Izbori u Hrvatskoj bez glasa iz dijaspore ?

Izbori u Hrvatskoj (5. srpnja 2020.)  biti će promašen pokušaj za bilo kakvu učinkovitu  promjenu, izuzev u biranju novih koalicijskih partnera.  Također je potrebno naglasiti, da se ovog puta neće voditi ”rat” samo između ”desničara” HDZ-a i ”ljevičara” SDP-a , nego i još jedne nove opcije: Domovinski pokret Miroslava Škore, koji je u razvojnom stupnju. Dakle, izbori u vrijeme ljetne sezone iznuđeni su s određenim  predviđanjem kako bi se sadašnje društvo zadržala  na vlasti još četiri godine. U svim izborima je biranje između: dobra i zla. ”Izbori me tjeraju na priču o čovjeku koji umire. Imao je samo dvije minute života, pa poslao  po svećenika i upitao ga: ‘Gdje je najbolje mjesto za odlazak?’  Bio je neodlučan u vezi s tim. Dakle, svećenik mu je rekao da svako mjesto ima svoje prednosti – raj za klimu i pakao za društvo.” (Mark Twain)

Prije određevinja dana  o izborima za Hrvatski sabor znalo se je da će biti problema u nekim državama zbog  pandemije koronavirusa te da se omogući nama , hrvatskim državljanima, koji živimo u iseljeništvu ili u dijaspori dopisno (elektronsko) glasovanje, što je Plenkovićeva vlada ignorirala. Upravo se dogodilo da Kanada neće dozvoliti održavanje hrvatskih zastupničkih izbora 5.srpnju 2020. zbog pandemije koronavirusa. I u predhodnim izborima bilo je problema, jer su birališta u Kanadi i Australiji udaljena tisuću i više kilometara i zbog jednog glasa trebalo nam je  tjedan dana  putovanja i troškovi za hranu i smještaj.  Sve dosadašnje vlade u RH odbijale su mogućnost elektronskog glasovanja hrvatske dijaspore, jer nisu bili sigurni kome će ”ustaška emigracija” dati svoje glasove. Dakle, zbog srpskokomunističke doktrine, koja je još uvijek na snazi u Hrvatskoj, nama u dijaspori, u svim dosadašnjim izborima u RH, nije bilo ostvareno osigurano ustavno pravo da sudjelujemo na predsjedničkim i zastupničkim izborima. Ministarstvo uprave ima registriranih  883.042  birača u svijetu koji bi imali stanoviti utjecaj na ishod izbora, zbog toga su nam i zabranili korištenje moderne tehnike u sudjelovanje na izborima, kako to već rade druge dijaspore, ili vojne jedinice koje su smještene u stranim državama.

Prva moguća alternativa:

”Plenkovićev HDZ najvjerojatnije neće  ići u koaliciju sa SDP-om, a ni SDP sa HDZ-om. Ali postoji druga najvjerojatnije kombinacija, da formalno neće doći do velike koalicije, ali će se (poput Rusa koji šalju vojsku u tuđe zemlje, samo u uniformi i bez ikakvog znaka na sebi. I uvijek će reći to nisu ruski vojnici) desetak ili koliko treba SDP-ovaca tajno izjasniti da će davati podršku Plenkovićevoj vladi da drži većinu, a i dalje ostaju u SDP-u, tako da formalno neće biti velike koalicije. Njegov politički mentor Pupovac biti će još jači, uz angažiranje preostalih manjinaca, postati će pravi vladar Hrvatske.

– Plenkovića može rušiti samo masovna korupcija u njegovim kadrovima. Uvijek je izjavljivao da HDZ ima nultu toleranciju prema korupciji i kriminalu. To je samo verbalna retorička izjava, a činjenice su nemilosrdne – Hrvatska je na samom vrhu najkoruptivnijih država na svjetskoj razini.

Evo, najnoviji slučaj  kninske gradonačelnice i njene mafije, kriminalom su zaustavili svaki prosperitet u razvoju Knina (naivno se misli da za to nije znao politički vrh). Oko tri tisuće mladih ljudi odselilo je iz Knina, i rasulo se  po cijelom svijetu, samo zbog nje i takvih mnogih drugih u hrvatskoj politici. Sramite se, svi politčari. kako imate obraza pogledati u oči jednog naroda koji je na rubu gladi.”  (Mile Prpa, hkv.hr, 04. 06. 2020.)

