By Subota jutro (11. siječnja 2020.) i „dobro jutro Hrvatska“. Otvaram mob i nalazim 5-minutni „filmič“ sa YouTube „Hrvatska ima Predsjednika-Rezime Predsjednički izbori RH 2020“ proizvod jednog mladog Zadranina, čije ime nije važno, jer ono što govori važnije je od njega samog. Hajde da ga nazovem Gosp. Narod.
Imao sam jednu pauzu u poslu kojim se bavim pa sam uz kavicu pogledao, i bravo Gosp. Narode! Gospodin je Narod, onako „narodski“ i pomalo humoristično, baš sve lijepo rekao. Rekao je istinu i to ne samo istinu nego je duboko ušao u analize bolje od mnogih političkih analitičara koji su se vezano za tu temu izredali na hrvatskoj TV. Pa hajde da malo komentiram njegove riječi, i to tako da svima bude jasno, kako ono što je rekao, tako i ono što to znači. Obzirom da ovaj portal „bezcenzure.hr“, prvenstveno čitaju mnogi političari, to će i komentari biti manje-više njima usmjereni.
Pa pogledajmo najprije YouTube našeg https://youtu.be/QY-pVA6e6mo
Dakle, kako Gosp. Narod kaže, sve je regularno, imamo Predsjednika države i tu nema spora, jer sve je regularno, a ja bi dodao, sve je regularno, a ništa ne funkcionira. Sučeljavanje je, kao što sam i ranije govorio, bilo izvan domene predsjedničkih kompetencija te je tu svašta bilo, a najmanje onoga za što su se dva kandidata, odnosno, kandidatkinja i kandidat, nadmudrivali. I kao što Gosp. Narod dobro kaže, izašlo je na izbore nešto preko 2 milijuna glasaća koji su odlučili, i sve je to ok, ali cijelo ovo vrijeme pa i sada, izbor među kandidatima, od strane glasaća, odvija se po sistemu „budi anti-protivan“. Odnosno, za Kolindu glasaći glasaju jer su protiv Milanovića, a za Milanovića glasuju jer su protiv Kolinde. Dakle, ne zato jer se u jednom od kandidata ogleda boljitak Hrvatske nego samo „anti-protivan sam“, pa za takve glasaće kaže naš Gosp. Narod „ajde pogledajte se u ogledalo jer što vi svi u biti hoćete,,, znate li što hoćete ako nećete“. Pritom, kao što sam istaknuo u članku „Quo vadis Hrvatska“, pravi odgovor, ali i zabrinutost svima vama gospodo političari trebaju biti onih 89 tisuća glasaća koji su prekrižili oboje i time rekli „ne činite nas budalama, jer niti jedan od vas ne zaslužuje naš glas, a mi hoćemo kvalitetnu državu, poštene odnose u građanskom društvu, društvu bez korupcije, društvu koje se ne dijeli na lijeve i desne nego voli svoju državu više nego samog sebe,,, hoćemo poštene političare…“, a ja bio dodao: kao što nam je pok. dr. sc. Tomac bio primjer i ostao kao uzor. Pa zatim, Gosp. Narod kaže „mislim da je dovoljan jedan mandat da ova država sa ovim resursima dođe u rang jedne jako razvijene države“, pa nastavlja obrazlažući razlog zašto to tako nije, jer „vi gospodo političari kradete i razočaran sam narode da ne vidimo da nas već toliko godina je..te, a to su HDZ i SDP, koje su dvije potpuno jednake stranke“. Nakon toga Gosp. Narod tumači neke razlike među tim strankama, a za koje sam u prethodnim člancima rekao da nisu stranke nego partije, što je istina, ali ističe da su te obje partije po (ne)sposobnosti i korumpiranosti iste i samo se smjenjuju na vlasti, a ništa se ne događa za boljitak Hrvatske. Borbu među njima mi plaćamo 25 godina, mi, hrvatski narod, a