RH treba izdati europsku osobnu iskaznicu ili sličan dokument.Kome je u interesu to što se događa.
Vladi i pojedincima u RH, svakako, građanima ne.
Sramotno je današnje držanje premijera Plenkovića u susretu s mađarskim premijerom Orbanom, nikakve simpatičnosti i tu okrećemo leđa našim vjekovnim i budućim prijateljima.
Različite su to politike, suverenistička Mađarska i briselska koju provodi „ognjem i mačem“ Andrej Plenković.
Danas Mala Gorica, sutra Trilj,no utjeha je “svaka vlast za vremena”..
Anđelko Jeličić
