30 GODINA OD BEŽANIJSKE REVOLUCIJE…

Zamislimo da se “Balvan revolucija” nije dogodila. Kako bi Hrvatska država izgledala danas i bi li opće kao takva postojala?
Čitajući danas neke osvrte na taj 17. kolovoza 1990. neki ljudi zaista ne mogu sakriti žaljelje za bivšom državom kao i velikosrpskim režimom koji je provođen pod krinkom “Jugoslavije”, a nije ni danas zanemariv bez obzira na činjenicu da “imamo” Hrvatsku.
Da tada Đorđe, Miodrag, Jovo ili Rodoljub nisu kotrljali balvane po cestama odvajajući hrvatski sjever od hrvatskog juga, možda bi danas svaki Igor, Ante, Petar ili Mate koji je ubijen na Ovčari, u Vukovaru, Škabrnji ili Dubrovniku jeo sladoled sa svojim unucima.
Da nekom Stojkoviću, Martiću ili Hadžiću nije palo na pamet uspostavljati Veliku Srbiju pod krinkom neke Krajine, na tlu tuđe države, možda bi danas neki branitelji bili na nogama, a ne u kolicima, na štakama ili s protezama.
Vjerujem da se po vrućim kolovoškim danima mladi naši branitelji ne bi izležavali sa svojim djevojkama na plaži, mnogi bi se igrali sa svojom dječicom, ali balvanaši su imali druge planove i zametnuli rat koji je odnio tisuće mladih života čiji je jedini krimen bio obrana Domovine od Velikosrpske agresije.
Ne bi bio problem nikome, kao onda, tako i danas ginuti za svoju zemlju, no problem se nalazi u tome što nitko od njih nije dao svoj život da bi netko provodio privatizaciju i bezobrazno se bogatio na nevinoj krvi.
Ovi branitelji su osim slobode, nakon rata iznjedrili i zavidan broj tajkuna i generala koji nisu ništa drugo nego li bezobrazni ratni profiteri koji danas sjede u vlasti, prodaju domoljublje pod sitno i dijele moralne lekcije o oprostu.
Pričate o oprostu majkama koje su pokopale sinove, ženama koje su pokopale muževima, a i onima koji još uvijek traže svoje nestale, pričate to vi kojima je rat donio ništa drugo nego profit, a danas vlast.
Zamislite Hrvatsku da se nije dogodila Balvan revolucija, da na koncu Sloba nije poslao tenkove na Zagreb i izaslanike koji bi pozivali na rat.
Vjerojatno bi danas živjeli u Jugoslaviji ili Velikoj Srbiji, jer struktura vlasti u bivšoj državi, u odnosu na strukturu vlasti danas ostala je nepromjenjena.
Da nije bilo Balvan revolucije danas se ne bi zvali Hrvatska, ali što nam vrijedi “Hrvatska” koju nemamo.
Da nije bilo Balvan revolucije bilo bi nas oko pet milijuna, ne bi se dogodio Vukovar, Ovčara, Velepromet, ne bi se pokazala još jedna genocidnost srpskog naroda koji je tada jedini u Europi nakon Drugog svjetskog rata imao logore za mučenje, ubijanje i silovanje Hrvata diljem Srbije.
Da nije bilo famoznog 17. kolovoza 1990. mnoge majke i žene bi i danas grlile svoje sinove i muževe, braću i sestre, ali dogodila se Balvan revolucija, najbolji su žrtvovani, ali u suštini sve drugo je ostalo isto.
Ugroženi su i dalje ugroženi i optužuju nas za rat, prozivaju za etničko čiščenje kao i ostale mitomanske gluposti u rangu svetog Vukašina Mandrape. Unatoč činjenici što su srpski tenkovi krenuli put Zagreba, a ne hrvatski (kojih ionako nismo imali Bog zna koliko) put Beograda, naši vrli političari se danas ispričavaju agresoru za to što se narod uspio obraniti dok su oni mirno spavali u inozemstvu.
Eto, zato je bolje da se 17. kolovoza nije dogodio, jer bez obzira na sve i dalje živimo osramoćeni i poniženi u zemlji za koju smo prolili krv, a isto bi nam bilo i da nismo, samo najbolji bi bili živi, manje majki bi plakalo i bili bi u manjoj moralnoj krizi nego smo to danas. Živjeli bi s tim da smo kukavice bez države, a ovako živimo s tim da smo bogovi u ratu, a sluge i kukavice u miru.
Iva Svaguša