Uz  gore navedeni kriminal ”Kninska kraljica” gradonačelnica Josipa Rimac ima i antihrvatske ”zasluge”: nije kazala gdje  je bacila prvo spomen obilježje hrvatskih branitelja s Kninske  tvrđeve, a koje su svečano i dostojanstveno 8. listopada 2001. postavili UBIUDR Podravka i Kninski muzej?  Uhićena skupina HDZ-ovih istaknuti dužnosnika, na čelu s predsjednikom Hrvatskih šuma , Krunislavom Jakopčićem i državnom tajnicom u Ministarstvu uprave Josipom Rimac, sudski procesi su u tijeku i slijede dugogodišnje zatvorske kazne.  S jedne strane,  uhićenje mafijaške grupe moglo bi dati podršku Plenkovićevu HDZ-u, jer je uoči izbora došlo do čistke kriminalaca i profitera iz stranke; s druge pak strane, može biti katastrofalno, jer su potvrđuju  činjenice, o kojima se  godinama govori, da su u HDZ-u  mafija, korupcija i kriminal našli – oazu.

Druga moguća  alternativa

Natječe se, na ovim najvažnijim izborima u povijesti za Hrvtaski sabor,  SDP-a (KPH) koji su se  protivili  donošenju odluke  da se  Republika Hrvatska proglasi suverenom i samostalnom državom.   Demonstrativno su napustili Sabornicu (25. lipnja 1991.)  na čelu s predsjednikom Ivicom Račanom , jer su  bili  protiv definitivnog razdruživanja s Jugoslavijom i ultimativno su tražili da se ustavnim zakonom omogući ponovno udruživanje u konfederaciju Jugoslavije.  Hrvati su dva put rušili Jugoslaviju: 1941. i 1991. godine. Drugovi i drugarice: Alea lacta est!

Mada je SDP (SKH) bio protiv razdruženja s Jugoslavijom, narod je ipak birao Račana  za predsjednika Vlade u RH! Nakon nekoliko izmjena neprimjernih  premijera iz HDZ-a  u vladu  RH, ponovo  biva biran drugi predsjednik SDP (SKH) Zoran Milanović,  koji je šlampavo upravljavo ”slučajnom državom”.

Milanović je došao na Trg sv. Marka uz pomoć ”Kukuriku koalicije”, što je ponukalo sadašnjeg predsjednika SDP, pubertetliju Davora Bernadića da Milanovićev ”kokošinjac” koaliciju preimenuje u ”Reset” koaliciju, dajući engleski naziv, da se ljudu ne dosjete da je rijeć odnosi na – ponovni pokretanje zdrživanja u ”regionu”, čiji su kalicijski partneri: Davor Bernadić (SDP), Krešo Beljak (HSS), Anka Marak-Taritaš  (SL Glas), Boris Miletić (IDS-DDI), Silvano Hrelja HSU), Goran Aleksić (SNAGA), Darijo Vasilić (PGS), Damir Bajs (DBNL) i Željko Pavilić (MDS). Na drugoj strane ljevice, odnosno u drugu polovicu koalicijskih partnera, koji su do ušiju crveni (komunisti, jugofili  i četnici): Radimir Čačić, Vesna Pusić, Ivan Vrdoljak (HNS); Vojislav Stanimirović, Milorad Pupovac (SDSS), Stanko Grčić (AHSS), Dragutin Lesar (HL-SR) i Miljenko Jerneić (ZS) . Ovi pajdaši sprmni su s bičem tjerati muhe u RH!

Treća moguća alternativa

Domovinski pokret Miroslava Škore , sudeći po anketama, mogao bi biti  uteg, koji će prevagnuti u koaliciji,  ili koalicijama,  za formiranje vlade u RH. Miroslav Škoro dosta se dobro pozicirao na prošlim presjedničkim izborima, da je imao malo više političkog iskustva mogao je iz borbe s Kolindom Grabar Kitarović i Zoranom Milanovićem  izići, i bez dobivenih izbora – biti veliki pobjednik. Naime,  Škorina  izjava, da će u Drgom krugu predsjedničkih izbora  zaokružiti svoje ime,  u politici je moralno kažnjiva prepotentnost, zbog čega je na Pantovčak došao (ne)čovjek koji je, nakon što je  predsjednica Kolinda uklonila krvnika Tita, on je za uzvrat uklonio sve hrvatske velikane iz rezidencije; očitovao se u Jasenvcu i  u Okučanima o svom komunističkom (anti)fašizmu.  Aktualni predsjendik RH nije se udostojio donijeti vijenac na grob  prvog predsjednika RH i ministra obrane, ali, nije propustio poslati vijenac na Sutjesku, gdje su izginuli njegovi drugovi i drugarice boreći se za  komunističku Jugoslaviju.

