Igra prijestolja i demokracije između Karamarka i Plenkovića…

U moru brutalnog seksizma i mržnje koja se ovih dana prolijeva javnim mainstreamom protiv predsjednice, žene, majke i vjernice Kolinde Grabar Kitarović, u režiji Škorinog izbornog stožera na čelu s notornim propagandistom Velimirom Bujancem, koji prvi medijima baca kost kao vjerni „terijer“ Mate Radeljića, pa onda tu kost u pravoj ekstazi svi orgazmično glođu do iznemoglosti, promakla nam je jedna nevjerojatna izjava Andreja Plenkovića kao reakcija na moguću kandidaturu Tomislava Karamarka za predsjednika stranke na unutarstranačkim izborima u HDZ-u. Usred ove mržnje protiv predsjednice nitko nije primijetio kako to Andrej Plenković zapravo formulira i živi demokraciju kada kaže da bi se Tomislav Karamarko opet igrao demokracije, kada posprdno kaže da je Tomislav Karamarko probao pa nije išlo, ili kada kaže da je Tomislav Karamarko srušio svoju vlastitu vladu što ga valjda po „difoltu“ zauvijek udaljuje iz politike i zapravo mu je dozvoljeno egzistirati jedino u mišjoj rupi. Drugim riječima, Tomo budi kuš! Ili možda to možemo analitički detektirati u onu poslovicu „ u strahu su velike oči“?
Notorna je činjenica da demokracija znači sloboda birati i biti biran i da se u konačnici na temelju Ustava Republike Hrvatske imaju pravo kandidirati i lopovi i pravedni, i turbofolk pjevači i pjevači, glumci i komedijaši, iluzionisti i prevaranti, politolozi, Romi, Srbi, Židovi, Mađari, Slovenci i svi državljani Republike Hrvatske, svi članovi HDZ-a koji to požele i koji misle da imaju bilo kakve šanse baviti se politikama i javnim poslom. Konačno kandidirati se mogu i radi čiste zafrkancije ako to požele i nitko im to pravo ne može oduzeti. Svi to znaju osim Plenkovića koji demokraciju i ustavna prava državljana RH gleda iz svog opskurnog autokratskog kuta, pa onda šalje poruke i zapravo se potiho prijeti Karamarku izbacivanjem iz stranke!? Plenković se ne odnosi tako samo u pogledu Tomislava Karamarka, već se tako odnosi prema svima u oporbi, a još žešće prema svima u vlastitoj stranci koja je bez ikakve sumnje u talačkoj krizi koju je proizveo i koju podgrijava upravo veliki „demokrat“ Andrej Plenković. Postavlja se logično pitanje? Tko se zapravo igra demokracije? Karamarko kada legitimno kao svoje demokratsko pravo iskaže kuražu za još jednom političkom bitkom ili Plenković koji je hrvatsku politiku istinski pretvorio u najnoviji Playstation, gdje on upravlja joystickom, kupuje, torbari, prodaje, igra se žetončićima, mijenja ministre koje treba i koje ne treba, izbacuje Most, prigrli egzemplare korupcije i klijentelizma HNS-ovce, prijeti, ucjenjuje, „srbuje i vrbuje“. Tko se igra demokracije? Karamarko koji nije nikada ni „srbovo ni vrbovo“, Karamarko koji je u nemogućim uvjetima ipak sastavio demokršćansku vladu bez Pupovca čak i nakon što je vjerojatno pokraden na izborima, sastavio većinu u skladu sa demokršćanskim statutarnim odrednicama HDZ-a, u skladu sa očekivanjima hrvatskih čestitih ljudi koji su mu dali svoje povjerenje zbog najavljene lustracije, zbog borbe protiv uvoznog lobija, usput budi rečeno, uvoznog lobija kao generatora morbidne korupcije u Hrvatskoj. Sastavio je Vladu u kojoj su sjedili ministri domoljubi poput jednog Hasanbegovića, Kovača ili Klimana? Ili se možda Plenković igra demokracije što je kao Briselski poslušnik to sve poništio, urotnički rušio Karamarka i njegovu vladu floskulom o „taocu jednog čovjeka“ te klasičnim „demokratskim“ udarom, na radost globalističko-genderističke bulumente preuzeo stranku, pozicionirajući HDZ u lijevo-desni liberalni centar, više lijevi nego desni!? A da bi to mogao napraviti morao je prvo prevariti HDZ-ove glasače lustrirajući domoljube koji su mu donijeli izbornu pobjedu. Usput, onako lakonski, prepotentno i samouvjereno po formuli „mogu što hoću“ prigrlio je Pupovčeve petokolonaše, mizerne osumnjičene lopove koji su krali iz blagajne Banskih dvora i kojekakve vucibatine i bitange iz arsenala poznatih „preletača i žetončića“. Tko se igra demokracije? Karamarko koji je HDZ doslovno iščupao iz blata Sanaderštine, iz ralja Kosoričine socijalističke neojugoslavenštine, ostvario 5 briljantnih izbornih pobjeda u nizu i onako usput osvojio Pantovčak postavivši na tron najbolju predsjednicu Republike Hrvatske poslije dr. Franje Tuđmana? Ili se Plenković igra demokracije i politike što je te sve pobjede pretvorio u kaljužu egzaktnog potencijalnog poraza rušeći rejting Tuđmanovog HDZ-a na najniže povijesne grane? U čijoj je talačkoj krizi HDZ danas? U Karamarkovoj ili Plenkovićevoj? Tko bi trebao u mišju rupu? Tko je zaslužio epitet „dvije nule“ iz formule jednog lucidnog pijanca, najbližeg Plenkovićevog suradnika?
