Imamo li boljih rješenja za krizu od ovih koje predlaže Vlada??

Mnogi ovih dana na doslovno svakom mjestu, mediju, društvenim mrežama i gdje sve ne lamentiraju o tome što bi trebalo poduzeti, što bi bilo najbolje rješenje, kako sa što manje štete i žrtava izaći iz krize koja je zahvatila cijeli svijet prijeteći doslovno svima sa nesagledivim posljedicama koje po nekim scenarijima poprimaju apokaliptične razmjere.

Mjere i odluke koje se ovih dana budu donosile će odrediti budućnost Hrvatske koja iz nastale krize može izaći sa minimalnom štetom i žrtvama, ali isto tako potonuti u duboku recesiju i depresiju na jedan dulji rok…. Svi imaju, barem oni koji o tome razmišljaju svojom glavom, neki svoj stav o tome što bi u ovom trenutku bilo najbolje rješenje za Hrvatsku, a ovo koje slijedi u nastavku je jedno od tih koje sam spreman javno iznijeti preuzimajući punu odgovornost za svaku napisanu riječ i rečenicu. Dakle ja bih:

Sve osobe strije životne dobi koji su uz navedeno i kronični bolesnici (respiratorni, kardiovaskularni sustav, dijabetičari….itd.) nekih od bolesti radi čega spadaju u rizičnu skupinu koja bi mogla biti ozbiljno, pa i životno, ugrožena zarazom koronavirusom odmah izolirati na minimalno mjesec dana i to na dva moguća načina:

Smještajem odnosno samoizolacijom uz obavezne mjere opreza i smanjenje socijalnih kontakata na što manju razinu u posebni dio stambenog prostora na samoj adresi stanovanja ako je to moguće tehnički izvesti, a ako nije onda kao i dio koji nemaju uvjete za samoizolaciju na teret državnog proračuna odmah smjestiti u prazne hotelske ili neke druge smještajne kapacitete uz primjenu strogih mjera karantene. Dakle svaki oblik izolacije ili samoizolacije podrazumijeva obavezne mjere opreza i smanjenje socijalnih kontakata na što manju razinu…

Mjerama karantene odnosno izolacijom ili samoizolacijom dijela populacije starijih osoba koja je u stvari i jedina ozbiljnije ugrožena populacija zarazom koronavirusom, i kojih je dakle samo nekoliko postotaka u ukupnoj populaciji koji spadaju u rizičnu skupinu, u prazne hotelske kapacitete bi se pomoglo tom dijelu ugrožene populacije ali i dobrim dijelom spasio turistički sektor od enormnih gubitaka koje već sada trpe. Predloženim pristupom trošak za državni proračun bi bio daleko ispod jedne milijarde EUR (na bazi 30 do čak 60 dana) što je u svakom slučaju daleko manja šteta od nekoliko desetaka milijardi EUR koje će gospodarstvo pretrpjeti mjerama koje su trenutno na snazi, a o godinama recesije i depresije koje će uslijediti ne treba posebno ni govoriti jer bi šteta kumulativno mogla premašiti i iznos veći od 100 milijardi EUR.

Izuzev ugroženom dijelu populacije svima ostalima treba omogućiti odmah normalno kretanje uključujući javni gradski i međugradski prijevoz uz dakako sve mjere opreza i smanjenje socijalnih kontakata na što manju razinu…

Odmah omogućiti gospodarskim subjektima da bez ikakvih strogih ograničenja nastave sa svojim aktivnostima uz primjenu mjere opreza i smanjenje socijalnih kontakata na što manju razinu… prakticirati do daljnjeg rad od kuće gdje je god to moguće.

Ukinuti zabranu rada za dječje vrtiće, škole, kafiće, restorane, noćne klubove, teretane, javne bazene, frizerske salone i sve slične uslužne djelatnosti uz mjere opreza i smanjenje socijalnih kontakata na što manju razinu…

Nastaviti sa svim sportskim aktivnostima ali do daljnjega ipak bez prisustva gledatelja ili radikalno smanjenom broju te uz obavezne mjere opreza i smanjenje socijalnih kontakata na što manju razinu…

Odmah ukinuti zabranu rada za tržnice, ribarnice i sl. uz mjere opreza i smanjenje socijalnih kontakata na što manju razinu…

Normalizirati rad svih javnih i državnih službi uz mjere opreza i smanjenje socijalnih kontakata na što manju razinu… prakticirati do daljnjeg rad od kuće gdje je god to moguće.

