21 . stoljeće kao sinonim za vrijeđanje zdravog razuma…

Posljednjih dana svjedočimo jednom od najgnjusnijih uvreda za djecu i zdrav razum kulturnog čovjeka.
Sud je dozvolio Mladenu i Ivi posvojenje djeteta, ne jednog već dvoje.
Znamo kolika je procedura potrebna normalnom bračnom paru da posvoji dijete.
Psihotestovi, posjeti socijalnih radika, birokracija, kao i razne procjene često puta unište svaku volju za posvojenjem djeteta ljudima koji iz medicinskih razloga ne mogu začeti.
Često puta svi ti mukotrpni procesi završe odbijenicom koja na koncu emotivno pogodi i posvojitelje i dijete.
Republika Hrvatska se oglušuje na zahtjeve normalnih parova, muškarca i žene, da se smanji birokracija i omogući lakše posvojenje psihički zdravim osobama, no stvar je drugačija ako dva pedera izađu javno kmečati o tome kako im država Hrvatska ne da djecu.
Kmečanje dvojice nestabilnih bića rezultiralo je još jednom pljuskom udarenom u nježnje, dječje obrašćiće.
Iskreno, voljela bih susresti osobu koja je dozvolila ovakvo okrutno ponašanje prema dječici koja su sada osuđena gledati Sodomu i Gomoru, moderno nazvanu “obitelj”.
Nakon traume ostavljanja u domu, dječica koja čitav svoj život čeznu za tatom i mamom sada će kod kuće imati “roditeljsko biće 1” i “roditeljsko biće 2”.
Što mislite je li neki normalan bračni par prethodno odbijen kako bi se dijete dodijelilo bolesnim ljudima?
Naravno da je, izgleda da se na tuđim emocijama gradi “prosperitet”.
Normalnu obitelj zamijenili smo čudnim zajednicama dvojica muškaraca ili dviju žena čiji se činovi gade i samim demonima, stoga ne znam tko je zaista demon, oni iz pakla ili ovi sa zemlje?!
Vjerojatno je svatko od vas u školi doživio tzv. vršnjačko nasilje, moderni oblik “nasilja” kada vas netko nazove “oćalinko, štrkljo, slinavko”, pa mu vi sočno uzvratite njegovim manama.
Sve je to dio odrastanja kojeg smo prošli, a nerijetko bi na koncu s “nasilnicima” izgradili prijateljstvo.
Unatoč svemu tome neugodno smo se osjećali kad smo davali i primali uvrede, no to bi uspješno prebrodili bez psihologa ili bi se samo požalili majki ili ocu.
No, zamislite situaciju kada neko dijete umjesto “oćalinko” netko izruguje zbog toga što ima dvoje tata ili dvije mame.
Hoće li to dijete sutra više mrziti nasilnike ili dva pekmeza koja gleda kući kako jedan drugom tepaju “pahuljice” i češkaju obraze.
Misli li Republika Hrvatska o tome kada dozvoli ovakva nakaradna posvojenja?!
Hoće li reagirati pučka pravobraniteljica kada sutra takvo istraumatizirano dijete pomisli da je to nešto normalno pa krene istim putem, ili kada zbog kulminacijeržnje u sebi našteti sebi ili nekome u svojoj okolini?
Kojem je ljudskom dnu u interesu propagirati i glorificirati bolest kao nešto normalno, te na taj način vrijeđati zdrav razum normalnih ljudi, kao i nevine djece.
Kako će sutra Ivo i Mladen, kao i ostale ovakve “obitelji” objasniti djeci kako su došla na svijet, jer ipak svi smo to pitali roditelje i dobili objašnjenja u skladu s našim godinama i emocionalnom zrelosti.
Hoće li Ivo i Mladen vječno govoriti “svojoj” djeci da ih je donijela roda, ili će im pak servirati neku drugu laž da opravdaju svoju neprirodnu, moralno i društveno neprihvatljivu vezu?
Vjerujem da na ovo “novo normalno” niti jedna institucija neće gnjusno reagirati, već će blagosloviti pakaou kojem će ova nevina djeca nažalost odrastati.
Srećom nije sve tako crno, prirodni odabir sustići će uskoro Ivu i Mladena, kao i one koji s njima dijele dijagnozu, a u konačnici i društvo koje sve to odobrava.
Možda je uistinu vrijeme da nestanemo i da se ovaj svijet vrati na “tvorničke postavke” jer uistinu postaje neizdrživo, da svakom normalno želudac dođe u grlo.
Iva Svaguša