Dakle, Miroslava Škoru možemo usporediti sa stabljikom koja je tek propupila, a proći će vremena dok se razvije u plodno stablo. Dosta smo toga već čuli o Škori, pored njegovog bogatog glazbenog opusa, ali povijest kaže:  ”Nema nijednog od prvaka koga ne bi stigao rđav glas” (Capit. Ant. Phil. 16., 5.) Antihrvatski mediji stalno čeprkaju po prošlosti ljudima koji se pojave u javnosti, makar i sa zericom domoljublja, tako su ”pronašli” i  Škori da je bio u omladinskoj organizaciju u Osijeku; da je pobjegao u Ameriku prije rata, te da je u Americi pjevao u četničkim klubovima, ali da se je ipak vratio s obitelji 1992. u Hrvatsku. Vjerojatno ćemo još dosta toga čuti o Škori i ljudima koji su ušli u Domovinski pokret, iako većina njih su već dobro poznati hrvatskoj javnosti.

Čudi me, i zabrinjava, da  nije bilo nikakve reakcije na Škorine izjave o Titu, Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i Poglavniku: ”Ne zanimaju me ni drug Tito ni Ante Pavelić i suguran sam da oko mne nema ljudi koji bi veličali nekoga od ove dvojice zločinaca.” (dnevno.hr, 24.05.2020.)  Nije bilo reakcije ni od: Zlatka Hasanbegovića, Ruže Tomašić, Josipa Jović, ni HOP-a iz Hrvatskog doma dr. Ante Pavelić U Melbourneu, kao i drugi Škorinih suradnika. (!?)  Ne može se Miroslave u istu rečenicu staviti krvnika Tita i Poglavnika, a kamoli u istu kategoriju – zločinaca. Tito je uvršten među 10 najvećih krvnika na svijetu, baš zbog genocida nad hrvatskim narodom u borbi za komunističku i velikosrpsku Jugolslabviju, a Poglavnik dr. Ante Pavelić bio je prvi poglavar Hrvatske Države, nakon hrvatskih kraljeva, u  povijesnim granicama Hrvatske; borio se za slobodu hrvatskog naroda i nezavisnost hrvatske države.

Budimo iskreni, Škoro je,bez ikakve sumnje, bio zaslužan (namjerno ili nenamjerno?) za istalaciju Milanovića, a ako nastavi s ovakvim izjavama  mogao bi biti zaslužan i za intalaciju Bernadića  i SDP-ove i HNS-ove koalicije u budućoj vladi u Hrvatskoj. Ljudi u Hercegovini kažu: ”Bolje je svašta pojesti nego svašta reći!”

Objektivno gledajući, teško je i zamisliti da bi Domovinski pokret mogao doći u privilegiranu poziciju za formiranje Vlade u RH, ili kako Škoro reče: ”Ne bih stajao danas ovdje  (na skupu)  da nisam spreman biti premijer.” Ali, sigurno će biti u poziciji da sudjeluje u Vladi, ili da ima vodeću riječ u oporbi.

Portebno je još spomenuti političku stranku – Most i koaliciju – Desnu ligu, koji će vjerojatno prijeći izborni prag  i imati nekoliko zastupnika u Saboru, te biti, pojedinačno ili grupno, uključeni sa koalicijom u Vladi ili u oporbi  A ostatak od 168 registriranih stranaka (sekta) vjerojatno će otići u ”recycling containers”, kao što su već prije otišli njih 157, koji su također bili registrirani i čiji su čelnici imali ambiciju biti premijeri u RH.

Izbori su borba za slobodu

Ponovit ću paragraf iz objavljenog osvrta ”Krađa/otimačina hrvatske književne i kulturne baštine”, objavljenog na mnogim hrvatskim portalima  (od 12. do 15. 05.2020.), jer ima dodatnu težinu u ovom razbuđivanju svijesti uoči zastupničkih izbora, doslovice ponavljam, kako se  opet ne bi  dogodilo da budu izabrani veleizdajnici, kao što su bili predsjednici: Mesić, Josipović i aktualni Milanović, te premijeri: Račan, Sanader, Kosorka (Vlasiljević), Orešković i Plenković.