da bi se sve to odvijalo napravljena je ideološka podjela hrvatskog naroda na nekakve lijeve i desne, a sve uz pomoć medija. Ma dobro Gosp. Narod kaže kada tumači kako za hrvatskog čovjeka izgleda biti lijevi ili desni, jer svi smo mi u samom sebi u jednom danu i lijevi i desni, obzirom na teme, a koje su političari, a ja bi dodao i obzirom na našu neukost, prihvatili tu suludu podjelu na lijeve i desne. Pa ono što je najvažnije i najbolje, Gosp. Narod traži jedinstvo hrvatskog naroda, što i jest pravi i temeljni zahtjev i izlaz iz ovog crnog tunela današnjeg tavorenja na europskom dnu. Očito tužan, Gosp. Narod rezignirano kaže da ako nemamo za koga glasati, dakle za ovakve SDP i HDZ, poziva sve sa „nemojte im dati glas“, te kaže „ma prekriži sve“ i time reci „hoću promjene, hoću nekog novog tko će sve ovo pokrenuti, jer Hrvatska može, ali ovakva politička hrvatska scena to ne dopušta i pa Hrvatska ne može“. I do kraja tog „filmiča“ Gosp. Narod izražava nadu, nadu u neke nove ljude, nadu u bolje, nadu u buđenje nacionalne svijesti i pobjedu poštenja, kao i pobjedu ljubavi prema Hrvatskoj, pa kaže „doći će pošteni ljudi jednog dana,,, virujte mi, doći će“. Ali još je nešto zanimljivo kad kaže: „Kolinda je obećala da ćemo biti najbolja država na svitu, i jesmo li bili? Bili smo. Srebrna medalja na svjetskom prvenstvu u nogometu,,, i nisam siguran da tih 8.000 eura nije ok,,, nisam siguran“. I tu bi ja stao sa Gosp. Narodom, i svakako mu zahvalio i podržao ga, jer on je potvrda da hrvatski narod nije glup, jer takve ljude iz naroda, ljude koji pokazuju onu pravu kvalitetu hrvatskog naroda, treba podržati, dati im medijski prostor, a ne ih kamenovati jer vide tužnu hrvatsku istinu, pa bi sad ja malo nastavio u tom tonu.
Dakle, gospodo hrvatski političari, pustite sve ono čime se želite pravdati za nesposobnost (Srbe, Vučića, tešku prošlost pod komunizmom, nerealne zahtjeve EUa i drugo), jer to više ne pali, a narod će početi sve oštrije kažnjavati vaše neznanje i gafove. Hrvatski narod je povijesno miran neslavenski narod (ako niste znali ili pak ako ne želite to znati) koji je kroz povijest pokazao mnogo strpljenja, borio se za mir, kao i svoju narodsku kvalitetu, ali kao država, nikad nismo imali dobre političare koji su znali voditi državu i održati je na potrebnom nivou. Tu smo uvijek padali. I evo, sada, kada imamo Plenkovića kao sposobnog predsjednika Vlade, koji u ovim teškim okolnostima ipak dobro „pliva“, imamo HDZ kao podijeljenu partiju i blisku SDPu, a uz sve to nesposobnu da se obračuna sa korupcijom te nas ostavlja da živimo u uvjerenju „cijeli je sustav korumpiran“, a zašto? Kao što sam, kao i moji kolege, mnogo puta pisao da imamo nedostatak znanja, a još značajnije, nepostojanje političke volje, ostaje kao zaključak ono što je dobro i Gosp. Narod kazao, jedan je mandat dovoljan da se korupcija iskorijeni. I onda, kada pogledamo gospodarske rezultate, oni su eto „neloši“, odnosno, „nedobri“, zavisno od stava da li je „čaša poluprazna ili polupuna“. Pogledajmo izvješće World bank za Hrvatsku 2018., gdje na stranici 13. imamo 8 grafikona od kojih su 6 loša za Hrvatsku, a 2 su super, pa pogledajmo jednog lošeg, a jednog dobrog.
