Ljudi žele svoj život imati u svojim rukama , sa svim rizicima koji uz to idu…

Jučer su naši mediji oduševljeno izvještavali u prilivu turista u Hrvatsku.
Došlo je puno ljudi, na internetu prepirka  ima li ih više ili manje od lani.
Navečer na TV na dnevniku dr. Capak priča o Coroni i situaciji koja se očekuje na jesen. Novinarka zapela za kažnjavanje ljudi radi nenošenja maski.
Ne da, ne ispušta to pitanje, dr se izvlači, priča o edukaciji, ali ona inzistira uporno, ponovo se vraća.
Novinarka se ponaša kao da je to presudno pitanje naše  budućnosti.
Sve da su sve studije potvrdile, do sada, da je nošenje maski efikasno, neumjesno je toliko inzistiranje na kazni od strane novinara koji bi morao izvještavati o događanjima, a ne stvarati događanja.
Takvo ponašanje izaziva i agresivnost u svakodnevnoj komunikaciji među ljudima, ljudi se pretvaraju u kontrolore ponašanja drugih ljudi.
Sadašnja medicinska istraživanja pokazuju da je za prevenciju i oporavak od corone bitna količina D vitamina u organizmu.
Još proljetos je dr. Dragan Primorac, govorio da je kod svih oboljelih utvrđen deficit tog vitamina, a na snazi je bila zabrana izlaza za starije osobe.
Po tome, starije osobe uskraćene su za prevenciju i  nemogućnost samoobrane,a nitko ne inzistira na kažnjavanju onih, koji su donijeli takve preporuke.
Mjere donesene za prevenciju, nisu išle u prilog tome, učinjene su greške kod nas ali i u svijetu, inzistiranje na kaznama za svaku donesenu preporuku,a griješilo se i s jedne i druge strane, od strane ljudi koji se sami ne pridržavaju, vrlo je ružna pojava u društvu.
No u turizmu drugačija situacija, sve opasnosti nestaju pred željom ljudi da nastave normalno živjeti, i u tome su složni svi, bez obzira na mjere, na trenutno stanje, na sve nepoznanice koje su još uvijek vezane za cjelokupnu situaciju.
Ljudi žele svoj život imati u svojim rukama, sa svim rizicima koji uz to i idu.
Nepoznati krajevi, nepoznati ljudi niti izazivaju strah, niti su prepreka za putovanja, turista nema samo u mjestima gdje je slaba prometna povezanost.
Sve više je onih koji javno priznaju i velike žrtve koje je donijela karantena.
Velika je stvar priznati pogreške i na njima nešto naučiti, garancija je sigurnog uspjeha u pobjedi protiv i te pošasti koja je pogodila svijet.
Rizici su dio života, neke možemo predvidjeti i utjecati svojim odlukama da budu manji.
Siromaštvo je jedno od njih, svakodnevno u našoj zemlji treba ukazivati na galopirajuće siromaštvo u starijoj populaciji, siromaštvo nezaposlenih, ovršenih blokiranih.
Svi naši građani  koji su deložirani iz svojih domova, nisu dobili toliku medijsku pažnju, koliku su dobili  turisti iz Srbije koji su ljetovali u vili u vlasništvu građana iz Slovenije i koje je vlasnik vile izbacio prije završetka ljetovanja.
I nema veze što građani Hrvatske, nemaju ništa s tim, važno je pisati o sumnjivoj krađi, sumnjivog novca, sumnjivog porijekla, ljudi sumnjive reputacije.
Nije čudo što smo onda i država sumnjivog morala na prvom mjestu po korupciji u EU, dopuštamo svim sumnjivcima da budu zvijezde a skromne jednostavne ljude bi kažnjavali, zatvarali, pratili, nametali bi ih siromaštvo kao obavezan način života.
Nije dovoljno, krivca za takav život tražiti u ratu, nije efikasno pisati o prvom koraku koji kasni dvadeset pet godina, treba pisati o redu o pučkoj kuhinji ispred Sv. Duha, onda ćemo se dotaknuti stvarnost, koju sada živimo i
da svakako bi vijest trebala biti krava koja be otelila četiri telića odjednom.
Jasno gledati na stvari, jasno razlučivati dobro od lošeg, imati čist i tvrd stav između dobrote i zla u cijelom društvu, počevši od onih koji donose zakone, do onih koji stvaraju zvijezde od sumnjivaca, pa nikad nikome neće pasti na pamet da u metropoli u Hrvatskoj kupuje i ugrađuje stroj za maglu, dok prema Sv. Duhu vijuga duga kolona beskućnika i gladnih ljudi.
Dragica Trumbetaš