”Dolaze nam (05.07.2020.) zastupnički (parlamentarni) izbori, u kojima će svaka ptica pokazati svoj rep, a već se vidi tko će s kime u bitku za dolazak u Banske dvore. Naime,  okupljeni su istomišljenici (mahom ‘domoljubi’) iz inih strančica kako bi u zajedništvu dobili stolicu u Sabornici. U medijima ih se klasificira  na  ‘ljevičare’, a stvarno ‘ljevičare’ bi trebalo klasificirati , ili kategorazirati u jugo-nostalgičare, komuniste, pravoslavne četnike, veleizdajnike i maloumnike; ‘desničare” također treba re-klasificirati u domoljube i vjernike, kojima ni  ljubav za domovinu ni vjera u Boga nije  primarna ako oni (XY) nisu na čelu stranke ili koalicije. Dakle, ‘Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze vama u ovčjem ruhu, a iznutra su vuci grabežljivci’.(Mt. 7, 15)”

Zaključna misao

Bog nije navikao odbijati dobar dar onima koji ga zatraže. ( sv. Amboz) Hrvati iz Europe, Kanade, SAD-a i Južne Amerike i Australije obratili su se Ustavnom sudu u Republici Hrvatskoj zbog diskriminacije na izborima.”Budući da navedeni zakon i ustavne odredbe, koji su ograničile broj zastupnika navedenih hrvatskih državljana na 3 zastupnika, nemaju uporište u temeljnim ustavnim načelima i međunarodnim pravnim aktima podnositelji smatraju da su teško diskrimirani i da ovakav zakon ukazuje na nelegalnost čitavog izbornog procesa. Ovim činom hrvatski državljani koji nemaju prebivalište  na području RH pokazuju da se  nisu voljni pomiriti s neprestanim šikaniranjem, vrijeđanjem i mijenjajem zakona na njihovu štetu, ali i na štetu ukupnih hrvatskih nacionalnih interesa i prava”, stoji u priopćenju..

– Snaga olovke (ili tipkovnice) je snažnija od bilo kojeg mača. Ljudi se mogu okupiti na prosvijedu  pred stotinama tisuća, ali mi ne možemo glasati zbog socijalne distancije? Ne postoji li način da postignemo kompromis i pronađemo prikladan način da dodijelimo svoj glas? Ta pitanja moraju biti postavljena i treba zahtjevati svoje demokratsko pravo kao građanin obje zemlje… Hrvatski Kanađani i svi Hravati u dijaspori najvažniji su za hrvatsku demokraciju.”, (primis.hr,20.05 i 09.06.2020.)

Mediji u Hrvatkoj ”pišu samo o grešnicima i skandalima” (papa Franjo) kao o Sanaderu i Glavašu, kojima se  godinama sudi i nikako da ih osude! U nedostatku aktualnih tema, uvjek se nađe ZDS, o ”ustašama”, Jasenovcu, Vučiću, Dodiku, pa neka  Hrvati kupuju i čitaju, međusobno gunđaju i psuju. Isus bi rekao: Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine! (Lk. 23, 34.)

E, sada su medije i (anti)fašisti u velikom problemu (da nije izbora ne bi imali o čemu pisati) jer ne mogu više ustašizirati i krimimnalizirati hrvatski usklik – Za dom spremni. ”Tko nije bio spreman  1991., nije ni danas. Za mene je ova presuda Visokog prekršajnog suda, točno kao što je rekao Marko Perković Thompson, jedan korak u povratku Hrvatske svojoj kući, svojim izvorištima”, rekao je Borislav Barišić, stopostotni ratni invalid, predsjednik Saveza udruga dragovolajca HOS-a Republike Hrvatske u emisiji – Budnica Osječke televizije. (06. 06.2020.)

”Istoričar” Ivo Goldstein, u velikom razgovoru za Inu, kaže među ostalima, da je pozdrav ZDS – ustaški, a NDH – izdajnička: ”Ja mislim da je NDH bila izdaja hrvatskog naroda te da taj pozdrav (ZDS) simbolizira izdaju” (Hina, 11.06.2020.

Dakle: Tko nije Za dom spremni, taj se ne osjeća Hrvatom niti Hrvatsku doživljava svojom domovinom. Rimljani bi rekli:  Hospes sint invitis!/ Oni su nepoželjni gosti! I bili bi protjerani iz Rima. Već stoljećima  hratski naroda ”spava” s neprijateljima u svojoj domovini!? Djela govore glasnije od riječi; neka vaše (zastupničke) riječi podučavaju i neka vaša djela govore.(Sv Ante Padovinski)

Toronto, Sv. Ante, 2020.

Piše: Rudi Tomić