Tablica 1. Investicije u Hrvatsku, bilo je više u građevinarstvu i uslugama (turizam) nego u ostalim državama EUa, ali manje u poduzetništvo i industriju
Investicije u poduzetništvu 2009.-2015.
(među lošijim) Investicije u turizmu 2009.-2015.
(najbolji)
(prema: „Report No.: 125443-HR, THE REPUBLIC OF CROATIA SYSTEMATIC COUNTRY DIAGNOSTIC (P161992), May 4, 2018, International Bank for Reconstruction and Development (IBRD) Europe and Central Asia“ analizira na 84 stranice izvješća.)
Ali na kraju, da ne zamaram predugim tekstom, zapitajmo se još samo „tko znatno pridonosi dobrim gospodarskim rezultatima Hrvatske, kao što su rast investicija i izvoza, prema izvješćima HGK?“, a evo i drugo pitanje „zašto je došlo do korupcije u Hrvatskoj?“.
Na prvo pitanje, „tko pridonosi dobrom imidžu Hrvatske u svijetu“, uz sve napore Vlade, a posebno ministra Zdravka Marića koji je svojim znanjem, ali i radom i ljubavlju za Hrvatsku, kao izvanstranački u Vladi, pridonio financijskoj konsolidaciji Hrvatske, ponajprije treba zahvaliti nekome tko je sasvim izvan gospodarskog i političkog sustava, sportašima! Pitam se, kad bi se moglo napraviti istraživanje na temu sportske uspješnosti svih svjetskih nacija, sukladno broju stanovnika, da li bi Hrvatska bila na samom svjetskom vrhu, siguran sam da bi bila. Zar nisam u pravu kad ističem u svijetu poznate i poštivane srebrne „Vatrene“, pa veslače, vaterpoliste, gimnastičare, atletičare, boksače, rukometaše, tenisače, i mnoge koji mi sad ne padaju na pamet pa im se ispričavam. Ma pogledajte samo današnju borbu naše boksačice Ivane Habazin protiv crne prvakinje Amerikanke Shields, za koju kad je vidiš ne bi se zakleo da je žensko,,, brrrr… Ivana, naša cura, borila se svih 10 rundi, izgubila, ali stoječki dočekala kraj! E to je Hrvatska, ona prava Hrvatska, iskonska Hrvatska sa hrvatskim sportskim srcem koje promiče Hrvatsku na najbolji način i kojoj se radosti bila pridružila i Kolinda, a mnogi su je stoga osuđivali i uzeli joj to za zlo, a zašto? Valjda je znala da je u tome jedino moguća realizacija njenog obećanja o najboljoj zemlji na svijetu, jer u tome jesmo najbolji, ali zašto u drugome nismo, ostaje za odgovoriti. Kao što smo prethodno pokazali, ekonomski rezultati i nisu tako poražavajući, a sve ipak zato jer nas za sada drži turizam. U zadnje vrijeme donekle se nešto pomiče i u drugim granama, a poduzetništvo ostaje kao imperativ za razvoj u budućnosti, ali što je najveća prepreka bržem razvoju glavno je pitanje. I evo nas opet na korupciji. Znamo li svi točno što je korupcija? Pa da dopunimo znanje, poslužimo se Wikipedijom koja kaže: „Korupcija (lat. corruptus – potplaćen) ili podmitljivost, u pravnom smislu kazneno djelo zlouporabe povjerenja ili dužnosti koju se obnaša u upravi, sudskoj vlasti, gospodarstvu, politici, školstvu, kulturi i umjetnosti te u negospodarskim subjektima ili organizacijama, radi stjecanja materijalne ili nematerijalne koristi na koju nema pravnu osnovu. Korupcija označava potplaćivanje. U političkim pogledu je po definiciji politologa Harolda Dwighta Lasswella povrjeda općeg interesa zbog osobnoga koristoljublja. Po drugim definicijama se korupcija definira i kao „moralna pokvarenost“.„ Dakle, korupcija je problem morala države, a ne privatnih gospodarstvenika, ali iz našeg lošeg hrvatskog iskustva znamo i vidimo da korupcija, kad dugo traje, gotovo da postaje dio cjelokupnog sustava življenja neke države, u našem slučaju Hrvatske. Dakle, korupcija, koja se u Hrvatskoj temelji na „tko je jamio je jamio“, dodiruje svih nas i gotovo smo svi sudionici u njoj, manje ili više. Sad ide prvo pitanje „tko je tome kriv?