Do daljnjega držati zatvorene državne granice a sam promet ljudi i roba strogo kontrolirati uz maksimalne mjere opreza i smanjenje socijalnih kontakata na što manju razinu…

Ako se Vlada uistinu odluči pretvoriti gotovo u policijsku državu uz neviđene restrikcije i represiju onda neka iz državnog proračuna izvoli nadoknaditi npr. 80% ili 90% od ukupno pretrpljene štete svim tvrtkama i pojedincima koje trpe ili će pretrpjeti štetu radi epidemije odnosno poduzetih mjera.

Hrvatska je već jednom kardinalno pogriješila sa mjerama rezanja plaća i radničkih prava prije nešto više od desetak godina kojima je tada samo dodatno produbila krizu oslabivši tada kupovnu moć građana što je dovelo do pada potrošnje, a to samo po sebi do daljnjeg pada proizvodnje roba i usluga, a sve zajedno do dodatnog gubitka radnih mjesta…. To je spirala koja vodi u duboku recesiju i depresiju što već odavno čak i ispodprosječni ekonomist i te kako dobro zna…. Ponoviti istu grešku i očekivati drugačiji rezultat može samo osoba koja ima problema sa kognitivnim sposobnostima….

Umjesto smanjivanja plaća radničkih prava, dakle prebacivanja tereta krize na građane, isti bi trebala preuzeti država na sebe. Hrvatska samo u deviznim rezervama ima novaca za pola godine pokrivanja svega prethodno navedenog a da se ništa ozbiljno lošeg ne dogodi sa financijskom stabilnosti države. Uz prethodno navedeno može po potrebi dio tereta prebaciti i na banke odlukom da se na određeni rok stavi moratorij na sve kreditne obveze fizičkih i pravnih osoba prema bankama, odblokiraju svi računi blokiranih građana na određeni rok, uvede moratorij na sve ovrhe na određeni rok i još puno toga prije no što se krene zavlačiti pandže u džepove građana ili poduzetnika, a kada kažemo poduzetnika onda prvenstveno mislim na sve one mikro, male i srednje …….

Nastala kriza u našem okruženju može biti i prilika pa se tako zbog očekivanog pada poljoprivredne proizvodnje u zemljama iz kojih uvozimo, a time i osjetnog rasta cijena, treba odmah donijeti mjere za poticanje domaće proizvodnje, posebno ovogodišnjeg sezonskog voća i povrća, ali i mesa, mlijeka, jaja itd. Za to je nužno promptno izraditi bilancu potreba i izradu stimulativnih mjera. Ovo bi ujedno mogla biti i nova prilika za revitalizaciju domaće poljoprivredne proizvodnje i približavanju prehrambenoj neovisnosti Hrvatske koju smo izgubili još sredinom 90-ih.

Predložene mjere bi Hrvatski proračun doista minimalno koštale, posebno ako to stavimo u odnos sa onim što bi moglo uslijediti nakon nekoliko mjeseci potpune blokada svih aktivnosti…… Sada je vrijeme za donošenje dalekosežnih odluka jer će za koji mjesec svi i sve znati ali tada će već biti prekasno, a posljedice za mnoge katastrofalne i nenadoknadive….. Gore od toga je da bi nakon svih proživljenih nedaća mogao uslijediti novi egzodus stanovništva u zemlje EU, SAD i Australiju koje će se puno brže oporavljati od Hrvatske i samim time postati poželjno odredište, sada već i za osobe zrele srednje životne dobi (40-te), pa čak i one nešto starije životne dobi (50-te)…. To bi značilo da će Hrvatska naprosto nestati jer nema države bako nema stanovništva….

Hrvatska u ovim trenucima ne treba samo „dizati nogu jer vide da u susjednom dvorištu kuju konja“, Hrvatska treba državnika i Vladu koji će imati petlju preuzeti odgovornost za budućnost zemlje, time na sebe preuzeti svu odgovornost, pa i rizik za mogući krah svoje političke karijere, no vremena za pogrešne ili loše odluke, kao i bilo kakva odgađanja više naprosto nema.

Sada je vrijeme da pokažu da li znaju ili ne znaju, da li su sposobni ili nisu, imaju li M…. ili nemaju!!

Milivoj Špika