Gdje su ubojice hrvatskih redarstvenika, a gdje ta „zlatna slova“ ?

Saborski zastupnik i hrvatski branitelj Stevo Culej organizirao je i ove godine prigodnu izložbu, zapravo sjećanje na 12 stradalih redarstvenika, u Hrvatskom saboru. Trajala je nažalost samo nekoliko sati, ali dovoljno da pošalje poruka – štošta se može oprostiti, ali ne i zaboraviti.

Tako se i mi poglavito sjećamo i odajemo dužno štovanje mladim hrvatskih redarstvenicima, koje su 2. svibnja 1991. prvo zvjerski mučili, a potom ubili srpski pobunjenici u Borovu selu, nadomak Vukovara. Riječ je hrvatskim policajcima koji su željeli samo jedno-braniti svoje, odnosno u tom času pomoći  zarobljenim kolegama, od strane srpskih četnika, kojima je tada stala u obranu i zločinačka Jugoslavenska narodna armija (JNA). Mladi u školama trebali bi učiti o junaštvu tih poginulih hrvatskih mučenika, a u svakom gradu barem jedna ulica morali bi nositi ime po nekom od tih hrvatskih junaka-mučenika. Naime, nije dovoljno da ih se prisjetimo tek na obljetnicu njihove smrti, oni uvijek moraju biti u našim srcima, jer da nije bilo njih, baš kao i na tisuće ostalih hrvatskih branitelja koji su dali svoje živote za suverenu, slobodnu i samostalnu hrvatsku državu još bi uvijek bili pod Brozovom čizmom.

Stoga 2. svibnja, prije svih, trebamo se sjetiti: Josipa Culeja, Zorana Grašića, Marinka  Petrušića, Mladena Čatića, Mladena Šarića, Ivice Vučića, Antuna Grbavca, Željka Hrala, Zdenka Perice, Janka Čovića, Luku Crnkovića i Stipu Bošnjaka.

Nu, ne smijemo zaboraviti i ostale hrvatske branitelje, redarstvenike koji su te noći i toga dana sudjelovali u ovoj oslobodilačkoj akciji, a koji su bili ranjeni ( 21 policajac) te one koji su srećom ostali živi.

Moramo se prisjetiti i činjenice, kako je rekao i Culej,  da još nitko nije odgovarao za smrt ovih mladih ljudi, da se njihove ubojice danas slobodno šeću Hrvatskom.

Ne, za to se nismo borili.

Imena 12 stradalih hrvatskih redarstvenika čak nisu  napisana ni „zlatnim slovima“, a ni jedan od njih nije sahranjen u velikom mauzoleju u kakvom recimo počiva ratni zločinac Vukašin Vule  Šoškočanin, čiji grob  na mjesnom groblju u Borovu selu, u ove dane posebno čuva i hrvatska policija.

Također se u ovom teškom času trebamo prisjetiti i riječi pokojnog Vlade Gotovca koji je napisao:

  • “Ničim ne smijemo uprljati svoju slobodu. I naša smrt mora biti čista. Veličina Hrvatske uspostavlja se samo istim vrijednostima u miru i u boju. Slijedit ćemo put uskrsnuća naših mladića.  Njihova unakažena lica, njihova izmrcvarena tijela  postat će naša slava. Domovina je skuplja zbog njihove patnje. Oni joj daju novu cijenu, sami ne tražeći ništa.  Naša nova vrijednost njihov je dar.  San protiv podlosti.  Mudrost protiv bjesnila.  Znanje protiv slijepila. Govor protiv urlanja.  Mašta protiv zločina.  Dužnost protiv    Hrabrost protiv strvinarstva.  To je ratni raspored  između Hrvatske i njezinih neprijatelja.  Uskrsnuće obnavlja snagu samo u onima koje čisti.  Zato su naši mladići  stekli takvu ljudsku moć u nama.  Svaki za sebe, svaki u svojoj slobodi, mi biramo slobodnu domovinu.  Ne rulja u bijegu, ne val u bezumlju, već osobe što ispunjavaju  svoju najvišu dužnost.  Uspostavljaju svoju slobodu svoje zajednice zbog istih  vrijednosti i zbog iste veličine. Tako nastaje moderna Hrvatska”- riječi su Vlade Gotovca, aktualne i danas.

Mladen Pavković