Danas više nema tajni! Danas je notorna činjenica da Tomislav Karamarko nije srušio svoju vlastitu ili HDZ-ovu vladu! Danas je, čak i svima politički polupismenim akterima kristalno jasno da vlada Tihomira Oreškovića nikada nije bila ni Karamarkova, a još manje HDZ-ova! Danas je svima kristalno jasno da je tu vladu srušio Most uz pomoć politički nepismenog Tihomira Oreškovića, koji je bio doslovno izbombardiran obavještajnim i paraobavještajnim fake news o Tomislavu Karamarku. Te lažne obavještajne konstrukcije poduprli su unutarnji urotnici iz samog HDZ-a, a koje je svojim pismom o „taocima jednog čovjeka“ predvodio i ohrabrio upravo Andrej Plenković uz pomoć Davora Ive Stiera i kasnije notorne Dalije Orešković. Davor Ivo Stier je optužio Karamarka da je rusofil, da financira stranku sumnjivim ruskim kapitalom, a danas svoju političku budućnost gradi u toplim razgovorima sa osvjedočenim rusofilima i etički osuđenim veleizdajnicima Stjepanom Mesićem i Budom Lončarom, te veleposlanikom Rusije u RH Anvarom Azimovim. Plenković, koji je optužio Karamarka da je stranka njegov talac danas je bez ikakve sumnje talac „grupe Borg“, danas je Plenković talac ruskog kapitala koji je preko „Lex Agrokora“ formalno preuzeo sve najbolje što Hrvatska uopće ima, od najplodnije zemlje do najčistijih izvora pitke vode. Treba li uopće spominjati plin, naftu i energetski sektor?
Tomislav Karamarko je lažno optužen da je lobirao za MOL, da je pogodovao MOL-u zbog vlastitih interesa bez ijednog dokaza na temelju čistih insinuacija. Časno je dao je ostavku nakon što ga je Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa na čelu s Dalijom Orešković osudilo za klasičan verbalni delikt u nepostojećoj aferi „Konzultantica“ bez temeljnog ustavnog prava na svoju argumentiranu obranu, što je konačnom presudom potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske nalažući Upravnom sudu ponavljanje procesa. Karamarko je časno odstupio čistih ruku, bez putra na glavi, bez korupcijskog skandala i bez makar i jedne kaznene prijave u svojoj političkoj karijeri unatoč silnih nastojanja da mu se prišije bilo što! Može li se to uopće danas usporediti s Plenkovićevim nečasnicima iz recentne korupcijske kaljuže? Može li se to uopće usporediti s prijavom protiv samog Plenkovića koja čuči u ladicama Povjerenstva, istog onog Povjerenstva koje je dekapitiralo Karamarka? Ali Plenković ne smije pasti! Jer ako padne Plenković pada i „Lex Agrokor“ njegovo nabildano novorođenče, ako padne Plenković pada i „grupa Borg“, ako padne „grupa Borg“ padaju gremiji i vladari duboke države. Igra se velika partija političkog ruleta s basnoslovnim ulozima, ali pravda je spora, a ipak dostižna i kad-tad, ta će se prljava igra pretvoriti u politički ruski rulet za glavu te opskurne parade!
Tko se onda igra demokracije Karamarko koji legitimno, demokratski najavljuje svoju moguću kandidaturu u utakmici za predsjednika HDZ-a ili Plenković koji za taoce drži i HDZ i cijelu Hrvatsku, kao i budućnost hrvatske nacije?
Treba li doista Hrvatskoj, da ne daj Bože izgubi još jednu arbitražu s MOL-om, onu Washingtonsku, tešku nekoliko milijardi kuna, kako bi se tada netko udostojio ispričati Karamarku, kako bi netko relevantan kazao Tomo, bio si u pravu? Kada će progledati kukavice u HDZ-u, koje kolokvijalno nazivam Istanbulskim disidentima i kada će smoći hrabrosti kazati da Tomislav Karamarko nije srušio svoju vlastitu vladu, jer to nikada nije ni bila HDZ-ova vlada, osim nominalno? Kada će smoći hrabrosti kazati da ni ova Vlada nije HDZ-ova i Hrvatska vlada, da je Plenkovićeva vlada zapravo srpsko-hrvatska Vlada, da je ova Vlada produkt prijevare čestitih birača HDZ-a, te da tu Vladu po toj logici treba što prije eliminirati na čelu s kvazi kreatorom demokracije Andrejom Plenkovićem? Unutarstranački izbori i prijevremeni parlamentarni izbori, jedino to bi bilo pošteno prema HDZ-u i prema prevarenoj Hrvatskoj!

Kazimir Mikašek-Kazo