By Kako se nalazimo u “novom dobu”, dobu gdje je sve dostupno putem interneta, televizije i slično, sve se digitaliziralo a ono što nije polako podliježe digitalizaciji.Nastavno na to, “izbacili” smo iz upotrebe i obične antene koje su nam pružale osnovni televizijski program.
Dobili smo opciju birati razne operatere koji između ostaloga nude i televizijske pakete obično razvrstane u nekoliko grupa poput “dokumentarnih”, “filmskih”, “glazbenih” i drugih programa. Tako svatko ima mogućnost izabrati po svojoj volji i financijskim mogućnostima.
Prvi korak ka tome je naravno da osoba kupi televizor, ne iznajmi, nego kupi svojim zarađenim novcem koji je odvojila za taj „luksuz“. Nakon toga bira i operatera kojem se obvezuje pretplatničkim ugovorom plaćati određeni iznos mjesečno kako bi mogla koristiti njihove usluge, naravno uz to dobije i potrebnu tehničku opremu poput kablova,prijemnika i daljinskog…
Svi operateri emitiraju program HRT-a u sklopu “Osnovnog paketa”, obzirom na to postoji dogovor između njih i HRT-a, kako teorijski tako i novčano pokriven oko uvjeta emitiranja njihovog programa u sklopu svojih usluga.
Međutim, to bi bilo u redu kada bi to ostalo samo između njih, ali naravno kako to kod nas nažalost ide, HRT je odlučio uzeti si za pravo na konto svoga imena i nekadašnje popularnosti, ispostavljati ljudima račune na kojima kao stavka stoji “Televizor”, “Količina: 1” te cijena istoga, za isti onaj televizor kojega je netko sam otišao kupiti, platio iz svoga džepa, potrošio svoje gorivo da ode po njega u dućan i doveze ga doma, ili eventualno platio dostavu dućanu u kojemu ga je kupio nebi li ga dostavili na adresu. Time si HRT očito uzima zasluge i daje pravo na uređaj koji je netko kupio sam, ali da bi ste gledali HRT (čiji ste program vjerojatno okrenuli 5 puta mjesečno i to samo zato jer ste prebacivali programe do RTL-a…) morate njima posebno plaćati naknadu uz naknadu koju plaćate svom izabranom operateru za paket koji ste odabrali.Vjerojatno im plaćamo i voditelje…A uz sve silne pristojbe koje su si uzeli za pravo naplaćivati, bilo bi u redu da shodno tome garantiraju da ćemo u slučaju udara groma u televizor još uvijek imati HRT, bez obzira na nastalu štetu; tada bi im se možda isplatilo plaćati pristojbu. Isto tako, da ste mogli “izbaciti HRT” ili ostaviti, vjerujem da bi svatko imao svoj izbor.
Ako je osoba već odabrala operatera, potpisala ugovor i time se obavezala plaćati mjesečne rate za uslugu, koliko smisla ima dopunski plaćati HRT ? To bi bilo isto kao da svaka televizijska kuća osim što ima dobit od operatera koji nude njihov program, potražuje od građana mjesečnu naknadu kao da im priljev novca od operatera koji emitiraju njihov program nije dovoljan.
Mislim da je to klasičan megalomanski pristup i lihvarenje koje je legalno i dozvoljeno od strane države, što nije u redu obzirom da bi država i državni aparat trebali štititi građane od takvih nereguliranih nameta.
Kada na internetu otvorite stranicu spomenute televizije, možete pročitati slijedeće:
-“ Mjesečna pristojba državna je potpora koju su obvezni plaćati svi vlasnici ili posjednici prijemnika (radija, televizora ili kojega drugog uređaja) u Republici Hrvatskoj u cilju osiguravanja sredstava za rad Javnoga medijskog servisa te financiranje Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti medija i rada Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC)
Plaćanjem mjesečne pristojbe sudjeluje se u solidarnome, zajedničkome financiranju javnoga medijskoga servisa…”
Obavezni zbog čega, čijom voljom, gdje su građani to potpisali, i čemu osiguravanje sredstava Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti medija i rada HAVC-a !?!?
I to država dopušta! Kojim pravom!?
Nije dovoljno što radimo za socijalne slučajeve koji to nisu (čast izuzetcima), za njihove kućne ljubimce jer kraj primjerice 4 djece koja su također uz njih socijalni slučajevi ni krivi ni dužni, stignu i mogu si priuštiti ljubimce koji potroše kao jedno dijete, za mirovine ljudi koji su je bespravno stekli (čast izuzetcima), za one koji vrijeme provode na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje šatro tražeći posao i moleći Boga da ga ne nađu (čast izuzetcima), moramo ustajati ujutro, putovati na posao, vraćati se s posla u gužvama, plaćati gorivo, hranu, kavu, odjeću, izdvajati vrijeme posvećeno obitelji, sebi i slično, nebi li odlazili na posao kako bi zaradili plaću i uz sve životne troškove, i troškove koje imaju djeca, dio plaće odvajali za kojekakve doslovno gluposti,što lljudi koji su zaposleni što oni koji ionako imaju mizerno male mirovine i jedva spoje kraj s krajem.
Zašto onda nije osnovan Fond za djecu i obitelji poginulih hrvatskih branitelja, djecu i obitelji hrvatskih branitelja slabijeg imovinskog stanja, djecu u domu bez roditelja, studente/ školarce slabijeg imovinskog stanja,udruge i zaklade koje se bave humanitarnim radom, pomoći građanima u bilo kojem smislu, zdravstvenom obliku pomoći u smislu plaćanja skupih operacija, zahvata i sl. onima koji si to ne mogu dozvoliti, na kraju, zašto ta istra sredstva nisu mogla biti utrošena u razminiravanje Hrvatske, obnovu fasada diljem gradova, ulaganjem u razvoj poljoprivrede, turizma, prometne infrastrukture, bilo čega vrijednijeg, pametnijeg, smislenijeg, od čega bi svi imali korist kao država i kao narod, onda bi barem znali kamo i kome naš novac odlazi, a ne da kao do sada bacamo novac u vjetar kao da je opušak cigarete.
Niti to nije sve, nego još šalju po adresama svoje kontrolore koji uznemiravaju ljude i glume provedbu Zakona za što definitivno nisu obučeni, pogotovo ne u prostorijama HRT-a ! Još k tome šalju te iste smijurije od računa građanima na ovrhu, jer naravno niti sredstva operatera niti sredstva od pristojbi nisu dostatna za program koji emitiraju; ne da nisu dostatna, nego je svaka lipa previše i žali Bože utrošenoga vremena i papira kako bi se isti ti računi ispisivali i slali.
Zaista, da nije tragično bilo bi smiješno.
Za portal „Bez cenzure“; književnica i novinarka: Jadranka Balatinac
