By Za razliku od ostatka svijeta Švedska se u borbi protiv korona virusa odlučila na jedan ležerniji i manje restriktivan način. Osim uputa o pažnji i distanciranju, sve je prepušteno na volju građana. I naravno, jedan broj građana, živčani zbog višetjednog a u nekim zemljama višemjesečnog boravka u zatvorenom prostoru počeli su filozofirati kako je to „Švedska dobro i pametno napravila“.
Što je Švedska dobro i pametno napravila? Dovela se u poziciju da na deset milijuna stanovnika koliko imaju sad već imaju tri tisuće preminulih od korona virusa. Znaći – dva i pol puta više stanovnika od Hrvatske i petnaest puta više preminulih. Jer nisu osjećali potrebu boriti se za svoje građane. Za one iste koji su ih svojim radom i doveli do toga da budu jedna od najbogatijih zemalja Europe. Gospodarski, neće previše profitirati – jer je zbog izolacije u ostatku svijeta i njihovo gospodarstvo zaronilo u recesiju a ljudski – još manje.
Još ako su točne informacije koje od tamo dolaze, da je procjena struke da osim starijih ljudi najviše oboljevaju i umiru stranci, koji kao i mi po svojoj prirodi nisu suzdržani i distancirani već skloni druženju i ako je to još jedan od razloga zašto nisu uvedene oštrije mjere, onda to uisitinu smrdi na fašizam.
Jer, danas su to stariji od 65 godina i stranci. Sutra će se pojaviti neki novi virus ili će ovaj mutirati pa će u „izolaciju“ morati svi koji kišu, kašlju ili imaju bilu koju od kroničnih bolesti od kojih oboljeva veliki dio čovječansntva.
Nakon toga, neće biti daleki dan kada će neka budala zaključiti da su djeca najveći prenosnici takvih vrsta bolesti pa ćemo i njih držati u karanteni! Doma ili nekoj zajedničkoj i moći ćemo ih samo vidjeti kroz prozor. Što će biti slijedeće? A da, onda dolaze narodi koji su možda veći prenosnici.. što ćemo onda s njima? Ili će sumnjivi biti ćelavi ili možda dugokosi? Svijet na „švedski način“ nikako ne bi trebao svijet koji želimo i kojem stremimo! Jer nikada nećemo doznati kada ćemo MI doći na red…
Ili, da parafraziramo njemačkog pastora Martina Niemollera u vrijeme fašizma: kada su nacisti došli po komuniste, nisam se bunio jer nisam bio komunist; kada su došli po Židove, nisam se bunio jer nisam bio Židov; kada su došli po Slavene, nisam se bunio jer nisam bio Slaven, a kada su došli po mene, nije se više imao tko buniti.
Tako da, budimo jako oprezni s tim što nekritički hvalimo bilo čiji model. A još manje bi nam trebalo pasti na pamet tako nešto primjenjivati. Čak, kako sam već govorio o tome, kovid-kriza naša je velika šansa da se u svakom pogledu a pogotovo ekonomskom kao država i narod okrenemo sebi i krenemo u novi veliki gospodarski rast proizvodeći hranu, lijekove, jačajući prehrambenu industriju, bolje koristeći naš prometni položaj, povezujući konačno turizam i vlastitu proizvodnju hrane.. Ovo je uistinu naša velika šansa.
Damir Gašparović