“. Samo je jedan krivac, država i državna administracija. Drugo je pitanje: „kada korupcija nastaje?“ Uz interes moralno pokvarene vladajuće političke većine željne okoristi se, korupcija nastaje kada nema stabilnog i učinkovitog sustava djelovanja svih sudionika, posebno državnih podsustava. Odnosno, korupcija nastaje kao rezultat nepostojanja sustava koji bi u sebi trebao imati stabilan podsustav transparentne izvršne vlasti, a posebno sustava nadzora koji je utkan u sve procese centralnog sustava. Upravo to je kod nas uzrok korupcije, a mi to sad nazivamo „nema političke volje“, ali u biti nema cjelovitog sustava, a ni političke volje da imamo sustav nadzora i izvršenja. Umjesto toga imamo na tisuće zakona, pa je primjerice, samo u mandatu Plenkovića doneseno oko 950 zakona, a ti zakoni pojedinačno i nisu tako loši, ali uz neučinkovit sudski aparat/sustav ništa ne funkcionira, nego curi li curi na sve strane, i eto korupcije. U svemu tome razvili smo sustav koji, uz podršku zakona i sudstva, funkcionira po sistemu „držite lopova“, a lopov odeee, pa ako ga uhvatimo onda idu procesi trakavice i na kraju „tresla se brda, rodio se miš“,,, nitko nije kriv, a šteta je tu i svi je plaćamo. E draga gospodo političari, sve to lijepo piše u izvješćima World bank, donekle i u izvješćima HNBa, a posebno u izvješćima nezavisnih visoko utjecajnih agencija za procjenu risk rejtinga država, kao što je primjerice španjolski Santander, Trade Club gdje mi ne stojimo baš najbolje, pa eto da ja to umjereno lijepo kažem „ne baš najbolje“. Odnosno, da budem transparentan, pa procijenite sami kako stojimo kada u svom izvješću Santander, Trade Club kaže sljedeće: „In addition to an unfavourable economic context, Croatia suffers from a poor image linked to corruption, high taxes and an inefficient judicial system, though reforms have been attempted in recent years. Still, the country has high-quality infrastructure and high touristic potential, a well-educated workforce and a strategic position. According to the World Economic Forum (WEF), the country ranks 74th on the 2017-2018 Global Competitiveness Index. Croatia ranks 58th out of 190 economies in the World Bank’s 2019 Doing Business Report, down by eight positions since the previous year’s assessment.“ I ne trebaju nama takva izvješća da shvatimo gdje smo jer imamo dosta domaćih istraživanja, pa eto jedno koje pokazuje vezu BDPa i korupcije u Hrvatskoj nalazi da je koeficijent korelacije veći od 0,7 a političari i ekonomisti znaju što to znači,,, visoki utjecaj korupcije. A kad na misi svećenik sa oltara ukazuje na korupciju i njen pogubni utjecaj na Hrvatsku onda se mnogi ljute jer „što se Crkva petlja“,,, eh narode hrvatski….
Nadam se da poneko od vas zna barem malo engleski pa pročitajte što piše u stranim i domaćim istraživanjima i razmislite o svemu, jer korupcija je vaše dijete, vaš proizvod, a vi kao roditelji dužni ste je se i riješiti, a na nama biračima ostaje samo čekati vaš odgovor na taj problem. A do tada vjerujemo, kao što Gosp. Narod kaže „vjerujem, da vjerujem, doći će neki novi ljudi koji neće krasti i biti će puno bolje“.
A do tada ja ću samo moliti Boga sa „oprosti im Bože ne znaju što rade“.
Skipper
